Od 1. listopada 2026. trgovce i pružatelje usluga očekuju nove obveze u vezi s iskazivanjem i objavom cijena. Obveza isticanja dodatne cijene, u javnosti već poznate kao „sidrena cijena“, proširuje se na sve proizvode u maloprodaji i, prvi put, na usluge. Istodobno se za trgovce i pružatelje usluga koji imaju uspostavljene mrežne stranice uvodi obveza objave cjenika proizvoda i usluga u strojno čitljivom obliku.
Naime, radi se o tome da je Vlada Republike Hrvatske 10. rujna 2026. donijela dvije odluke kojima se mijenja dosadašnji sustav praćenja cijena: Odluku o isticanju dodatne cijene kao mjere izravne kontrole cijena i Odluku o objavi cjenika proizvoda i usluga kao mjere izravne kontrole cijena, obje objavljene u "Narodnim novinama", br. 101/2026.
Njihova primjena počinje 1. listopada 2026., a za poduzetnike je posebno važno da se nove obveze ne odnose samo na velike trgovačke sustave. Iako je na prvi pogled riječ je o dvije jednostavne obveze, uz aktualnu cijenu treba istaknuti dodatnu cijenu, a na mrežnoj stranici objaviti cjenik, njihova primjena u praksi otvara niz pitanja. Posebno je važno razlikovati dvije referentne cijene, dva različita propisa i, za određeni krug poduzetnika, dva različita roka za objavu digitalnih cjenika.
Također, nove obveze donose i važna pitanja njihova odnosa s postojećim pravilima zaštite potrošača.
Što je dodatna, odnosno „sidrena“ cijena?
Iako se u javnosti koristi izraz „sidrena cijena“, propis govori o dodatnoj cijeni. Riječ je o cijeni koja je za određeni proizvod ili uslugu vrijedila na propisani referentni datum te se nakon toga mora isticati uz aktualnu cijenu, a koja omogućuje praćenje promjene cijene određenog proizvoda ili usluge kroz vrijeme. Za novobuhvaćene proizvode i usluge referentni datum je 10. rujna 2026. što znači da će trgovac odnosno pružatelj usluge od 1. listopada uz važeću maloprodajnu cijenu morati isticati i dodatnu cijenu koja je za taj proizvod odnosno uslugu bila primjenjiva 10. rujna 2026.
Primjerice, ako je određena usluga 10. rujna 2026. koštala 40 eura, a njezina cijena nakon toga poraste na 45 eura, uz aktualnu cijenu od 45 eura mora biti vidljiva i dodatna cijena od 40 eura.
Isto vrijedi i za proizvode koji prvi put ulaze u sustav obveznog isticanja dodatne cijene.
Cilj takvog uređenja nije zabrana povećanja cijena, nego omogućavanje praćenja njihovih promjena i veće transparentnosti prema potrošačima. Vlada je pritom istaknula da bi potrošači trebali jasnije vidjeti tko je i kada mijenjao cijene, što bi trebalo utjecati i na njihove odluke o kupnji.
Pri tome, važno je naglasiti da nova pravila ne znače da će se za sve proizvode kao sidrena cijena koristiti cijena od 10. rujna 2026.
Za proizvode iz kategorija: hrane, pića, kozmetike, sredstava za čišćenje, toaletnih potrepština i proizvoda za kućanstvo koji su već bili obuhvaćeni ranijom obvezom, nastavlja se isticati cijena koja je za pojedini proizvod bila primjenjiva 2. svibnja 2025. Riječ je o kategorijama koje su već bile obuhvaćene Odlukom iz svibnja 2025. godine, kojom je uvedena obveza isticanja dodatne cijene uz maloprodajnu cijenu.
Drugim riječima, od 1. listopada postoje dva referentna datuma:
- 2. svibnja 2025. - za proizvode koji su već bili obuhvaćeni ranijom mjerom
- 10. rujna 2026. - za sve novobuhvaćene proizvode i usluge.
Upravo je razlikovanje ta dva datuma jedna od najvažnijih praktičnih posljedica nove Odluke.
Koga obveza obuhvaća?Nova Odluka o isticanju dodatne cijene odnosi se na sve trgovce koji obavljaju registriranu djelatnost trgovine na malo i sve pružatelje usluga koji obavljaju registriranu djelatnost pružanja usluga na području Republike Hrvatske.
Kod objave cjenika postoji jedna važna razlika: ta se obveza primjenjuje na trgovce i pružatelje usluga koji imaju uspostavljene mrežne stranice. Naravno, u praksi se posebno otvara pitanje što se smatra „uspostavljenim mrežnim stranicama“ te kakav je status različitih digitalnih kanala kojima poduzetnici predstavljaju svoju ponudu. Upravo su to pitanja za koja će u provedbi biti važna dodatna službena tumačenja nadležnog tijela.
Obvezu treba promatrati u kontekstu poslovanja prema potrošačima. Subjekti koji posluju isključivo s drugim poduzetnicima nisu u istoj poziciji kao subjekti koji svoje proizvode i usluge nude izravno potrošačima.
Sidrena cijena nije isto što i prethodna cijena kod sniženjaOvdje je potrebno posebno upozoriti na institut koji se lako može zamijeniti s dodatnom cijenom.
Kod posebnih oblika prodaje, primjerice akcija i drugih oblika sniženja, trgovac prema pravilima o zaštiti potrošača točnije čl. 19. Zakona o zaštiti potrošača, mora voditi računa o najnižoj cijeni koju je primjenjivao tijekom 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Ta cijena ima drugu svrhu, odnosno služi pravilima o iskazivanju sniženja tijekom posebnog oblika prodaje. Ovdje se radi o trajnoj zakonskoj obvezi.
Dodatna, odnosno sidrena cijena prema novoj Odluci jest cijena primjenjivana na zakonom odnosno Odlukom određen referentni datum – 10. rujna 2026., odnosno za ranije obuhvaćene kategorije 2. svibnja 2025. i ona traje dok se ne otklone razlozi za njezino uvođenje.
Stoga se u određenim situacijama može pojaviti više različitih podataka o cijeni koji proizlaze iz različitih pravnih osnova. Njihovo međusobno poistovjećivanje može dovesti do pogrešne primjene propisa.
Gdje sidrena cijena mora biti istaknuta?
Obveza se ne ispunjava samo tako da se dodatna cijena dopiše na papirnati cjenik ili oznaku na polici.
Dodatna cijena mora biti jasno, vidljivo i čitljivo istaknuta uz aktualnu maloprodajnu cijenu na prodajnom odnosno uslužnom mjestu, ali i pri oglašavanju cijena. To uključuje, među ostalim letke, plakate, digitalne oblike oglašavanja, oglašavanje u poslovnom prostoru, oglašavanje na otvorenom te mrežne stranice. Za poduzetnika to znači da treba popisati sva mjesta na kojima javno objavljuje cijene. Nije dovoljno uskladiti samo cjenik u poslovnom prostoru ako se iste ili druge cijene objavljuju i na mrežnoj stranici, u digitalnom oglasu ili promotivnom materijalu.
Drugim riječima, pitanje više nije samo: je li cijena pravilno označena u prostoru, nego i jesu li pravilno prikazane cijene na svim javnim kanalima na kojima se poslovni subjekt oglašava?
Poseban problem su usluge s promjenjivom ili rasponskom cijenom te, među ostalim, ostaje otvoreno pitanje o načinu primjene obveze na usluge kod kojih cijena nije unaprijed određena u jednom iznosu. Primjerice, pojedine usluge mogu se naplaćivati prema opsegu posla, utrošenom vremenu ili u određenom rasponu. Za takve slučajeve iz trenutno dostupnog teksta nije moguće izvesti konačan odgovor o načinu iskazivanja dodatne cijene. Upravo je zato važno pratiti službena tumačenja nadležnog ministarstva.
Druga velika novost: cjenici na mrežnim stranicama u CSV ili XML formatu
Druga Odluka odnosi se na objavu cjenika proizvoda i usluga na mrežnim stranicama.
Trgovci i pružatelji usluga koji imaju uspostavljene mrežne stranice moraju objavljivati svoje cjenike u digitalnom obliku pogodnom za automatsku obradu, odnosno u .csv ili .xml formatu. To nije isto što i obična stranica na kojoj su cijene napisane u tekstu.
Ako poduzetnik na svojoj mrežnoj stranici ima cjenik u obliku teksta ili tablice, to samo po sebi ne znači da je ispunio obvezu objave strojno čitljivog cjenika. Propis zahtijeva posebnu datoteku u odgovarajućem formatu.
Za trgovce se cjenik ažurira jednom dnevno, najkasnije do 8 sati za tekući radni dan. Pružatelji usluga cjenik ažuriraju nakon svake promjene, najkasnije do 8 sati na dan kada objavljuju izmjenu cjenika.
Objavljeni cjenici moraju se čuvati i biti dostupni 30 dana od dana objave odnosno promjene. Time se ne omogućuje samo dostupnost aktualnih cijena, nego i praćenje njihovih promjena kroz vrijeme.
Kod trgovaca javno objavljeni cjenik mora sadržavati podatke o proizvodima, među ostalim naziv proizvoda, šifru, marku, podatke o jedinici mjere kada je primjenjivo, maloprodajnu cijenu, informaciju je li cijena primijenjena tijekom posebnog oblika prodaje i naziv tog posebnog oblika, sidrenu cijenu, barkod, podatak o dostupnosti proizvoda.
Posebno je zanimljivo što se među podacima zahtijeva i informacija je li proizvod dostupan odnosno nedostupan. Za trgovce koji imaju veći broj proizvoda to znači da se pitanje usklađenosti više ne može svesti samo na ispravno postavljenu cijenu na polici. Potrebno je osigurati i odgovarajuće vođenje podataka u digitalnom obliku.
Kod pružatelja usluga struktura je nešto jednostavnija. Cjenik mora sadržavati naziv usluge, maloprodajnu cijenu, informaciju je li cijena primijenjena tijekom posebnog oblika prodaje, zajedno s nazivom tog posebnog oblika, sidrenu cijenu.
Za pružatelje usluga posebno je važna činjenica da se referentna cijena od 10. rujna 2026. prvi put uvodi kao obvezni element u ovom režimu.
Dvije slične obveze, dva različita propisaPosebno je važno upozoriti na još jednu okolnost. Obveza objave strojno čitljivih cjenika iz Odluke Vlade od 1. listopada 2026. nije jedina takva obveza u hrvatskom pravnom sustavu. Zakon o zaštiti potrošača također predviđa obvezu objave određenih cjenika proizvoda u strojno čitljivom obliku na mrežnim stranicama, ali prema drugačijoj pravnoj osnovi i s drugim datumom početka primjene. Za tu je obvezu, prema izmjenama Zakona o zaštiti potrošača, relevantan 17. studenoga 2026., dok se obveza iz Odluke Vlade primjenjuje već od 1. listopada 2026. Razlika je važna i zato što se prema Zakonu o zaštiti potrošača ova obveza odnosi na proizvode, dok Odluka Vlade obuhvaća i proizvode i usluge. Stoga poduzetnici ne bi smjeli automatski pretpostaviti da postoji samo jedna obveza i jedan rok. Riječ je o dvama pravnim režimima koji se tehnički djelomično preklapaju, ali imaju različitu pravnu osnovu, različit opseg i različitu narav.
Poseban izazov za male trgovce i obrtnikeIako se na prvi pogled može činiti da je riječ samo o još jednom načinu označavanja cijena, za male trgovce i obrtnike nova pravila mogu predstavljati znatno veći organizacijski i administrativni zahtjev. Trgovac koji ima nekoliko stotina ili nekoliko tisuća artikala mora imati pouzdanu evidenciju cijena na referentni datum, aktualnih cijena, promjena cijena i podataka potrebnih za objavu digitalnog cjenika. Još je zahtjevnija situacija kada se cijene često mijenjaju ili kada trgovac koristi različite posebne oblike prodaje i promotivne aktivnosti.
Za pružatelje usluga problem može biti drugačiji. Kod njih se često ne radi o velikom broju artikala, ali se cjenici mogu mijenjati ovisno o vrsti usluge, terminu, načinu pružanja ili drugim uvjetima.
Stoga će usklađenost zahtijevati ne samo promjenu oznaka cijena, nego i unutarnji sustav evidencije i kontrole podataka.
Što je s kaznama?
Nove obveze nisu samo informativnog karaktera. Nepoštivanje mjera izravne kontrole cijena povlači prekršajnu odgovornost prema Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena.
Za obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost propisana je novčana kazna od 1.000 do 20.000 eura, dok su za pravne osobe i druge kategorije počinitelja propisani zasebni rasponi novčanih kazni.
Dosadašnji nadzor pokazuje da se obveze kontrole cijena i objave cjenika u praksi provjeravaju, pa nove zahtjeve ne bi trebalo promatrati kao formalnost.
Što učiniti prije 1. listopada?
Za trgovce i pružatelje usluga razdoblje do stupanja Odluka na snagu trebalo bi iskoristiti za provjeru najmanje nekoliko elemenata:
1. Utvrditi referentne cijene
Za novobuhvaćene proizvode i usluge potrebno je evidentirati cijenu koja je vrijedila 10. rujna 2026.
Za proizvode koji su već bili obuhvaćeni ranijom mjerom potrebno je nastaviti voditi računa o referentnoj cijeni od 2. svibnja 2025.
2. Provjeriti način označavanja cijena
Potrebno je osigurati da aktualna i sidrena cijena budu jasno, vidljivo i čitljivo istaknute tamo gdje to Odluka zahtijeva.
3. Provjeriti promotivne materijale
Posebnu pozornost treba posvetiti letcima, plakatima, digitalnom oglašavanju, mrežnim stranicama i drugim mjestima na kojima se objavljuju cijene.
4. Uspostaviti evidenciju promjena cijena
Budući da će se cjenici objavljivati i čuvati 30 dana, preporučljivo je uspostaviti pouzdan sustav arhiviranja i praćenja promjena.
5. Pripremiti digitalni cjenik
Trgovci i pružatelji usluga koji imaju mrežne stranice trebali bi na vrijeme provjeriti mogu li generirati cjenik u zahtijevanom .xml ili .csv formatu i osigurati njegovo pravodobno ažuriranje.
6. Uskladiti različite režime cijena
Posebno treba razdvojiti sidrenu cijenu prema Odluci Vlade od referentne cijene prema Zakonu o zaštiti potrošača koja se koristi kod posebnih oblika prodaje.
Zaključno
Nova regulacija predstavlja značajan korak prema većoj transparentnosti cijena, ali istodobno donosi i nove obveze za poslovne subjekte. Najvažnija promjena jest da se sustav tzv. sidrenja cijena više ne zadržava na ograničenom broju kategorija proizvoda. Od 1. listopada 2026. obuhvaća sve proizvode u maloprodaji i sve usluge, pri čemu se za novobuhvaćene proizvode i usluge kao referentna uzima cijena od 10. rujna 2026. Istodobno se uvodi obveza javne objave cjenika na mrežnim stranicama za trgovce i pružatelje usluga koji ih imaju, uz zahtjev da podaci budu dostupni u digitalnom obliku pogodnom za automatsku obradu. Time se sustav kontrole cijena pomiče korak dalje: od informacije koja je dostupna potrošaču na polici ili cjeniku prema digitalno dostupnim, usporedivim i vremenski sljedivim podacima o cijenama.
Za poduzetnike zato 1. listopada ne bi trebao biti datum kada počinje priprema za novu obvezu, nego krajnji rok do kojega je potrebno provjeriti jesu li njihovi cjenici, evidencije, oznake cijena i promotivni kanali međusobno usklađeni.
U konačnici, učinkovitost nove mjere neće ovisiti samo o tome hoće li potrošač uz aktualnu cijenu vidjeti još jednu brojku. Ključno će biti može li iz tih podataka stvarno razumjeti kako se cijena promijenila, a nadzorna tijela utvrditi kada je i na koji način do promjene došlo.
Sandra Cindrić