Predaja opasne stvari trećoj osobi s motrišta sudske prakse

Tako primjerice čl. 1066. ZOO-a, koji će biti obrađen u ovom stručnom članku, sadrži posebna pravila o odštetnoj odgovornosti u situaciji kad je opasna stvar predana trećoj osobi. Navedeni zakonski članak propisuje sljedeće:

(1) Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

(2) Ali će pored nje odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost.

(3) U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika.

(4) Vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

Iako u pravilu za štetu koja nastane u vezi s opasnom stvari odgovara njezin vlasnik, zakonodavac u čl. 1066. st. 1. ZOO-a predviđa odgovornost osobe kojoj je opasna stvar povjerena da se njome služi ili koja je inače dužna nadgledati odnosnu stvar, pod uvjetom da nije kod vlasnika na radu. Dakle, riječ je o osobi koja je dobila faktičnu mogućnost korištenja stvari.

S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u više svojih odluka (npr. Rev 857/2007-2 od 12. prosinca 2007., Revr 1100/2010-2 od 9. ožujka 2011. itd.) naglašava kako za postojanje odštetne odgovornosti dotične osobe nije odlučno je li joj opasna stvar povjerena na dulje ili kraće vrijeme, već je odlučno samo da se takva osoba služi opasnom stvari uz pristanak vlasnika stvari.

Pritom je važno naglasiti da takva osoba ne odgovara za nastalu štetu zajedno i solidarno s vlasnikom, na što upućuje i prijedlog „umjesto“. Na to upozorava i VSRH u odluci Rev 2757/2015-2 od 29. siječnja 2019.: „…navedene odredbe čl. 1066. stavak 1. ZOO-a, dakle - da je tu stvar povjerio drugoj osobi da se njome služi uz njegovo dopuštenje: ta odredba ne predviđa solidaritet vlasnika stvari i osobe kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osobe koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu - jer ta osoba odgovara (što je ovdje odlučno) "umjesto vlasnika", a ne i pored njega. Revizijski sud je suštinski isto takvo shvaćanje izrazio u nizu svojih odluka, pa tako i u odlukama posl. br.: Revx-723/18-2 od 17. srpnja 2018., Rev 2041/98 od 20. lipnja 2001., Rev 1071/98 od 28. studenoga 2001., Rev 4/1991 od 21. veljače 1991., Rev 2131/1990. od 30. siječnja 1991., pa postupanje po takvome predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda - koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju navedenih odredaba ZOO-a bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.“

Kao što je navedeno, zakonodavac u čl. 1066. st. 1. ZOO-a koristi ograničavajući uvjet, tj. propisuje da osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili je inače dužna nadgledati stvar ne smije biti kod njega na radu. S tim u vezi, Crnić² ističe da osobe koje rade kod vlasnika opasne stvari u pravilu ne odgovaraju po pravilima o objektivnoj odgovornosti, već za njih prema trećima za nastalu štetu odgovara vlasnik (čl. 1061. st. 1. ZOO-a) odnosno i radnik neposredno ako je šteta prouzročena namjerno (čl. 1061. st. 2. ZOO-a) pa u tom slučaju postoji solidarna odgovornost vlasnika i radnika (čl. 1107. ZOO-a).

Nemogućnost primjene čl. 1066. st. 1. ZOO-a u situaciji kad je osoba kojoj je povjerena opasna stvar radnik vlasnika stvari potvrđuje i VSRH u odluci Rev 714/2007-2 od 12. prosinca 2007.: „Naime prema odredbi čl. 176. st. 1. ZOO-a (sada čl. 1066. st. 1. ZOO-a op.a.) umjesto vlasnika stvari i isto kao on odgovora osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi i osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Tu odredbu pravilno tumače nižestupanjski sudovi da se vlasnik vozila ne može osloboditi odgovornosti za štetu kada je opasnu stvar, ovdje vozilo, povjerio svom radniku. Spomenuta odredba upravo tako glasi i da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako je stvar povjerio trećoj osobi, ali ne i ako je stvar povjerio svom radniku. Kod toga zakonodavac ne pravi razliku zbog čega je i u koju svrhu vlasnik povjerio stvar svom radniku, već je naglasak na tome da nema oslobađanja od odgovornosti ako je stvar povjerena radniku poslodavca bez obzira u koju svrhu i zbog čega je poslodavac stvar povjerio svom radniku.“

U sudskoj praksi su se pojavili različiti slučajevi u kojima je do primjene došao čl. 1066. st. 1. ZOO-a, primjerice, povjeravanje motornog vozila na temelju ugovora o najmu ili ugovora o zakupu, povjeravanje na čuvanje psa, multifunkcionalne dvorane itd., što je vidljivo iz primjera u nastavku.

Odredbom člana 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da umjesto imaoca stvari, a isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi i osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. Dakle, kada je ugovorom o najmu povjereno motorno vozilo nekom trećem da se njime služi, umjesto imaoca (vlasnika) vozila odgovarat će ta treća osoba - korisnik vozila, koji se još naziva i korisnikom pogona. Stoga se ne mogu uvažiti prigovori iz revizije, da prenošenjem prava upotrebe vozila nije prenijeta i odgovornost za štetu nastalu od upotrebe tog vozila na treću osobu ugovorom o najmu. Po ocjeni ovog revizijskog suda upravo je i bila namjera vlasnika vozila da trećoj osobi prenese na korištenje upotrebu motornog vozila, a iz upotrebe motornog vozila upravo je proizašla sporna šteta. Po mišljenju ovog revizijskog suda nije odlučan prigovor iz revizije da upotreba vozila nije trajno prenesena na drugu osobu budući da za takvo razmišljanje nema potpore u naprijed citiranom propisu. (VSRH u Rev 2131/1990-2 od 30. siječnja 1991.)

U pravu su, naime, tužitelji da je brodica na motorni pogon opasna stvar u smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 118/99), te da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, dakle vlasnik, po načelu objektivne odgovornosti. No, imalac opasne stvari ne odgovara za štetu nastalu od opasne stvari – između ostalog – ako je stvar povjerio drugoj osobi da se njome služi (čl. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). U postupku je utvrđeno da je brodicom upravljao M.Š., koji je imao uvjerenje o osposobljenosti za voditelja čamca, a koji je krenuo brodicom iz S. B. prema G. O. 08. prosinca 1995. U postupku je također utvrđeno da se M.Š. služio navedenom brodicom i ranije uz znanje i dopuštenje tuženika, pa je tako učinio i kritične zgode, tim više što je na put krenuo s 17-godišnjim sinom tuženika. Stoga u smislu navedene odredbe čl. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima umjesto tuženika kao vlasnika, u istom opsegu kao i vlasnik, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, a to je u konkretnom slučaju nesumnjivo bio M.Š., koji je međutim u nesreći također smrtno stradao. Stoga tuženik, premda imalac (vlasnik) brodice, kao opasne stvari, ne odgovara za štetu nastalu upotrebom brodice. (VSRH u Rev 2041/1998-2 od 20. lipnja 2001.)

Prema odredbi čl. 176. st. 1. istog Zakona umjesto imaoca stvari i isto kao on odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar, da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ako se u času nesreće, kako to tvrdi tuženica, vozilo po dopuštenom osnovu (ugovorom o zakupu) nalazilo kod treće osobe koja je njime upravljala odnosno služila se za vlastiti račun i u vlastitom interesu, to bi odgovarao u tom slučaju samo držalac vozila, a ne i vlasnik. Naime, prema odredbi čl. 176. st. 2. ZOO-a vlasnik odgovora zajedno sa osobom kojoj je povjerio stvar da se njome služi samo u slučaju, ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koja joj nije skrenuo pažnju. Odnos pak između osiguranika i osiguravatelja prosuđuje se prema ugovoru o osiguranju, koji su zaključili …(VSRH u Rev 1071/1998-2 od 28. studenoga 2001.)

Obzirom da je ovdje utvrđeno ovo drugo - da se I. tuženik (kao "punoljetna osoba s položenim vozačkim ispitom") i inače služio prijepornim vozilom uz znanje i dopuštenje roditelja (oca), II. tuženika - s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, pa je u granicama takvog sadržaja odnosa s ocem, vozilo uzeo i kritične zgode - kada je upravo zbog načina korištenja toga vozila tužiteljici prouzrokovana utužena šteta, jedino je za ocijeniti, kako su to pravilno učinili i nižestupanjski sudovi: - da je II. tuženik vozilo čijim je korištenjem tužiteljica ozlijeđena povjerio I. tuženiku da se njime služi, onako kako je to činio i prije prijepornog slučaja - ostavivši mu ključeve vozila u stanu na dostupnom mjestu i znajući (ili prešutno generalno odobravajući za svaki naredni slučaj, kada mu god to bude potrebno) da ga može (u sadržaju odnosa u zajedničkom kućanstvu roditelja i djeteta) uzeti i njime upravljati, - da je time (a budući da I. tuženiku nije trebalo izričito odobrenje oca za korištenje vozila za svaku pojedinu vožnju) ovdje riječ upravo o slučaju kojeg uređuje odredba čl. 176. st. 1. ZOO-a (a ne o slučaju s "protupravno oduzetim ključevima vozila), - da stoga II. tuženik, premda imalac (vlasnik) vozila, kao opasne stvari, ne odgovara za štetu nastalu upotrebom toga vozila po I. tuženiku. (VSRH u Rev-x 723/2018-2 od 17. srpnja 2018.)

Međutim, žalitelja treba uputiti i na normativni sadržaj odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a, prema kojem, umjesto vlasnika stvari i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je kćer svojem ocu, tuženiku, povjerila na čuvanje psa u njezinom vlasništvu, koji se iz tuženikovog dvorišta, za vrijeme dok mu je bio povjeren na čuvanje, otrgnuo s lanca i dotrčao za tuženikom iz dvorišta na cestu, kada je na njega naletjelo vozilo tužitelja. Dakle, u skladu s normativnim sadržajem čl. 1066. st. 1. ZOO-a, umjesto vlasnika i isto kao i on, za štetu od opasne stvari odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar te koji je bio dužan da se o njoj brine, odnosno da ju nadgleda. Žalitelj je propustio voditi računa o psu kojeg mu je vlasnica povjerila na čuvanje, na način koji bi primjeren pa se stoga ne može osloboditi obveze naknade štete koju je tužitelj pretrpio na svojem vozila, nakon što je udario u tog psa, bez obzira što u evidenciji Veterinarske stanice nije evidentiran kao vlasnik psa. Kako će to između sebe razriješiti vlasnica psa, koja je tužitelju isplatila nastalu štetu i tuženik, kojem je psa povjerila na čuvanja, nije od pravnog značaja za konačni ishod ovog spora. (Županijski sud u Rijeci u Gž 444/2019-3 od 16. svibnja 2019.)

U ovom konkretnom slučaju je tuženik kao vlasnik ugovorom o zakupu od 14. lipnja 2007. predmetnu dvoranu predao na korištenje Z.H. d.o.o. kao zakupniku da se njome služi i u njoj obavlja dopuštenu djelatnost definiranu u ugovoru o zakupu. Iz provedenih dokaza proizlazi da se štetni događaj dogodio u spornoj dvorani, za vrijeme dok je zakupnik Z.H. d.o.o. obavljao svoju djelatnost radi koje je sklopljen ugovor o zakupu i radi koje mu je tuženik kao vlasnik dao na korištenje multifunkcionalnu dvoranu A.Z., čiji je sastavni dio i predprostor na ulazu u prostor sa sjedećim mjestima, a na kojem je pala tužiteljica. Stoga se prema ocjeni ovog suda u ovom konkretnom slučaju radi o odgovornosti imatelja opasne stvari propisane odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO-a, a prema kojoj odredbi za nastalu štetu tužiteljici odgovara zakupnik kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, a ne vlasnik stvari, u ovom konkretnom slučaju tuženik. (Županijski sud u Varaždinu u Gž 1548/2019-2 od 22. srpnja 2020.)

Međutim, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno primijenio materijalno pravo zaključujući da u konkretnom slučaju za štetu koju je u štetnom događaju od 2. srpnja 2020. pretrpjela mlt. tužiteljica, kada ju je na površini Konjičkog kluba S.D., ugrizao pas M. odgovara tuženik, kao vlasnik navedenog psa ( opasne stvari). Naime, obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da je u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja još od 17.01.2018., temeljem Ugovora o udomljavanju životinje broj: 014/2018 od 17.01.2018., sklopljenog između N.T., kao udomiteljice i tuženika, navedeni pas bio udomljen kod treće osobe N.T., kao udomiteljice to u okolnostima konkretnog slučaja za nastalu štetu, umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu ( čl. 1066. st. 1. ZOO), a ne tuženik kao vlasnik psa, pa je posljedično tome žalbu žalitelja valjalo, kao osnovanu prihvatiti u cijelosti. (Županijski sud u Puli u Gž 443/2023-2 od 3. travnja 2023.)

Jedno od pitanja koje se problematiziralo pred VSRH-om je i pitanje odgovara li vlasnik rent-a-car vozila trećim osobama za štetu nastalu uporabom tog vozila od strane osobe kojoj je povjerio vozilo da se njime služi i koristi temeljem valjanog pravnog posla.³ Odgovor na ovo pitanje VSRH je dao u odluci Rev 1257/2021-1 od 24. svibnja 2022. u kojoj navodi da u situaciji kada vlasnik rent-a-car vozila pravnim poslom povjeri trećoj osobi to vozilo na korištenje, oslobađa se svoje odgovornosti za štetu proizašlu iz uporabe tog vozila, osim u slučaju ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane vozila ili ako ga je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njime rukovati.⁴

Nadalje, čl. 1066. st. 2. ZOO-a propisuje i odgovornost vlasnika opasne stvari, uz osobu kojoj je stvar povjerena da se njome služi odnosno koja ju je inače dužna nadgledati, ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj vlasnik nije skrenuo pozornost te će u tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku imati pravo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika (stavak 3.).

Skrivena mana ili skriveno svojstvo u smislu čl. 1066. st. 2. ZOO-a ne predstavljaju svaki nedostatak opasne stvari, nego onaj nedostatak ili obilježje na koje osoba nije upozorena od strane vlasnika stvari, a riječ je o takvom nedostatku koji nije očit prilikom predaje stvari.

U nastavku slijedi nekoliko primjera iz sudske prakse u kojima se problematiziralo postojanje skrivenih mana odnosno svojstava u smislu čl. 1066. st. 2. ZOO-a.

U smislu odredbe čl. 176. st. 1. ZOO umjesto imaoca stvari (vlasnika), i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi. Trećetuženik je iznajmio spornu skelu drugotuženiku slijedom čega se u smislu odredbe čl. 176. st. 1. ZOO imaocem stvari smatra drugotuženik. Trećetuženik bi, kao vlasnik skele, odgovarao jedino u slučaju da je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koju on nije skrenuo pažnju drugotuženiku. Uzrok štete nije skrivena mana ili nedostatak skele, već nestručno montirana skela. Stoga trećetuženik ne može odgovarati u smislu odredbe čl. 176. st. 2. ZOO jer u postupku nije utvrđeno da bi štete došlo uslijed skrivene mane skele ili nedostataka na koje trećetuženik nije upozorio drugotuženika. (VSRH u Rev-x 492/12-2 od 5. veljače 2014.)

Dakle, iako je tuženi H. d.o.o. vlasnik opasne stvari, on je ugovorom prenio sve poslove vezane za tu djelatnost na E. d.o.o., a do štete nije došlo zbog neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari, pa da bi odgovornost drugo i treće tuženika bila solidarna. Dakle, za predmetnu štetu nije odgovoran tuženi H. d.o.o. po čl. 1066. st. 2. ZOO-a, jer je ugovorom svu djelatnost u svezi sa distribucijom toplinske energije i održavanjem sistema prenio na tuženog E. d.o.o. u stečaju, a s njim ne odgovara niti solidarno jer do štete nije došlo zbog skrivenih mana stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-566/2016). (Županijski sud u Puli u Gž 1433/2023-2 od 18. prosinca 2023.)

Dakle, nesporno je u konkretnom slučaju u trenutku nastanka štetnog događaja, poslovni prostor u kojem se nalazila predmetna prozorska klizna stijena, bio u posjedu društva ... kao zakupnika, odnosno osobe kojoj je tuženik kao vlasnik povjerio stvar da se njome služi za obavljanja svoje djelatnosti za vlastiti račun i interes, pa temeljem citirane odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a, navedeno trgovačko društvo odgovara za štetu koja je prouzročena tom stvaraju. S druge strane odgovornost tuženika kao vlasnika, zajedno sa društvom ... u smislu naprijed citirane odredbe čl. 1066. st. 2. ZOO-a postojala bi samo u slučaju da je predmetna šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koja zakupniku nije skrenuo pozornost. Dakle, u konkretnom slučaju je za postojanje odgovornosti tuženika kao vlasnika poslovnog prostora odlučno da li je predmetna šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje zakupniku nije skrenuo pozornost. Navedenu odlučnu činjenicu za sada prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio. Naime, skrivena svojstva i skrivene mane stvari su samo one koje se nisu mogle uočiti prilikom redovnog pregleda stvari. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je za sada nejasan zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o nedostacima stvari na koje nije skrenuo pozornost zakupcu, a koji je utemeljen na navodnom iskazu voditelja poslovnog prostora. Naime, pobijanom presudom prvostupanjski sud utvrđuje da iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ČA proizlazi da je voditelj poslovnog prostora zakupnika, nakon ozlijede tužiteljice izjavio „da je bilo pitanje vremena kada će to staklo izletjeti“. Iz navedenog bi za sada proizlazilo da su zakupcu problemi sa izlaženjem prozorske stijene iz ležišta, bili poznati i prije nastanka predmetne nezgode, pa nije jasno o kakvim se skrivenim svojstvima i skrivenim manama radilo u smislu naprijed citirane odredbe čl. 1066. st. 2. ZOO-a. (Županijski sud u Rijeci u Gž R 1027/2022-3 od 26. studenoga 2025.)

Nadalje, u judikaturi se postavilo i pitanje koji se zastarni rok primjenjuje na potraživanje koje se temelji na regresnom zahtjevu postavljenom u skladu s čl. 1066. st. 3. ZOO-a.⁵ Odgovor na ovo pitanje VSRH je dao u odluci Rev 545/2021-2 od 22. svibnja 2024. navodeći da je o ovom pitanju već zauzeo svoje shvaćanje u ranijim odlukama (npr. Rev 1322/2019-2 od 4. lipnja 2019. i Rev 3531/2019-2 od 5. rujna 2023.) prema kojem se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

Čl. 1066. st. 4. ZOO-a propisuje odgovornost vlasnika opasne stvari ako ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati. Dakle, može se zaključiti da zakonodavac misli na osobu bez odgovarajuće stručnosti, znanja, vještina ili pravnog ovlaštenja za rukovanje opasnom stvari.

U sudskoj praksi se pitanje osposobljenosti i ovlaštenja za korištenje opasne stvari pojavilo u više slučajeva od čega se u nastavku navodi samo nekoliko primjera.

Odredbom stavka 4. čl. 1066. ZOO-a je propisano da vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari. Kako je nesporno utvrđeno da je prvotuženik kao mladi vozač upravljao vozilom čija snaga je prelazila 80 kW, dakle nije bio ovlašten upravljati predmetnim motornim vozilom, a što se niti žalbom ne osporava, drugotuženik koji je dopustio prvotuženiku, svom sinu, da upravlja predmetnim vozilo, je u smislu prethodno citirane zakonske odredbe kao vlasnik predmetnog vozila solidarno odgovoran tužiteljici za nastalu štetu. (Županijski sud u Bjelovaru u Gž 456/2020-2 od 12. studenoga 2020.)

U postupku je utvrđeno da je G. N. kao policajac bio zadužen službenim pištoljem kojim je usmrtio prednice tužitelja, a njegovo je zaduženje tim vatrenim oružjem nastavljeno i nakon što je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je onesposobljen za obavljanje poslova policijskog službenika zbog duševne bolesti te mu propustom djelatnika tuženice nije oduzeto nakon što ga sam nije vratio, usprkos imperativnoj zakonskoj odredbi iz članka 29. stavka 3. ZOP. Time se ima smatrati da je tuženica kao vlasnica pištolja kao opasne stvari povjerila G. N. opasnu stvar u vrijeme kada on više nije bio ovlašten rukovati njome, pa stoga tuženica odgovora za štetu koja je potekla od te stvari i u skladu s odredbom članka 1066. stavka 4. ZOO. (VSRH u Rev 1483/2019-2 od 29. studenoga 2022.)

U konkretnom slučaju se na odgovarajući način može primijeniti odredba članka 1066. stavka 4. ZOO-a prema kojoj vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari. Naime, odredbom članka 123. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., dalje: ZOSPC) propisano je da se preko ceste gdje nema izgrađenih ili određenih prijelaza stoka smije goniti ili voditi samo na preglednom dijelu ceste, a prema stavku 2. istog članka prelaženje stoke u stadu ili krdu preko državne ili županijske ceste moraju osiguravati najmanje dva goniča koji se nalaze s jedne i s druge strane prijelaza. Budući da je vlasnik stado povjerio na čuvanje samo svojoj supruzi, znajući pritom da njime mora preći državnu cestu kako jasno proizlazi iz njegovog iskaza danog pred prvostupanjskim sudom, dakle da kao vlasnik nije osigurao dva goniča stoke za prelaženje državne ceste, odgovoran je za štetu koja je radi toga nastala. (Županijski sud u Puli u Gž 701/2023-2 od 15. travnja 2024.)

Pred Županijskim sudom u Zagrebu se u više predmeta postavilo pitanje ima li mjesta primjeni čl. 1066. st. 4. ZOO-a kod povjeravanja psa trećoj osobi. Dok u odluci Gž 656/2023-2 od 28. ožujka 2023. navedeni sud zauzima shvaćanje da „nema mjesta primjeni čl. 1066. st. 4. ZOO jer nije potrebno posebno znanje niti ovlaštenje za izvođenje pasa u šetnju“, u odlukama Gž 5830/2018-2 od 8. siječnja 2020. i Gž 2533/2022-2 od 10. srpnja 2023. zauzima shvaćanje da u konkretnim slučajevima treća osoba kojoj je povjeren nadzor nad psom nije bila osposobljena za navedeno. Pritom u odluci Gž 2533/2022-2 od 10. srpnja 2023. dodaje kako je riječ o mladom i energičnom psu, a da je vlasnica psa bila svjesna da ograda kod tuženika nije zadovoljavala kriterije za ostavljanje takvog psa u njegovu dvorištu.

Borna Mišić, sudac Općinskog suda u Vinkovcima