Stotine milijuna žena i djevojaka diljem svijeta žrtve su raznih oblika rodno uvjetovanog nasilja 1, koje se najčešće događa iza zatvorenih vrata u domovima ili uredima, kao i na javnim mjestima, a sve češće i elektroničkim putem. Prema Europskom institutu za ravnopravnost spolova (EIGE) sedam od deset žena doživjelo uhođenje na internetu. U studiji Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljena „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja: Nasilje na internetu” (procjena europske dodane vrijednosti) o rodno uvjetovanom nasilju na internetu procjenjuje da je od 4 % do 7 % žena u Uniji u 12 mjeseci koji su prethodili studiji doživjelo uznemiravanje na internetu, dok je između 1 % i 3 % doživjelo uhođenje na internetu. Anketa zaklade World Wide Web Foundation provedena 2020. među ispitanicima iz 180 zemalja pokazala da je 52 % mladih žena i djevojaka doživjelo zlostavljanje na internetu kao što su dijeljenje privatnih fotografija, videozapisa ili poruka bez njihova pristanka, zlobne i ponižavajuće poruke, pogrdni i prijeteći jezik, seksualno uznemiravanje i krivotvoreni sadržaj, a 64 % ispitanika reklo je da znaju nekoga tko je doživio taj oblik nasilja. Prema izvješću2 Europskog ženskog lobija, za žene je vjerojatnost iskustva online uznemiravanja čak 27 puta veća nego za muškarce.
Nasilje na internetu zasnovano na rodu nije nova pojava, već se radi o kontinuitetu nasilja nad ženama koji se prelijeva s offline na online svijet. Bitno je naglasiti da je pogrešno konceptualizirati “online” nasilje nad ženama kao posve zasebnu pojavu u odnosu na “offline” nasilje, već ih je ispravnije promatrati kao zasebnu cjelinu. Primjerice, slučajevi u kojima je riječ o uhođenju partnera ili bivšeg partnera na internetu slijede iste obrasce kao i uhođenje izvan interneta te se stoga isto smatraju nasiljem među partnerima, koje je samo potpomognuto upotrebom tehnologije. Mnogo je dokaza koji potvrđuju da nasilje na internetu i izvan njega treba smatrati jednom cjelinom jer su vrlo često žrtve zlostavljane i online i u stvarnim okolnostima. Uz to, većina žena koje su doživjele zlostavljanje na internetu, doživjele su i barem jedan oblik seksualnog i/ili fizičkog nasilja od intimnog partnera.
Iako postoji slaganje oko toga što je elektroničko nasilje prema ženama i djevojkama, ne postoji univerzalna definicija, kao ni široko prihvaćena podjela po vrstama takvog nasilja. UN Special Rapporteur on Violence against Women definira ga kao ‘bilo koji čin rodno uvjetovanog nasilja prema ženama koji je počinjen, potpomognut ili pogoršan djelomično ili u potpunosti upotrebom informacijsko komunikacijskih tehnologija, poput mobilnih telefona i pametnih telefona, interneta, platformi društvenih medija ili e-pošte, prema ženi jer je ona žena ili nerazmjerno pogađa žene’.
Oblici rodno zasnovanog elektroničkog nasilja uključuju online govor mržnje, trolling, uznemiravanje na internetu, uhođenje na internetu, napad na privatnost, doxing, dijeljenje sadržaja bez pristanka, hakiranje, krađu identiteta, cyberbullying i seksualno iskorištavanje ili osvetničku pornografiju.
Pravna podloga za zaštitu žena od elektroničkog nasilja uspostavljena je u Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja definira opće karakteristike rodno utemeljenog nasilja i obveze države pri suzbijanju takvog nasilja, kao i Dodatnom protokolu Vijeća Europe uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, čiji je cilj rješavanje svih oblika govora mržnje, uključujući “seksistički govor mržnje”. Ujedinjeni narodi također su se pozabavili ovim pitanjima kroz rezoluciju Vijeća za ljudska prava o promicanju, zaštiti i uživanju ljudskih prava na Internetu (2016.) i rezoluciju Generalne skupštine o pravu na privatnost u digitalno doba (2016.), tvrdeći da je potrebno proširiti mjere zaštite ljudskih prava na digitalni svijet.
Najčešći oblik online nasilja je objavljivanje pornografskog sadržaja bez pristanka žrtve, poznatije kao seksualno iskorištavanje na internetu ili osvetnička pornografija. Osvetnička pornografija je termin koji se uvriježio u javnosti i medijima, a riječ je o zlouporabi snimki spolno eksplicitnog sadržaja, odnosno o napadu na privatnost koji izaziva iznimno teške posljedice kod žrtve.
Naš zakonodavac je osvetničku pornografiju prepoznao i definirao u zadnjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.- dalje KZ) koje su stupile na snagu 31.7.2021. Tako je člankom 144.a KZ-a uvedeno novo kazneno djelo "Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja". Temeljni oblik ovog kaznenog djela propisan je u st 1. čl. 144.a KZ-a po kojem tko zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi njenu privatnost, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Nastavno, ovim se kaznenim djelom u stavku 2. inkriminira i onaj tko uporabom računalnog sustava ili na drugi način izradi novu ili preinači postojeću snimku spolno eksplicitnog sadržaja i tu snimku uporabi kao pravu te time povrijedi privatnost osobe na toj snimci. Kvalificirani oblik, propisan je u st.3. čl 144.a KZ-a koji određuje da će se kazniti kaznom zatvora do tri godine onaj tko opisano kazneno djelo počini putem računalnog sustava ili mreže i na taj način ga učini dostupnim većem broju osoba.
Tako je Hrvatska postala (uz Francusku, Njemačku i Maltu3) jedna od država koje su pornografiju bez pristanka definirale u okviru zasebnog kaznenog djela i time olakšala procesuiranje takvih slučajeva kao i potaknula javno prepoznavanje ovog oblika nasilja.
S obzirom na to da su neke države članice donijele zakone samo o nekim posebnim oblicima rodno uvjetovanog nasilja na internetu te stoga i dalje postoje znatni nedostaci i da trenutačno ne postoji zajednička definicija ili učinkovit politički pristup borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja na internetu na razini Europske unije te da takvo nepostojanje usklađene definicije na razini EU dovodi do znatnih razlika u pogledu mjere u kojoj se države članice bore protiv rodno uvjetovanog nasilja na internetu i u kojoj ga sprečavaju, što ostavlja velike razlike i rascjepkanost u razini zaštite koju pružaju, unatoč prekograničnoj prirodi kaznenog djela, Europski parliament poziva na donošenje direktive koja bi, osim definicije rodno uvjetovanog elektroničkog nasilja, trebala uključivati mjere za zaštitu, potporu i osiguranje odštete za žrtve. Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2021. s preporukama Komisiji o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja: nasilje na internetu4, ukazuje na potrebu za zajedničkom kaznenopravnom definicijom rodno uvjetovanog elektroničkog nasilja kako bi se osigurala usklađenost nacionalne razine i razine EU-a, uvođenje sankcija na razini EU-a u skladu sa standardima navedenim u Istanbulskoj konvenciji te stvaranje mehanizma minimalne razine zaštite. Novom direktivom bi trebali biti obuhvaćeni i neki od različitih oblika rodno uvjetovanog elektroničkog nasilja kao što su uznemiravanje na internetu, uhođenje na internetu, kršenje privatnosti, snimanje i dijeljenje slika seksualnog napada, daljinsko upravljanje ili nadzor (uključujući putem špijunskih aplikacija), prijetnje i pozivi na nasilje, seksistički govor mržnje, poticanje samoozljeđivanja, nezakonit pristup porukama ili računima na društvenim mrežama, kršenje zabrana komunikacije izrečenih sudskim nalogom i trgovanje ljudima.
Rodno uvjetovano nasilje, uključujući nasilje na internetu, i dalje pogoršavaju društveni izazovi, što je nedavno uočeno tijekom krize povezane s izbijanjem bolesti COVID-19. Postizanje rodne ravnopravnosti podrazumijeva iskorjenjivanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja i uklanjanje prepreka koje sprečavaju žene da u potpunosti ostvare svoja prava. Postoji velik niz pristupa rješavanju rodno uvjetovanog nasilja u državama članicama. Osim nedostatka usklađene definicije i zajedničkog pristupa, probleme i izazove predstavljaju i nedovoljno prijavljivanje, ograničena razina osviještenosti javnosti i tijela kaznenog progona, nedovoljna potpora žrtvama te ograničeno istraživanje i znanje o toj pojavi. Stoga moramo biti spremni ispitati temeljne uzroke rodno uvjetovanog nasilja, sustave koji su ga olakšali i čimbenike koji ga pogoršavaju kako bi se dao novi poticaj iskorjenjivanju rodno uvjetovanog nasilja, i na internetu i izvan njega.
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
_____________________________________________
^ 1 https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/49552
^ 2 https://www.womenlobby.org/IMG/pdf/hernetherrights_report_2017_for_web.pdf
^ 3 https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/0986a0fa-beb7-11e7-a7f8-01aa75ed71a1
^ 4 https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2021-0489_HR.html
