Minimalna plaća u 2027. godini i ovrha na plaći – raste li i stvarna zaštita primanja ovršenika?

Uvod

Povećanje minimalne plaće redovito se promatra kroz prizmu poboljšanja materijalnog položaja radnika i osiguravanja dostojanstvenijeg životnog standarda. Međutim, za radnike čija se primanja nalaze pod ovrhom povećanje minimalne plaće ima i dodatnu dimenziju: utječe na iznos koji im, nakon provedene ovrhe, ostaje na raspolaganju, ali istodobno i na iznos koji vjerovnik može naplatiti iz plaće.

Vlada Republike Hrvatske donijela je 29. listopada 2026. Uredbu o visini minimalne plaće za 2027. godinu, kojom je minimalna plaća utvrđena u bruto iznosu od 1.130,00 eura. U odnosu na 2026. godinu, kada je iznosila 1.050,00 eura bruto, riječ je o povećanju od 80,00 eura, odnosno 7,6 posto. Uredba je objavljena u „Narodnim novinama“, br. 124/26. od 30. listopada 2026. godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 2027. godine.

Povećanje minimalne plaće otvara pitanje kako će se ono odraziti na primjenu odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) kojima je propisano ograničenje ovrhe na plaći. Naime, minimalna plaća i izuzeće od ovrhe dva su različita pravna instituta, ali njihova se primjena u praksi neposredno susreće upravo kod radnika koji ostvaruju najniža primanja.

Minimalna plaća za 2027. godinu – bruto iznos nije i iznos koji radniku ostaje na raspolaganju

Prema Uredbi o visini minimalne plaće za 2027. godinu, minimalna plaća za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2027. utvrđena je u bruto iznosu od 1.130,00 eura.

Važno je pritom razlikovati bruto i neto iznos plaće. Bruto iznos minimalne plaće propisan je Uredbom, dok neto iznos koji radnik stvarno prima ovisi o poreznim pravilima, stopi poreza na dohodak koja se primjenjuje u pojedinoj jedinici lokalne samouprave te osobnim okolnostima radnika, uključujući korištenje osobnog odbitka. Zbog toga se ne može govoriti o jednom, jedinstvenom neto iznosu minimalne plaće koji bi vrijedio za sve radnike u Republici Hrvatskoj.

Prema orijentacijskom obračunu, uz primjenu važećih poreznih pravila i stopa, bez uzdržavanih članova na poreznoj kartici i uz oba mirovinska stupa, neto minimalna plaća za 2027. godinu kretala bi se približno od 843,90 eura do 913,57 eura, ovisno o lokalnoj poreznoj stopi. Za usporedbu, na istim pretpostavkama neto minimalna plaća za 2026. godinu kretala se približno od 799,24 eura do 858,75 eura. Navedeni iznosi služe kao ilustracija, a ne kao univerzalni obračun neto plaće. Stvarni iznos može biti drukčiji ovisno o poreznoj kartici, osobnom odbitku i pravilima koja će se primjenjivati u 2027. godini.

Ograničenje ovrhe na plaći prema članku 173. Ovršnog zakona

Za radnike koji imaju nepodmirene novčane obveze posebno je važna odredba članka 173. Ovršnog zakona, kojom je propisano u kojem se opsegu ovrha može provesti na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Svrha je tih odredbi osigurati ravnotežu između prava vjerovnika na namirenje tražbine i potrebe da se ovršeniku ostavi dio primanja nužan za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Kod ovrhe radi naplate novčanih tražbina koje ne proizlaze iz zakonskog uzdržavanja niti iz osnova za koje Ovršni zakon propisuje posebna pravila o ograničenju ovrhe, od ovrhe je izuzeto dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Međutim, kada ovršenik ostvaruje plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzeto tri četvrtine njegove plaće, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće. Za pravilnu primjenu ove odredbe ključno je razumjeti da se izračun temelji na neto plaći, a ne na bruto iznosu minimalne plaće propisanom Uredbom.

Ovršni zakon ujedno propisuje način utvrđivanja prosječne neto plaće koja se koristi za izračun zaštićenog dijela primanja. Riječ je o prosječnoj mjesečnoj neto plaći po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje od siječnja do kolovoza tekuće godine, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS), a koja se objavljuje u „Narodnim novinama“ do kraja tekuće godine i primjenjuje u sljedećoj godini. Prema podacima DZS-a, prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje od siječnja do kolovoza 2026. iznosila je 1.542,00 eura. Pritom treba imati na umu da se navedeni iznos prosječne neto plaće temelji na podacima DZS-a za prvih osam mjeseci 2026. godine, dok se za njegovu formalnu primjenu u 2027. godini mora uzeti u obzir i propisana objava u „Narodnim novinama“ koja u trenutku pisanja ovog teksta još nije provedena. No ako se taj iznos primijeni kao osnovica za izračun u 2027. godini, dvije trećine prosječne neto plaće iznosit će 1.028,00 eura. S obzirom na to da je očekivani neto iznos minimalne plaće za 2027. godinu znatno niži od navedenog prosjeka, kod radnika koji primaju minimalnu plaću u pravilu će se primjenjivati pravilo prema kojem je od ovrhe izuzeto tri četvrtine njihove neto plaće. Navedeno pravilo odnosi se na obične novčane tražbine. Za tražbine zakonskog uzdržavanja i pojedine tražbine naknade štete Ovršni zakon propisuje posebna pravila i drukčiji opseg izuzeća, pa se izračun u nastavku ne može primijeniti na sve vrste tražbina.

Kako povećanje minimalne plaće utječe na iznos koji je zaštićen od ovrhe?

Učinak povećanja minimalne plaće na primjenu članka 173. Ovršnog zakona najlakše je prikazati na konkretnom primjeru.

Pretpostavimo da radnik ostvaruje minimalnu plaću, nema uzdržavanih članova na poreznoj kartici i da se na njegovu plaću primjenjuje standardni obračun uz oba mirovinska stupa. Za potrebe usporedbe uzimaju se orijentacijski neto iznosi, koji se razlikuju ovisno o lokalnoj poreznoj stopi.

Napomena: Iznosi neto plaće predstavljaju orijentacijski raspon izračunan uz pretpostavku da radnik nema uzdržavanih članova na poreznoj kartici, da koristi oba mirovinska stupa te uz primjenu poreznih stopa koje su korištene u informativnom obračunu. Za 2027. godinu riječ je o projekciji, a ne o zajamčenom neto iznosu. Iznosi zaštićenog dijela i dijela podložnog ovrsi zaokruženi su na cijele eure.

Iz prikazanog primjera proizlazi da povećanje minimalne bruto plaće za 80,00 eura ne znači da će radniku na raspolaganju ostati 80,00 eura više. Neto povećanje ovisi o poreznim okolnostima, a na temelju neto iznosa zatim se određuje i dio koji je izuzet od ovrhe.

Istodobno, povećanjem neto plaće povećava se i iznos koji može biti predmet ovrhe. U prikazanom primjeru zaštićeni dio plaće povećava se za približno 34 do 41 eura, dok se iznos raspoloživ za namirenje vjerovnika povećava za približno 11 do 13 eura mjesečno. Dakle, povećanje minimalne plaće ima dvostruki učinak: radniku osigurava veći iznos koji je izuzet od ovrhe, ali vjerovniku istodobno omogućuje naplatu većeg iznosa iz plaće.

Uloga poslodavca i provedba zaštite primanja

U praksi je važno razlikovati zaštitu primanja u postupku ovrhe na plaći od zaštite sredstava koja su već uplaćena na račun ovršenika u postupku ovrhe koju provodi Financijska agencija.

Kada se ovrha provodi na plaći, poslodavac kao isplatitelj primanja mora postupati u skladu s odredbama Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe na plaći. To znači da je dužan pravilno utvrditi dio plaće koji je izuzet od ovrhe te postupiti prema pravilima o prijenosu dijela plaće koji može biti predmet ovrhe.

S druge strane, kada se ovrha provodi na novčanim sredstvima na računima, zaštita primanja ostvaruje se kroz sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući institut zaštićenog računa. Pritom je važno da ovršenik poduzme potrebne radnje kako bi se primanja koja su zakonom izuzeta od ovrhe pravilno evidentirala i zaštitila.

Stoga povećanje minimalne plaće samo po sebi ne znači da će se u svakom slučaju automatski i bez dodatnih radnji osigurati pravilna zaštita svih primanja ovršenika. Posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom obračunu kod poslodavca i, kada je riječ o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pravilnom postupanju radi zaštite zakonom izuzetih primanja.

Zaključak – veća minimalna plaća, ali i veći prostor za naplatu vjerovnika

Povećanje minimalne plaće za 2027. godinu predstavlja važan korak u nastojanju da se poboljša materijalni položaj radnika s najnižim primanjima. Međutim, promatrano iz perspektive ovršnog prava, ono ne znači samo povećanje iznosa koji radniku ostaje nakon provedene ovrhe. Budući da se kod radnika čija je plaća niža od prosječne neto plaće od ovrhe izuzima tri četvrtine njihove neto plaće, rast neto minimalne plaće dovodi do povećanja zaštićenog dijela primanja. No istodobno raste i preostala četvrtina plaće koja može biti predmet ovrhe radi namirenja vjerovnika. Takvo zakonsko rješenje nastoji održati ravnotežu između zaštite egzistencijalnog minimuma ovršenika i prava vjerovnika na naplatu dospjele tražbine. Ipak, postavlja se pitanje odgovara li postojeći model u dovoljnoj mjeri stvarnim životnim troškovima i financijskim mogućnostima osoba koje ostvaruju najniža primanja.

Posebno je važno uzeti u obzir da minimalna plaća nije samo statistička ili radnopravna kategorija. Za radnika koji je ujedno i ovršenik ona predstavlja osnovu za određivanje iznosa koji mu mora ostati na raspolaganju nakon provedene ovrhe. Zbog toga svako povećanje minimalne plaće treba promatrati i kroz njegov učinak na provedbu ovrhe.

U konačnici, pitanje nije samo koliko će minimalna plaća iznositi u bruto iznosu, nego i koliko će od tog iznosa radniku stvarno ostati na raspolaganju, a koliko će biti moguće usmjeriti na namirenje vjerovnika. Upravo se na tom odnosu susreću ciljevi radnog i ovršnog prava – zaštita dostojanstva radnika i osiguravanje učinkovitog ostvarivanja prava vjerovnika.

Sandra Cindrić, dipl. iur.