Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja: Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje

Što su SLAPP tužbe?

SLAPP tužbe (eng. strategic lawsuit against public participation) obilježavaju zlonamjerni sudski postupci protiv javnog djelovanja čija je osnovna svrha usporiti, prekinuti ili spriječiti kritiku javnog djelovanja. Takve se tužbe često pokreću između aktera koji nemaju istu razinu moći, s ciljem da se kritičara iscrpi sudskim postupkom i troškovima te ga se na taj način odgovori od daljnjeg iznošenja stavova.

Direktiva (EU) 2024/1069 kao temelj Zakona

U europskom pravnom okviru prepoznata je potreba za suzbijanjem takvih praksi, pa je donesena Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024.² o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja”). Direktivom se uspostavlja zajednički standard za sve države članice te se osigurava učinkovitiji odgovor na zloupotrebu sudskih postupaka protiv aktera javnih rasprava i kritičara.

U hrvatski pravni sustav ta je Direktiva prenesena Zakonom o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, koji to izrijekom navodi u članku 2.³: „Ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi se Direktiva (EU) 2024/1069 [...].“

Opće odredbe

Prema članku 1. stavku 1. Zakona⁴, njime se propisuju zaštitne mjere protiv očito neosnovanih te zlonamjernih tužbi koje se pokreću protiv fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje. Zakon se primjenjuje i na sudske postupke s prekograničnim implikacijama.⁵

Važno je istaknuti da se odredbe Zakona ne primjenjuju na porezne, carinske i upravne stvari, na odgovornost države za djelovanje ili propuste u okviru izvršavanja državne vlasti, na kaznene stvari ni na arbitražu.⁶ Zakon također ne utječe na primjenu bilateralnih i multilateralnih konvencija i sporazuma sklopljenih između trećih zemalja i Republike Hrvatske odnosno Europske unije prije 6. svibnja 2024.⁷

Zakon definira niz temeljnih pojmova nužnih za njegovu primjenu⁸:

• Pitanje od javnog interesa – svako pitanje koje utječe na javnost u tolikoj mjeri da javnost za njega može imati legitiman interes, primjerice: temeljna prava, javno zdravlje, sigurnost, okoliš ili klima; aktivnosti javne osobe u javnom ili privatnom sektoru; pitanja koja razmatra zakonodavno, izvršno ili pravosudno tijelo; optužbe o korupciji, prijevari ili drugim kaznenim djelima; te aktivnosti usmjerene na zaštitu vrijednosti iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući borbu protiv dezinformacija.
• Javno djelovanje – davanje izjave ili obavljanje aktivnosti fizičke ili pravne osobe pri ostvarivanju prava na slobodu izražavanja i informiranja, slobodu umjetnosti i znanosti ili slobodu okupljanja i udruživanja, kao i pripremne, potporne ili pomoćne aktivnosti izravno povezane s time, a koje se odnose na pitanje od javnog interesa.
• Zlonamjerni sudski postupci protiv javnog djelovanja – sudski postupci koji nisu pokrenuti radi stvarnog isticanja ili ostvarivanja prava, nego čija je glavna svrha sprječavanje, ograničavanje ili sankcioniranje javnog djelovanja, pri čemu se često iskorištava neravnoteža moći između stranaka. Naznake takve svrhe uključuju, među ostalim: iskorištavanje financijske, političke ili društvene prednosti tužitelja; nerazmjernu ili prekomjernu prirodu tužbenog zahtjeva; postojanje više povezanih postupaka koje je pokrenuo tužitelj ili s njim povezani subjekti; zastrašivanje, uznemiravanje ili prijetnje; te zloupotrebu postupovnih taktika poput odgađanja postupka ili zlonamjernog biranja nadležnosti.
• Fizičke i pravne osobe uključene u javno djelovanje – među ostalima, novinari, izdavači, medijske organizacije, prijavitelji nepravilnosti, branitelji ljudskih prava, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, sindikati, umjetnici, istraživači i članovi akademske zajednice.

Zaštitne mjere

Zakonom se uvode posebne mjere zaštite osoba uključenih u javno djelovanje protiv kojih se vode zlonamjerni ili očito neosnovani sudski postupci: osiguranje procijenjenih troškova postupka, rano odbijanje očito neosnovanog tužbenog zahtjeva, naknada troškova postupka te novčane kazne i druge sankcije.⁹ Sud je dužan ovim jamstvima posvetiti osobitu pozornost i postupati hitno.

Trećim osobama omogućeno je sudjelovanje u takvim postupcima kao umješačima na strani tuženika – pučkom pravobranitelju, ali i organizacijama, ustanovama, udrugama ili drugim fizičkim i pravnim osobama koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom i promicanjem prava osoba uključenih u javno djelovanje i imaju legitiman interes.¹⁰ Važno je napomenuti da sud takvo sudjelovanje dopušta samo uz pristanak same osobe uključene u javno djelovanje protiv koje se postupak vodi¹¹ – dakle, tuženik ima posljednju riječ o tome hoće li se treća osoba priključiti postupku.

Osiguranje procijenjenih troškova postupka sud može, na obrazloženi zahtjev tuženika iznesen u odgovoru na tužbu, naložiti tužitelju ako postoje elementi koji upućuju na zlonamjernost postupka.¹² Sud tada određuje novčani iznos i rok od osam dana za njegovo polaganje; ako tužitelj u tom roku ne uplati osiguranje, smatra se da je povukao tužbu. Pri odlučivanju sud mora voditi računa da traženi iznos ne ograničava tužiteljevo pravo na pristup sudu.

Rano odbijanje tužbenog zahtjeva pokreće se prigovorom tuženika da se protiv njega vodi zlonamjeran postupak, koji mora biti obrazložen i popraćen dokazima već u odgovoru na tužbu.¹³ Teret dokaza osnovanosti tužbenog zahtjeva je na tužitelju, koji se u roku od osam dana od dostave odgovora na tužbu može očitovati i iznijeti dokaze. Tuženik se zatim, u roku od osam dana od dostave tog tužiteljevog podneska, može ponovno očitovati. Nove činjenice i dokazi na pripremnom ročištu dopušteni su samo ako stranke prije to nisu mogle učiniti bez svoje krivnje. Ako tužitelj ne dokaže da njegov zahtjev nije očito neosnovan, sud će po prigovoru odbiti tužbeni zahtjev.

Naknada troškova postupka propisana je tako da tužitelj koji u cijelosti izgubi parnicu ili uspije u manjem dijelu mora tuženiku i njegovu umješaču nadoknaditi sve troškove postupka, uključujući odvjetničku nagradu prema propisanoj tarifi – i troškove koji strogo nisu bili nužni za vođenje parnice, ali ih odvjetnik po tarifi ima pravo naplatiti, osim ako su prekomjerni.¹⁴

Novčane kazne propisane su ovako: ako se utvrdi da je tužitelj vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja, sud će tužitelju pravnoj osobi izreći novčanu kaznu u iznosu od 20% vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 10.000 eura, odnosno tužitelju fizičkoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 10% vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 3.000 eura.¹⁵ Riječ je, dakle, o zakonski propisanom minimumu kazne, a ne o gornjoj granici – postotak od vrijednosti spora može i premašiti te iznose. Naplaćena kazna uplaćuje se u državni proračun. Sud može kaznu izreći i zastupniku tužitelja ako je odgovoran za vođenje zlonamjernog postupka, a rješenje o kazni ne provodi se do pravomoćnosti odluke o glavnom zahtjevu. Na prijedlog tuženika, a na trošak tužitelja, sud može odrediti i objavu presude u medijima.

Zakon propisuje i da će se odbiti priznanje i ovrha stranih sudskih odluka protiv javnog djelovanja fizičke ili pravne osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako je sudski postupak u toj državi prema hrvatskom pravu bio očito neosnovan ili zlonamjeran.¹⁶ Nadalje, ako je protiv osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj u državi izvan Europske unije, od strane tužitelja koji nema prebivalište ili sjedište u EU, pokrenut postupak koji je prema pravu Republike Hrvatske zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja, ta se osoba može pred hrvatskim sudom po svom prebivalištu ili sjedištu tužbom potraživati naknadu štete i/ili troškova nastalih u vezi s postupkom pred stranim sudom.¹⁷

Informiranje i evidencija podataka

Jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore je Pravosudna akademija.¹⁸ Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je voditi evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim za zaštitu osoba protiv kojih se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja, te jednom godišnje Europskoj komisiji dostavljati podatke o broju takvih slučajeva, razvrstane prema vrsti tuženika i tužitelja te vrsti tužbe.¹⁹

Zaključak

Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje Hrvatska usklađuje svoje zakonodavstvo s Direktivom (EU) 2024/1069 te uvodi konkretan skup mehanizama – od osiguranja procijenjenih troškova postupka i ranog odbijanja neosnovanih zahtjeva, do naknade troškova i novčanih kazni – čiji je cilj obeshrabriti pokretanje zlonamjernih tužbi protiv novinara, medija, aktivista, sindikata i drugih sudionika javne rasprave. Poseban naglasak Zakon stavlja na zaštitu od financijskog opterećenja tijekom postupka, koje je tradicionalno bilo glavno oružje SLAPP tužbi.

Stvarni učinak ovih odredbi u praksi tek će se pokazati kroz njihovu primjenu pred sudovima – posebice u pogledu toga koliko će brzo i dosljedno sudovi prihvaćati prigovore o zlonamjernosti postupka te izricati propisane novčane kazne, koje su zakonski postavljene kao minimum, a ne kao gornja granica sankcije. Time se nastoji stvoriti stvarna ravnoteža između prava na sudsku zaštitu i zaštite legitimnih interesa sudionika javnih rasprava od zloupotrebe sudskih postupaka.

Karla Kerhač, mag. admin. publ.