LED Direktiva predstavlja poseban sekundarnopravni izvor prava Europske unije kojim se uređuje zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka koju nadležna tijela provode u svrhe sprječavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija. Iako u značajnoj mjeri slijedi strukturu i temeljna načela zaštite osobnih podataka sadržana u Uredbi (EU) 2016/6792, LED Direktiva uspostavlja zaseban režim prilagođen posebnostima obrade osobnih podataka u području kaznenog pravosuđa. Pritom je izraz „nadležna tijela“ od osobite važnosti jer se upravo određenjem njegova sadržaja, zajedno s utvrđivanjem svrhe konkretne obrade, određuje i područje primjene LED Direktive3. Upravo će pitanje može li se kazneni sud, kada postupa u okviru svoje sudbene funkcije4, smatrati takvim nadležnim tijelom predstavljati jedno od središnjih pitanja ovoga rada.
U tom je kontekstu nesporno da osobne podatke u svrhe iz čl. 1. st. 1. LED Direktive unutar posebnog režima Direktive obrađuju tijela poput policije i državnog odvjetništva.5 Problem nastaje prilikom prelaska kaznenog postupka u sudsku fazu. Što se, sa stajališta prava zaštite osobnih podataka Unije, događa s obradom osobnih podataka sadržanih u kaznenom predmetu kada optužnica dođe pred sud ili kada je u tijeku raspravna faza kaznenog postupka?
Teoretski postoje dva odgovora. Prema prvome, dolaskom kaznenog predmeta pred sud prestaju biti ispunjene pretpostavke za primjenu LED Direktive te se na obradu osobnih podataka koju provodi sud primjenjuje opći režim zaštite osobnih podataka6. Prema drugome, područje primjene LED Direktive ne određuje se prema procesnoj fazi kaznenog postupka niti isključivo prema institucionalnoj naravi tijela koje podatke obrađuje, već prema svojstvu tijela i svrsi konkretne obrade.
Polazište ovoga rada jest potonje shvaćanje. Nastojat će se prikazati da se kazneni sud, kada u okviru svoje sudbene funkcije obrađuje osobne podatke radi vođenja kaznenog postupka i odlučivanja o kaznenoj optužbi, može smatrati „nadležnim tijelom“ u smislu LED Direktive te da sama činjenica što je predmet „prešao“ u sudsku fazu ne može biti dovoljna za prestanak njezine primjene.
2. Analiza glavnog pitanja
Čl. 2. st. 1. LED Direktive propisuje da se Direktiva primjenjuje na obradu osobnih podataka koju provode nadležna tijela u svrhe utvrđene u čl. 1. st. 1. LED Direktive. Iz navedene odredbe proizlaze tri sastavnice koje moraju biti zadovoljene da se u konkretnom slučaju primjenjuje LED Direktiva. Prije svega, mora se raditi o obradi osobnih podataka7. Osim toga, obradu osobnih podataka moraju provoditi za to nadležna tijela i to u svrhe određene u čl. 1. st. 1. LED Direktive.
Budući da je svrha ovog rada detaljnije razmotriti pitanje može li se kazneni sud8 smatrati nadležnim tijelom za obradu osobnih podataka u svrhe određene u čl. 1. st. 1. LED Direktive, o ostalim dvjema sastavnicama neće biti šire riječi.
Čl. 3. st. 7. LED Direktive daje definiciju pojma nadležno tijelo9. Prema toč. a) navedenog čl. 3. st. 7., nadležno tijelo obuhvaća svako tijelo javne vlasti nadležno za sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje, dok toč. b) označava svako drugo tijelo ili subjekt kojem je pravom države članice povjereno obavljanje javnih dužnosti i izvršavanje javnih ovlasti u svrhe iz čl. 1. LED Direktive.
Pritom provedbeni zakon, odnosno Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija10 u čl. 4. st. 8. izostavlja toč. b) definicije iz LED Direktive prema kojoj nadležno tijelo „označava svako drugo tijelo ili subjekt…“.
Iz obrazloženja Prijedloga zakona može se zaključiti da je predlagatelj polazio od shvaćanja prema kojem su u Republici Hrvatskoj subjekti koji obavljaju zadaće u svrhe obuhvaćene LED Direktivom tijela javne vlasti.11 Međutim, ni obrazloženje Prijedloga niti Konačnog prijedloga12 ne sadrže objašnjenje tog odstupanja.
Već iz samog teksta navedene odredbe proizlazi da pojam nadležnog tijela nije ograničen isključivo na tijela kaznenog progona, odnosno na državno odvjetništvo i policiju. Europski se zakonodavac nije poslužio užim institucionalnim određenjem; naprotiv, poslužio se širim pojmom „tijela javne vlasti“. Pitanje može li kazneni sud biti obuhvaćen pojmom nadležnog tijela potrebno je razmotriti u kontekstu cjelokupne strukture LED Direktive.13
Prije svega, uvodna izjava 11. uz LED Direktivu pojam „tijela javne vlasti“ kontekstualizira navodeći upravo „pravosudna tijela“ kao primjer tijela javne vlasti koja mogu predstavljati nadležna tijela u smislu Direktive.14 Da je zakonodavac Unije pojam nadležnog tijela namjeravao ograničiti na policiju i druga tijela koja poduzimaju radnje prije pokretanja sudskog postupka, zasebno navođenje pravosudnih tijela izgubilo bi smisao. Pritom bi se moglo prigovoriti da pojam „pravosudna tijela“ nije nužno jednak pojmu „sudovi“ te da u pojedinim nacionalnim pravnim poretcima može obuhvaćati i državno odvjetništvo. Međutim, takav prigovor otklanjaju daljnje odredbe LED Direktive.
Isto tako, uvodna izjava 20. uz LED Direktivu izričito razlikuje „sudove i druga pravosudna tijela“. U istom smjeru polazi i uvodna izjava 49., koja izričito govori o obradi osobnih podataka tijekom sudskih postupaka u kaznenim predmetima. Takvo shvaćanje dodatno potvrđuje i čl. 18. LED Direktive, kojim se uređuje ostvarivanje prava ispitanika kada su osobni podaci sadržani u sudskoj odluci, evidenciji ili spisu predmeta te se obrađuju tijekom kaznene istrage ili kaznenog postupka. Time se primjena zaštitnih mehanizama predviđenih LED Direktivom izrijekom povezuje ne samo s istražnom, nego i sa sudskom fazom kaznenog postupka, što neizravno pokazuje da svrha „progona“ kaznenog djela15 ipak može obuhvaćati sudsku fazu kaznenog postupka.
Daljnji argument proizlazi iz čl. 32. st. 1. LED Direktive. Tom se odredbom državama članicama nalaže da voditelj obrade imenuje službenika za zaštitu podataka, ali im se istodobno dopušta da od navedene obveze izuzmu sudove i druga neovisna pravosudna tijela kada djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti. Sama konstrukcija takve iznimke pretpostavlja da sudovi načelno mogu biti adresati obveza koje LED Direktiva nameće voditelju obrade jer u protivnom sudovi u obavljanju svoje sudbene funkcije uopće ne bi bili obuhvaćeni LED Direktivom.
Istu logiku slijedi i čl. 45. st. 2. LED Direktive. Njime se isključuje nadležnost nadzornog tijela za nadzor postupaka obrade osobnih podataka koje provode sudovi kada djeluju u okviru svoje sudbene nadležnosti.
Ovdje je potrebno jasno razlikovati pitanje postojanja obveza koje proizlaze iz LED Direktive od pitanja tijela ovlaštenog nadzirati njihovo postupanje. Upravo tu razliku razrađuje uvodna izjava 80. LED Direktive. Ona najprije polazi od premise da se Direktiva primjenjuje i na aktivnosti nacionalnih sudova i drugih pravosudnih tijela, a tek nakon toga objašnjava da nadležnost nadzornih tijela ne bi trebala obuhvaćati obradu osobnih podataka kada sudovi djeluju u okviru svoje sudbene funkcije. Razlog takvog ograničenja nije stajalište da pravila zaštite osobnih podataka nisu primjenjiva na sudove, već zahtjev koji proizlazi iz čl. 47. st. 2. Povelje16, odnosno obveza (i pravo) postojanja neovisnog i nepristranog suda prilikom obavljanja njegove sudbene zadaće. Shvaćanje prema kojem se pravila zaštite osobnih podataka primjenjuju i na sudove odgovara i samoj strukturi zaštite osobnih podataka u kaznenom postupku. Jedan je od temeljnih ciljeva LED Direktive osiguravanje dosljedne i visoke razine zaštite osobnih podataka fizičkih osoba u području koje ona uređuje17. Ostvarenje takvog cilja bilo bi teško pomirljivo s tumačenjem prema kojem bi osobni podaci, samo zbog prelaska kaznenog predmeta iz prethodnog u sudski stadij postupka, prestali uživati zaštitu pravnog režima kojem su do tada bili podvrgnuti.
2.1.Analiza sekundarnih pitanja
Prije svega, osobni podaci koji su tijekom prethodnog postupka prikupljeni i obrađivani od strane policije i državnog odvjetništva ne prestaju biti osobni podaci trenutkom kada postanu dijelom spisa predmeta dostavljenog sudu.18 Naprotiv, njihova se obrada u sudskoj fazi nastavlja u druge svrhe od onih za koje su inicijalno prikupljeni ili obrađivani.19 Dakle, osim svrhe radi koje se podaci obrađuju, mijenja se i „nadležno tijelo“ koje podatke obrađuje.
Upravo zbog toga, po mišljenju autora, strogo institucionalno tumačenje, prema kojem bi sama činjenica da je obradu osobnih podataka preuzeo sud dovodila do prestanka primjene LED Direktive, teško je pomirljivo sa zahtjevom dosljedne i visoke razine zaštite.20 Takvo bi tumačenje dovelo do promjene pravnog režima zaštite istih ili međusobno povezanih osobnih podataka unutar istog kaznenog predmeta ne zbog promjene njihove povezanosti sa svrhama iz čl. 1. st. 1., nego isključivo zbog procesne činjenice da je predmet prešao iz prethodnog u sudski stadij.21
Pritom nije riječ o tvrdnji da se Uredba i LED Direktiva ne mogu izmjenjivati ovisno o svrsi konkretne obrade. Sama LED Direktiva takvu mogućnost izrijekom predviđa. Čl. 9. LED Direktive propisano je da se, kada se osobni podaci obrađuju u svrhe različite od onih utvrđenih u čl. 1. st. 1., primjenjuje Uredba, pod pretpostavkama utvrđenima tom odredbom. Stoga promjena primjenjivog pravnog režima nije sama po sebi protivna sustavu zaštite osobnih podataka.
Takva fragmentacija utječe i na položaj ispitanika. O primjenjivom pravnom režimu ovisi sadržaj pojedinih prava, pretpostavke njihova ostvarivanja kao i mogućnosti njihova ograničenja. Ako bi se tijekom istog kaznenog postupka pravni režim mijenjao ovisno o procesnoj fazi ili pojedinoj radnji suda, ispitanik bi prije ostvarivanja vlastitog prava morao najprije pravilno odrediti nalazi li se konkretna obrada u području primjene Uredbe ili LED Direktive.
Navedeno je pitanje usko povezano i sa samim svrhama obrade iz čl. 1. st. 1. LED Direktive. Čak i ako se prihvati zaključak da sud jest „nadležno tijelo“ u smislu čl. 3. st. 7. Direktive, takav zaključak i dalje nije dostatan razlog za primjenu LED Direktive. Prema gore spomenutom čl. 2. st. 1. LED Direktive potrebno je dodatno zadovoljiti više uvjeta, pa tako i uvjet provodi li sud konkretnu obradu u jednu od svrha iz čl. 1. st. 1. LED Direktive. Ako bi se pojam „progona kaznenih djela“ tumačio tako usko da uopće ne obuhvaća sudsku fazu kaznenog postupka, tada bi zaključak da sud može biti „nadležno tijelo“ u znatnoj mjeri izgubio svoje praktično značenje. Sud bi naime u tom slučaju bio obuhvaćen definicijom nadležnog tijela, ali bi njegova obrada osobnih podataka bila izvan područja primjene LED Direktive.
To se može pokazati na jednostavnom primjeru. Pretpostavimo da okrivljenik tijekom kaznenog postupka podnese zahtjev za izuzeće suca, a u odluci ili drugoj ispravi (slanje spisa višem sudu, popratno izvješće) koja nastane povodom tog zahtjeva sud pogreškom navede osobne podatke drugog okrivljenika. Ako okrivljenik na koga se ti podaci odnose želi zahtijevati njihov ispravak ili brisanje, kao prethodno pitanje javlja se prema kojem pravnom režimu okrivljenik ta prava ostvaruje. Pojavljuje se pitanje potpada li zahtjev za izuzeće pod jednu od svrha određenih u čl. 1. st. 1. LED Direktive.
Sama činjenica da se obrada osobnih podataka ne odnosi neposredno na meritorno rješavanje predmeta ne znači nužno da ona ne potpada pod područje primjene LED Direktive. S druge strane, pogrešno bi bilo pretpostaviti da svaka obrada osobnih podataka koju sud provodi samo zato što je izvršena za vrijeme trajanja kaznenog postupka nužno potpada pod LED Direktivu.
Umjesto toga, za svaku je obradu potrebno utvrditi njezinu konkretnu svrhu i njezinu vezu sa zadaćama koje sud obavlja u kaznenom postupku.
Upravo zbog toga pitanje dosega pojma „progona kaznenih djela“, kao i svake druge svrhe navedene u čl. 1. st. 1. LED Direktive nije moguće potpuno odvojiti od pitanja primjene LED Direktive na kaznene sudove. Ipak, ono predstavlja zaseban problem koji nije predmet ovoga rada.
3. Zaključak
U kontekstu svega prethodno iznesenog, prema shvaćanju autora ne proizlazi da bi sud bio isključen iz definicije „nadležnog tijela“ iz čl. 3. st. 7. LED Direktive. Analiza pitanja naznačenog u uvodu otvorila je i složeno pitanje razgraničenja LED Direktive i Uredbe koje sam tekst LED Direktive ne rješava na način koji bi u svim situacijama omogućio jednostavno i nedvojbeno utvrđivanje primjenjivog pravnog režima.
Ipak, preostaje vidjeti na koji će način SEU u predmetu Pilev, C-5/25, povodom upućenih prethodnih pitanja, ponuditi jedino mjerodavno tumačenje ove dileme.
Dino Čubrilo Bobesić, odvjetnički vježbenik kod odvjetnice Višnje Drenški Lasan
^ 1 Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhu sprječavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP, Službeni list Europske unije L 119/89, 4.5.2016., str. 89 – 131., dalje: LED Direktiva.
^ 2 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, Službeni list Europske unije L 119/1, 4. svibnja 2016., str. 1 – 88., dalje: Uredba.
^ 3 Čl. 2. st. 1. LED Direktive.
^ 4 Uže određenje pojma sudbene funkcije, ne uključujući poslove sudske uprave.
^ 5 E. Kosta, F. Boehm, „The EU Law Enforcement Directive (LED): A Commentary“, Oxford University Press, Oxford, 2024., str. 102.
^ 6 Režim uspostavljen Uredbom.
^ 7 Čl. 3. st. 1. LED Direktive.
^ 8 Sud pred kojim se vodi kazneni postupak.
^ 9 Prema praksi SEU-a iznesenoj u presudi od 12. prosinca 2013., Portgás, C-425/12, ECLI:EU:C:2013:829, toč. 24. nadležno tijelo znači subjekt kojemu je, bez obzira na njegov pravni oblik, na temelju akta javne vlasti, povjereno obavljanje službe od javnog interesa pod njegovim nadzorom te u tu svrhu raspolaže iznimnim ovlastima koje nadilaze pravila mjerodavna za odnose među pojedincima. Vidi isto tako C-188/89, Foster.
^ 10 Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija („Narodne novine“, br. 68/18.; dalje: Zakon).
^ 11 Prijedlog Zakona, https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/2016/Sjednice/2018/05%20svibnja/99%20sjednica%20VRH/99%20-%2010.pdf, (10. rujna 2026.).
^ 12 Konačni prijedlog Zakona, https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/081458/PZE_350.pdf, (10. rujna 2026.).
^ 13 Vidjeti u tom pogledu E. Kosta, F. Boehm, „The EU Law Enforcement Directive (LED): A Commentary“, Oxford University Press, Oxford, 2024., str. 104., u kojem se navodi i zapisnik s 12. sastanka Komisijine stručne skupine za OUZP i Direktivu 2016/680 od 2. listopada 2017., u kojem se upućuje na sporazum država članica o tome da se ta direktiva primjenjuje na kaznene sudove.
^ 14 Tijekom prvog čitanja pred Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora, predstavnici predlagatelja naveli su da Zakon uređuje zaštitu osobnih podataka u odnosu na državne institucije koje ih obrađuju, odnosno „zaštitu od strane policije i pravosudnih tijela“. https://www.sabor.hr/hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-odbora-za-unutarnju-politiku-i-nacionalnu-sigurnost-241, (10. rujna 2026.).
^ 15 Čl. 1. st. 1. LED Direktive.
^ 16 Povelja Europske unije o temeljnim pravima, Službeni list Europske unije C 202/389, 7.6.2016., str. 389 – 405., dalje: Povelja.
^ 17 Uvodna izjava br. 7. LED Direktive.
^ 18 Osim ako su anonimizirani. Na anonimizirane podatke ne primjenjuje se Uredba ni LED Direktiva.
^ 19 U presudi od 8. prosinca 2022., C-180/21, SEU utvrdio je da „sprječavanje“, „istraga“, „otkrivanje“ i „progon“ kaznenih djela predstavljaju zasebne svrhe obrade, pa se naknadna obrada podataka radi progona razlikuje od njihova prikupljanja radi istrage i otkrivanja. U presudi C-57/23 SEU je pojasnio da su te svrhe opći ciljevi, dok svrha pojedine radnje obrade mora biti njezin poseban i konkretan zadatak.
^ 20 Uvodna izjava br. 7. LED Direktive.
