Femicid kao najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja

Femicid ili feminicid definira se kao zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. Široko je definiran kao »namjerno ubijanje žena i djevojaka zato što su žene« iako definicija varira ovisno o kulturnom kontekstu.¹ Femicid se razlikuje od drugih oblika ubojstva jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene. To ukazuje da se temeljni uzroci femicida razlikuju od drugih vrsta ubojstava i povezani su s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama. 

S obzirom na vrste, razlikujemo intimni i neintimni femicid. Intimni femicid se odnosi na ubojstvo osobe ženskog spola od sadašnjeg ili bivšeg partnera (to može uključivati bivšeg ili sadašnjeg partnera, supruga i izvanbračnog supruga) čemu je često prethodila nasilna veza iz koje je ona pokušala pobjeći. 

Neintimni femicid počine obiteljski neintimni rođaci, a motivi su brojni. Ubojstva u ime časti čine rođaci kad obitelj smatra da je žrtva prekršila krute patrijarhalne norme, primjerice odbila se udati za osobu koju je odabrala obitelj ili se sumnja da je imala predbračne ili izvanbračne spolne odnose. Ta se ubojstva obavljaju i u slučajevima kad je žrtva silovana. Ubojstva zbog miraza zabilježena su u Indiji ako obitelj mladenke nije isplatila dogovorenu svotu. Femicid i samoubojstvo karakterističan je za europske zemlje, Australiju, SAD i Južnu Afriku, a jedan od posljednjih u Hrvatskoj je cetingradski slučaj.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije većinu slučajeva femicida počinili su partneri ili bivši partneri i njemu obično prethodi kontinuirano zlostavljanje, prijetnje, zastrašivanja, seksualno nasilje te situacije u kojima žene imaju manje moći i manje resursa od svog partnera. Nasilje nad ženama teški je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava koja uključuju pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja i pravo na život bez mučenja I nečovječnog postupanja. Unatoč poražavajućim statistikama situacija u stvarnosti još je gora budući da najveći broj nasilja ostane neregistriran.²

Statistički podaci – pandemija femicida

Prema Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2020. godinu femicid u Hrvatskoj je u rastu – od 14 ubijenih žena 2020. godine devet su ubili intimni partneri ili bračni partneri. U 2021. godini u 14 od 30 zabilježenih ubojstava žrtve su bile žene, a 11 ih je ubila bliska osoba. U komparaciji s 2018., imamo porast od preko 50% ubijenih žena i to skoro u oba ključna parametra - u broju ukupno ubijenih žena i u broju žena ubijenih od strane bivših ili sadašnjih intimnih partnera.

Zabrinjavajuća statistika femicida iz prethodnih godina nastavila se i u ovoj godini. Naime, broj femicida u ukupnom broju ubojstava samo u mjesec i pol ove godine premašio je više od polovice svih ubojstava. Statistički smo lani imali dvostruko više femicida na milijun stanovnika nego Francuska u kojoj su nedavno zbog toga održani masovni prosvjedi. 

Imenovanje ubojstva žena riječju femicid početak je razumijevanja problema

Svijest o femicidu kao ubojstvu s posebnom dinamikom (koje se razlikuje od drugih oblika ubojstva jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene) noviji je pojam u većini zemalja svijeta, te ga u svojim zakonima prepoznaju samo neke države Latinske Amerike. Nijedna država članica EU nije definirala femicid u svom zakonodavstvu pa tako ni Hrvatska.

Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – u nastavku teksta KZ) ne poznaje pojam femicida, najekstremnijeg oblika rodno uvjetovanog nasilja, ubojstva žene od strane muškarca, kao rodno uvjetovanog zločina iz mržnje.

Prema navodima nekih stručnjaka, uvrštavanjem femicida u Kazneni zakon priznali bi mizoginističku prirodu ovih zločina, ali i imali pristup točnijim podacima; što naposljetku može rezultirati boljom zaštitom žena.

Klub zastupnika Socijaldemokrati su 1.12.2021. u Sabor poslali Prijedlog da se femicid uvrsti u članak 87. stavak 21. KZ-a koji definira zločine iz mržnje. Femicid bi se tako kvalificirao kao ubojstvo povezano sa zločinom iz mržnje prema ženama a ujedno bi se takva kvalifikacija zločina uzela kao otegotna okolnost u slučaju kada KZ- om nije izričito propisano teže kažnjavanje. No, Vlada je taj Prijedlog odbila.

Sadašnja definicija, (čl.87. st 3. KZ-a) koja zločin iz mržnje definira kao “kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe” je, po mišljenju Vlade, dovoljna jer je kazneno djelo počinjeno zbog spola druge osobe” ionako uvršteno u zločine iz mržnje.

Vlada u svom obrazloženju zašto odbija prijedlog izmjene Kaznenog zakona iskazuje potpuno povjerenje u hrvatsko sudstvo da će “cijeniti činjenicu da je počinitelj postupao motiviran mržnjom na temelju spola kao otegotnu okolnost”.

Analize presuda obiteljskim nasilnicima i seksualnim predatorima pokazuju kako su im sudovi itekako skloni pronalaziti olakotne okolnosti, kazne koje se izriču su blage a i često im se izriču uvjetne osude.³ Isto tako brojne stručne osobe (suci, odvjetnici, državni odvjetnici) do nedavno uopće nisu bile upoznate s pojmom femicida, a kamoli  imali alate i znanja u povezivanju uzročno posljedičnih veza pri kvalifikaciji takvog djela.⁴ Zbog navedenog Vlada bi trebala još jednom preispitati svoje povjerenje u hrvatsko sudstvo.

Pozitivan pomak u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja

RH je ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija). Sama konvencija daje mnogo adekvatnih mehanizama⁵za borbu protiv nasilja, ali nažalost ti mehanizmi se u praksi ne primjenjuju.

Osim ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), pozitivan pomak u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja bile su najnovije izmjene Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti nasilja u obitelji koji je preuzeo određene standard iz Istanbulske konvencije kao i iz Direktive 2021/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.
Zatim niz nacionalnih dokumenata poput Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji 2017. – 2022., Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja (2018.).

Bitno je naglasiti kako je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova donijela 22.9.2017. Odluku o osnivanju Promatračkog tijela i imenovanju članova tijela „Femicide Watch“. Promatračko tijelo ima za cilj praćenje pojavnosti ubojstava žena iz rodnog aspekta, prikupljanje i analiziranje podataka radi uočavanja ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca. Temeljem prikupljenih i analiziranih podataka o nasilju prema ženama, važno je i izvještavanje ustanovljenog tijela u svrhu izrada politika prevencije i kažnjavanja nasilja nad ženama. Prateći provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova, pravobraniteljica je zaključila kako nadgledanje femicida znači mnogo više od vođenja statistike, koja je i sama po sebi vrlo važna, ali znači i individualno promatranje slučajeva, analizu svakog slučaja i svake situacije koja je dovela do ubojstva žene, što je ujedno i suština rada Promatračkog tijela.

Važno je istaknuti da i Europski parliament traži da se rodno uvjetovano nasilje uvrsti u čl.83. st.1. UFEU-a , čime bi bilo definirano kao jedan od najtežih oblika kriminala , a to bi pak bila osnova za donošenje direktive⁶ temeljene na Istanbulskoj konvenciji.

Zaključno

Unatoč porastu femicida u Hrvatskoj ključni zakoni i propisi ostali su neizmijenjeni i neusklađeni s međunarodnim standardima, posebice s Istanbulskom konvencijom. Zakoni u svojim odredbama ne prepoznaju nasilje prema ženama kao rodno utemeljeno ili ga ne kriminaliziraju ili ne određuju gonjenje po službenoj dužnosti ili ne pružaju zaštitu svim žrtvama ili u konačnici ne pružaju stvarnu, već samo deklaratornu zaštitu žrtvama, a što je u pojedinim slučajevima rezultiralo i femicidom, stoji u izvješću Pravobraniteljice. Izmjena zakona tj. definiranje femicida kao kaznenog djela počinjenog od strane muškarca prema ženi kao rodno uvjetovanog zločina iz mržnje motiviranog njezinim spolom ili mizoginijom, nije ključ rješenja problema femicida ali je početak njegova priznavanja i razumijevanja. Nije moguće svaki zločin spriječiti, ali je moguće jasno definirati odrednicu društva koja kaže da nije prihvatljiv ni jedan oblik nasilja i da će se najstrože kažnjavati.

U Hrvatskoj je također nužna i neophodna kontinuirana edukacija i senzibilizacija stručnjaka koji djeluju unutar pravosuđa, policije i medija po pitanju rodno uvjetovanog nasilja. Jednako je bitna i prevencija rodno uvjetovanog nasilja koje Hrvatska nema, točnije nema od ranih razreda osnovne škole građanskog odgoja, seksualnog odgoja, zdravstvenog odgoja, gdje bi djeca učila o ravnopravnosti spolova, reproduktivnom zdravlju, uključivosti. S druge strane nema ni u dovoljnoj mjeri osmišljenih programa prevencije koje bi provodile stručne službe na terenu, i to sa žrtvama i s počiniteljima.

Društvo u cjelini, posebno nositelji funkcija i osobe koje su izravno uključene u sustav,  treba beskompromisno osuditi sve oblike rodno uvjetovanog nasilja jer jedino tada će se postojeći sustav unaprijediti, a mjere proizašle iz ratifikacije Istanbulske konvencije uistinu primjenjivati a ne ostati samo mrtvo slovo na papiru.

Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
____________________________________________
^ 1 https://hr.wikipedia.org/wiki/Femicid
^ 2 Prema podacima Europske komisije, samo 14 posto žena prijavljuje nasilje, svaka šesta žena u Europi je žrtva obiteljskog nasilja, dok sedam žena svaki dan umre od posljedica takvog nasilja
^ 3Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova već godinama upozorava na to da pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama.
^ 4https://www.nacional.hr/visnja-ljubicic-neki-pravosudni-duznosnici-nisu-ni-culi-za-izraz-femicid/
^ 5 Ističemo čl.13 i čl.55. Istanbulske konvencije
^ 6Direktiva koja bi se na temelju toga izradila bila bi usmjerena na žrtvu i usklađena sa smjernicama Istanbulske konvencije. Uključivala bi mjere prevencije svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, minimalne standarde za provođenje zakona i podršku i zaštitu žrtve. Jedna od ključnih točaka direktive je i suradnja država članica u provođenju prevencije, suzbijanja i procesuiranja slučajeva rodno uvjetovanog nasilja kroz razmjenu informacija i najboljih praksi