U članku se analizira nova odredba Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona kojom je dopunjen sadržaj upute o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga.
Nedavno smo pisali o odredbi najnovijeg Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (objavljen u „Narodnim novinama“, br. 86/26.; dalje: ZIDPZ) kojom je povećan maksimum (gornja granica) propisane novčane kazne za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga u odnosu na počinitelje prekršaja fizičku osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi s ranijih 663,61 eura na sadašnjih 1.000,00 eura.
Međutim, osim te bitne novine ZIDPZ uvodi i jednu formalnu dopunu vezanu uz izdavanje prekršajnog naloga, konkretno dodaje se odredba kojom se dopunjuje sadržaj upute o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga.
ZIDPZ dodavanjem novog stavka 3. u članku 234. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.; dalje: PZ) propisuje obvezu izdavatelju prekršajnog naloga da u uputi o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga okrivljenika upozori da u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga ne može ostvariti pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne u slučaju iznimke iz članka 152. stavka 3. ovoga Zakona (pogodnost neće moći ostvariti ako sud donese presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim ili presudu kojom se odbija prigovor i potvrđuje prekršajni nalog).
U pitanju je dopuna članka 234. PZ-a kojom se uređuje sadržaj tzv. „običnog“ prekršajnog naloga i njegova dostava, no kako članak 239. stavak 5. PZ-a izrijekom propisuje da se u postupku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga na odgovarajući način primjenjuju i odredbe PZ-a o izdavanju prekršajnog naloga („običnoga“), osim ako odredbama ovoga Zakona o izdavanju obaveznog prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno, a kako u tom smislu odredbe PZ-a nisu drukčije odredile ovu problematiku u odnosu na obavezni prekršajni nalog, to ovakva odredba PZ-a implicira zaključak kako se ovakva dopuna članka 234. odnosi i na postupak izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, odnosno nalaže ovlaštenom tužitelju da i u uputi o pravu na prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga naznači upozorenje iz novododanog stavka 3. iz članka 234. sada važećeg PZ-a.
Međutim, postavlja se pitanje nastupaju li kakve postupovne posljedice u slučaju da ovlašteni tužitelj ili sud izostavi ovakvo upozorenje u uputi o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga, a što će lako biti moguće posebno u ovom prijelaznom razdoblju dok se ne usklade odgovarajući obrasci prekršajnih naloga/obaveznih prekršajnih naloga s ovom dopunom.
U tom smislu PZ izrijekom ne predviđa postupovnu posljedicu, odnosno takvo upozorenje ne postavlja kao uvjet (conditio sine qua non) za neostvarivanje predmetne zakonske pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne (u paricijskom roku) u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga, kao što to primjerice čini u slučaju presumpcije o okrivljenikovu odricanju od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanja od već podnesenog prigovora iz članka 235. stavka 5. (glede prekršajnog naloga), odnosno iz članka 241. stavka 4. (glede obaveznog prekršajnog naloga), pa u tom kontekstu možemo usporediti ove dvije postupovne situacije, a čime bismo mogli potkrijepiti našu tezu kako izostanak u uputi o pravu na prigovor upozorenja iz članka 234. stavka 3. PZ-a ne bi bio osnova na temelju koje bi okrivljenik u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga „zadržao“ predmetnu zakonsku pogodnost, a što bi onda i bio odgovor na naše prethodno postavljeno pitanje.
U navedenim člancima 235. stavku 5. i 241. stavku 4. PZ propisuje da se plaćanje novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen smatra okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga, no pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.
Kako gubitak zakonske pogodnosti iz članka 152. stavka 3. PZ-a nije izrijekom uvjetovan navođenjem u uputi o pravu na prigovor upozorenja iz članka 234. stavka 3., kao što je to učinjeno glede prethodno navedenih presumpcija, zaključujemo da takvo upozorenje nije ni preduvjet za gubitak takve zakonske pogodnosti u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga.
K tome, ističemo i bitnu razliku koja se odnosi na posljedice ovakvih normativnih rješenja. Ovakvom presumpcijom odricanja od prava na podnošenje prigovora, odnosno odustanka okrivljenika od podnesenog prigovora se onemogućava okrivljenika u ostvarivanju njegova temeljnoga prava pristupa sudu, pa je onda pravno opravdano takve presumpcije i uvjetovati navođenjem odgovarajućeg upozorenja u uputi o pravu na prigovor, dok to po prirodi stvari nije slučaj s gubitkom pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne. Imajući u vidu da je ovakva normativna izmjena generalno usmjerena na smanjenje predmeta koji se vode u prekršajnom postupku pred sudovima, proizlazi zaključak da se radi o normativnom rješenju ciljanom na odvraćanje okrivljenika od podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga, pa se u tom aspektu novouvedeno upozorenje iz članka 234. stavka 3. PZ-a može promatrati tek kao formalni čin upozoravanja u cilju odvraćanja okrivljenika od podnošenja prigovora, a što posljedično ne bi ni trebalo predstavljati nužan uvjet za gubitak pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
Nadalje se možemo pozvati i na pravno načelo da nepoznavanje prava škodi (ignorantia iuris nocet), pa i u tom smislu eventualni izostanak upozorenja iz članka 234. stavka 3. PZ-a u uputi o pravu na prigovor ne bi trebao imati utjecaj na gubitak pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne u slučaju podnošenja prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga. Uostalom, PZ u svojim odredbama u odnosu na iznimku od pravila zabrane preinačenja na teže (uspostavljenom u članku 202. stavku 4. PZ-a), a propisanoj u odredbi članka 238. stavka 12. PZ-a, prema kojoj se to pravilo ne primjenjuje u slučaju vođenja prekršajnog postupka povodom prigovora okrivljenika podnesenog protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga kojim je poricao prekršaj, za razliku od gubitka pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, čak ni ne predviđa obvezu izdavatelju prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga da na tu iznimku upozori okrivljenika u uputi o pravu na prigovor, pa i unatoč tome što podnošenjem prigovora okrivljenik riskira i mogućnost da mu u presudi donesenoj u postupku provedenom u povodu tako podnijetog prigovora bude, prije svega, izrečena stroža novčana kazna u odnosu na novčanu kaznu koja mu je izrečena u prekršajnom nalogu u istoj pravnoj stvari.
Konačno, napominjemo da je ZIDPZ proširio krug ovlaštenika na podnošenje prigovora protiv prekršajnog naloga i to tako da je kao ovlaštenik podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga sada predviđen i ovlašteni tužitelj koji je podnio optužni prijedlog, pa u tom kontekstu možemo dodati kako sve prethodno navedeno implicira zaključak da predmetno upozorenje iz članka 234. stavka 3. PZ-a ne treba vezivati i uz prigovor ovlaštenog tužitelja, odnosno ako isključivo ovlašteni tužitelj podnese prigovor protiv prekršajnog naloga, okrivljenik zadržava pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
Zaključak
Prema tome, u prekršajnim nalozima/obaveznim prekršajnim nalozima izdanim nakon stupanja na snagu ZIDPZ-a (stupio na snagu 15. kolovoza 2026.) potrebno je u uputi o pravu na prigovor upozoriti okrivljenika da u slučaju podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga ne može ostvariti pogodnost u slučaju iznimke iz članka 152. stavka 3. PZ-a.
Međutim, ako takvo upozorenje izostane u uputi o pravu na prigovor, to neće imati postupovnu posljedicu, odnosno sam izostanak takvog upozorenja u uputi o pravu na prigovor neće imati za posljedicu zadržavanje zakonske pogodnosti plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne u slučaju kada okrivljenik podnese prigovor protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga.
Željko Kudrić, dipl. iur.
