Protupravno oduzimanje opasne stvari od vlasnika s naglaskom na neovlašteno korištenje motornog vozila

1. Uvod

Odgovornost za štetu od opasne stvari predstavlja posebnu vrstu objektivne odgovornosti za koju nije relevantna krivnja štetnika. Zakon o obveznim odnosima¹ ne sadrži definiciju opasne stvari, već je navedeni zadatak prepušten sudskoj praksi i doktrini.

Pravna teorija² definira opasnu stvar kao stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka šteta za okolinu pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom. Sudskoj praksi je prepušteno da od slučaja do slučaja procjenjuje smatra li se pojedina stvar opasnom stvari, uzimajući u obzir činjenične specifičnosti svakog pojedinog slučaja.

2. Opasna stvar u sudskoj praksi

Tako je sudska praksa zaključila da opasnu stvar predstavljaju pas koji nije vezan i koji se slobodno i bez nadzora kreće dvorištem u kojem se igraju djeca (Vrhovni sud Republike Hrvatske – dalje: VSRH u Rev 2033/1996-2 od 20. travnja 1999.), mokar pod u trgovini gdje se kreću kupci (VSRH u Rev-1905/1997-2 od 29. kolovoza 2000.), mramorne stupove unutar kolodvorske zgrade na kojima se nalazi snijeg koji se topi i pretvara u vodu uslijed čega one postaju skliske (VSRH u Rev 792/1998-2 od 22. svibnja 2001.), brodica na motorni pogon (VSRH u Rev-2041/1998-2 od 20. lipnja 2001.), dotrajalo i staro stablo (VSRH u Rev 676/2004-2 od 28. veljače 2006.), oružje (VSRH u Rev-495/2005-2 od 6. rujna 2007.), zaprežna kola kojima se uključuje sa sporedne na glavnu cestu (VSRH u Rev 701/2007-2 od 24. listopada 2007.), otvoreni bazen pun vode namijenjen za kupanje djece (VSRH u Rev-1243/2007-2 od 1. travnja 2008.), motorna pila (VSRH u Revr 319/2007-2 od 30. rujna 2008.), puška (VSRH u Rev-x 31/2009-2 od 24. veljače 2009.), cesta na kojoj se nalazi masna mrlja (Županijski sud u Varaždinu u Gž 5011/2012-2 od 5. ožujka 2013.), skuter za more u pokretu (VSRH u Revt 55/2013-2 od 12. studenoga 2013.), nezaključana trafostanica pod naponom (VSRH u Rev 1479/2009-2 od 11. ožujka 2014.), vlak u pokretu (VSRH u Rev x 517/2014-2 od 4. studenoga 2014.), bačena petarda iznad glava gledatelja (VSRH u Rev-336/2022-2 od 28. svibnja 2024.), divljač (VSRH u Rev 1103/2021-2 od 6. listopada 2021., Rev 96/2023-2 od 5. travnja 2023., Rev 1542/2024-2 od 26. veljače 2025. itd.), motorno vozilo u pogonu (VSRH u Rev 1181/2021-2 od 13. prosinca 2023.) itd.

S druge pak strane, sudska praksa je zaključila kako opasnu stvar ne predstavljaju staklena boca u smeću (VSRH u Rev 1740/95 od 27. listopada 1999.), brod ni brodske stepenice, osim uz određene iznimke (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske – dalje: VTS u Pž 370/2004-3 od 23. kolovoza 2006.), stepenice (VSRH u Rev 488/2007-2 od 23. svibnja 2007.), dalekovod koji je propisno izgrađen i ima dozvolu za uporabu (VSRH u Rev x 590/2010-2 od 12. veljače 2014.), parkirani motocikl s ugašenim motorom (VSRH u Rev 191/2014-3 od 8. siječnja 2019.), medvjed u svom prirodnom okruženju (VSRH u Rev 261/2024-2 od 20. veljače 2024.) itd.

3. Protupravno oduzimanje opasne stvari (čl. 1065. ZOO-a)

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), ali ako je vlasniku stvar oduzeta na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara vlasnik, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik za to nije odgovoran (čl. 1065. ZOO-a).

S tim u vezi, Općinski sud u Sisku u presudi P-336/2020-33 od 28. prosinca 2022. (pravomoćna 14. ožujka 2023.) navodi da nema protupravnog oduzimanja opasne stvari u situaciji kad vlasnik nije obavijestio ni prijavio S.F. da mu je protupravno oduzela vozilo, već se smatra da je imala njegovo odobrenje za takav čin. Pitanjem protupravnog oduzimanja opasne stvari u smislu čl. 1065. ZOO-a bavili su se i sudovi u nastavku.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su s osnovom zaključili da se radi o protupravnom prisvajanju bombe od strane svjedoka L. koji ni na opetovane pozive tuženice putem javnih medija da se vrati protupravno zadržano oružje i streljivo se nije odazvao, pa ovaj sud nalazi da je pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 175. ZOO-a (sada čl. 1065. ZOO-a op.a.) prema kojoj ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protupravni način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac za to nije odgovoran. (VSRH u Rev 1056/2006-2 od 5. rujna 2007.)

Utvrđeno je, da je B. B., kao pripadnik Hrvatske vojske proglašen krivim i pravomoćno osuđen presudom Vojnog suda u O. br. K.442/94 od 28. listopada 1994. zbog toga što je 18. lipnja 1994. u ugostiteljskom objektu G. u O., bez ikakvog povoda i razloga, oboružan automatskom puškom, za koju je bio zadužen u postrojbi, otvorio rafalnu paljbu po unutrašnjosti objekta, nanijevši ozljede većem broju ljudi, dok je pet osoba usmrtio. Među ozlijeđenim osobama je i tužitelj u ovoj parnici. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je štetniku bio odobren slobodan dan 18. lipnja 1994., te da je umjesto vojnim kamionom u 8 sati i 30 minuta, istoga dana u 4 sata i 40 minuta otišao svojim osobnim vozilom s položaja noseći transportnu torbu u kojoj je spremio pušku, kojom je bio zadužen. Na taj način štetnik je postupio suprotno zabrani iznošenja takvog oružja izvan postrojbe. Prema izričitoj zapovijedi o zabrani nošenja dugog naoružanja kada pripadnici HV nisu na službi odnosno izlaze izvan postrojbe, za provedbu te zapovjedi bili su odgovorni zapovjednici postrojbe…Tuženiku kao imatelju puške kojom je učinjena sporna šteta, ona nije oduzeta na protupravan način, jer je štetniku puška bila predana u vezi s aktivnostima na ratištu i on je s njom bio redovno zadužen, zbog čega ne postoji razlog za isključenja odgovornosti tuženika u smislu čl. 175. ZOO. (sada čl. 1065. ZOO-a op.a.) (VSRH u Rev 283/2004-2 od 27. veljače 2008.)

Ovaj sud nalazi da u situaciji kada je vozilo bilo parkirano na uobičajeni način u dvorištu kuće u K., tj. na prvoj liniji bojišnice i služio je za razvažanje vojnika na položaje, da vozač koji je bio zadužen za vozilo je u času oduzimanja vozila bio s kolima Hitne pomoći otišao po ranjenike, a da je M. V. kao pripadnik HV-a nije bio na službenom zadatku, dapače bez odobrenja je napustio položaj i kriomice uzeo vozilo za svoje potrebe, pa u konkretnoj situaciji ne može se prigovoriti tuženici da je svojim propustima pridonijela da joj opasna stvar bude na protupravan način oduzeta. (VSRH u Rev 40/2008-2 od 2. travnja 2008.)

Odredbom čl. 1065. ZOO propisano je da ako je vlasniku oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja potječe od nje ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik nije za to odgovoran. Navodi tuženika nisu odlučni jer u postupku nije utvrđeno da bi tuženiku vozilu kojega je vlasnik bilo oduzeto na protupravan način, a niti je tuženik dokazao da je prethodno poduzeo sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene s mjesta na kojem je ostavljeno…Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja sukladno čl. 375. st. 5. ZPP. (Županijski sud u Zadru u Gž 800/16-3 od 10. kolovoza 2017.)

4. Neovlašteno korištenje motornog vozila (čl. 1070. ZOO-a)

Kao što je ranije navedeno, motorno vozilo u pogonu predstavlja opasnu stvar pa se na odgovornost za štetu izazvanu motornom vozilom u pogonu, koja je uređena posebnim odredbama (čl. 1068. – čl. 1072. ZOO-a), na odgovarajući način primjenjuju opća pravila odgovornosti za štetu od opasne stvari tj. čl. 1063. – čl. 1067. ZOO-a. Navedeno se odnosi i na pitanje protupravnog oduzimanja opasne stvari od vlasnika što potvrđuju pravna teorija i sudska praksa. Tako Crnić³ navodi da s obzirom na činjenicu da je motorno vozilo u pogonu opasna stvar, čl. 1065. ZOO-a treba povezati s čl. 1070. ZOO-a koji uređuje posebnu odgovornost u slučaju neovlaštenog korištenja motornog vozila, a isti zaključak proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Rijeci Gž 1418/2022-3 od 2. srpnja 2025.: „Pored toga i odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa ( NN 35/05, dalje ZOO ) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovora njen vlasnik, dok je čl. 1069. st. 1. ZOO-a propisano da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovora njegov vlasnik. Nadalje odredbom čl. 1070 st. 3. ZOO-a propisano je da je neovlašteni korisnik osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.“

Naime, čl. 1070. ZOO-a propisuje da neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik (čl. 1070. st. 1. ZOO-a), a pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu omogućio neovlašteno korištenje vozila (čl. 1070. st. 2. ZOO-a).

Pritom čl. 1070. st. 3. ZOO-a daje definiciju neovlaštenog korisnika: „Neovlašteni korisnik je osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.“

Crnić⁴ navodi da će to u pravilu biti situacije kad je vozilo vlasniku potajno ili nasilno uzeto, a Grbin⁵ ističe da kada bi u svakoj situaciji neovlaštenog korištenja motornog vozila za nastalu štetu bio odgovoran isključivo neovlašteni korisnik motornog vozila, to bi oštećenika dovelo u prilično nezavidan položaj jer treća osoba oštećenik u pravilu može bez većih poteškoća utvrditi tko je vlasnik motornog vozila pogonom kojeg mu je nanesena šteta, ali se može dogoditi da u odštetnoj parnici pokrenutoj protiv vlasnika dozna da je osoba koja mu je nanijela štetu zapravo neovlašteni korisnik motornog vozila te bi u tom slučaju izgubio parnicu. Toga je očito bio svjestan i zakonodavac pa je stoga i zadržao odgovornost vlasnika u najčešćim slučajevima mogućeg neovlaštenog korištenja motornog vozila.

Čl. 1070. st. 3. ZOO-a propisuje da neovlašteni korisnik nije osoba koja je kod vlasnika zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila. Crnić⁶ navodi da je u ovom slučaju, kao i u ostalim slučajevima iz navedene zakonske odredbe (ako je neovlašteni korisnik član obiteljskog kućanstva vlasnika ili joj je vlasnik predao vozilo u posjed), intencija zakonodavca zaštititi treću osobu (oštećenika) u slučajevima kad je neka od nabrojanih osoba u prilici s obzirom na svoj pravni položaj u odnosu prema vlasniku bez poteškoća doći u posjed motornog vozila i u mogućnosti koristiti se takvim vozilom. To bi primjerice bio radnik koji bez znanja poslodavca uzme tuđe vozilo i načini na njemu štetu ili kad radnik upravlja vozilom u vrijeme i na mjestu koje mu nije odredio poslodavac (npr. vozač za vrijeme službenog puta obavlja svoje privatne poslove).

5. Neovlašteno korištenje vozila u sudskoj praksi

Pitanjem protupravnog oduzimanja opasne stvari tj. neovlaštenog korištenja motornog vozila bavila se i sudska praksa. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u odluci Gž 492/2022-2 od 27. listopada 2022. navodi da je u konkretnom slučaju vlasniku motocikla opasna stvar oduzeta na protupravan način u smislu čl. 1065. ZOO-a jer je tuženik u postupku izričito iskazivao da nije tražio nikakvo dopuštenje za korištenje motocikla, obrazlažući da je imao opće dopuštenje koristiti motocikl, ali potonju činjenicu u postupku nije dokazao.

6. Krivnja vlasnika koji je omogućio oduzimanje vozila

U sudskoj praksi se često problematizira je li vlasnik svojim ponašanjem pridonio da mu opasna stvar bude oduzeta („…nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik za to nije odgovoran“ – čl. 1065. ZOO-a) odnosno da dođe do neovlaštenog korištenja vozila („…ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila.“ – čl. 1070. st. 2. ZOO-a).

U pravilu se pod opisanu krivnju vlasnika podvode situacije kad vlasnik motornog vozila drži ključeve vozila lako dostupnima neovlaštenim osobama. Tako Županijski sud u Puli u odluci Gž 836/13-6 od 16. srpnja 2015. navodi da je tuženik krajnjom nepažnjom omogućio neovlašteno korištenje svog vozila i to na način da je M.U. učinio dostupnim ključ svog neregistriranog vozila kada ga je ostavio da visi u hodniku iako je otišao leći, a M.U. je i dalje bio u njegovoj kući bez njegova nadzora. Nadalje, Županijski sud u Slavonskom Brodu u odluci Gž 733/2020-2 od 15. veljače 2021. ističe da je vlasnik omogućio korištenje vozila kad je ostavio ključeve u bravi vozila.

Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž 1493/11-2 od 22. ožujka 2012. navodi da u situaciji kad se traktor stavlja u pogon pomoću ključa, a vlasnik nije ostavio ključ u traktoru, već su neovlašteni korisnici traktor stavili u pogon pomoću odvijača, što nije redovit i uobičajen način stavljanja vozila u pogon, a osim toga traktor je ostavljen u blizini igrališta i u blizini njega je ostavljena kutija s alatom, a vrata traktora su bila zaključena, u takvim okolnostima se ne može smatrati da su ostvarene pretpostavke iz čl. 1070. st. 2. ZOO-a odnosno da je vlasnik traktora (motornog vozila) svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu omogućio neovlašteno korištenje vozila.

Krivnja vlasnika vozila u smislu čl. 1070. st. 2. ZOO-a utvrđena je u sljedećim slučajevima:

U postupku je također utvrđeno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja 1. tuženik bio zaposlen kao konobar u ugostiteljskom lokalu u vlasništvu 2. tuženika u B., da je voditelj tog lokala bio D.K. koji je, u odsutnosti  2. tuženika vodio poslovanje lokala, da je 2. tuženik predmetni moped povjerio D.K., kao voditelju ugostiteljskog objekta, da je 1. tuženik, navedenog dana neovlašteno uzeo moped, nakon čega je, istim prouzročio prometnu nezgodu…Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je1. tuženik bio zaposlen kod 2. tuženika kao konobar, da je neovlašteno, od voditelja ugostiteljskog objekta D.K. uzeo ključeve predmetnog mopeda, kojim je izazvao prometnu nezgodu. D.K., kao voditelj poslovanja objekta 2. tuženika trebao je brinuti o vozilu i onemogućiti 1. tuženiku neovlašteno korištenje vozila, pa kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je D.K. svojom krivnjom omogućio neovlašteno korištenje mopeda 1. tuženiku, 2. tuženik, kao vlasnik mopeda, solidarno s 1. tuženikom odgovara za isplatu utuženog novčanog iznosa. (Županijski sud u Rijeci u Gž 3766/2013 od 18. rujna 2013.)

…da je tuženik pod 2 kao vlasnik vozila štetnika solidarno odgovoran za nastalu štetu jer je dozvolio da njegovim neosiguranim vozilom upravlja njegov brat tuženik pod 1 omogućavaju mu pristup ključevima vozila… Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik pod 2.) kao vlasnik vozila kojim je kritične prigode upravljao tuženik pod 1.) odgovoran je za štetu (solidarno sa tuženikom pod 1) jer je dozvolio da njegovim neosiguranim vozilom upravlja njegov brat, tuženik pod 1, omogućavajući mu nesmetan pristup ključevima vozila, dakle na opisani način je svojim ponašanjem doprinio tome da mu opasna stvar (osobni automobil) bude protupravno oduzeta. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj žalbeni sud…(Županijski sud u Splitu u Gž 271/2015 od 6. ožujka 2017.)

Po stajalištu ovog suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica kao vlasnica predmetnog vozila odgovara za štetu nastalu u štetnom događaju od 22. travnja 2010. jer je krivnjom osobe, tj. svoga sina N.K., koji se trebao brinuti o njenom vozilu, omogućila Z.D. korištenje tog vozila kritičnog dana. Naime, predmetni traktor nalazio se na imanju sina tuženice koji ga je koristio za poljoprivredne radove i predstavljao je njihovu zajedničku imovinu iako je tuženica formalno evidentirana vlasnicom, a po njegovom nalogu istim je često upravljao i Z.D. prilikom obavljanja radova na njihovom obiteljskom imanju, o čemu je tuženica imala spoznaje jer ga je viđala, a kako to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka N.K. i Z.D.. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je tuženica svome sinu N.K. povjerila brigu o traktoru marke i tipa IMT-533, a koji je svojom krivnjom omogućio Z.D. neovlašteno korištenje tog vozila, slijedom čega su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz čl. 1070. st. 2. ZOO prema kojima tuženica solidarno sa neovlaštenim korisnikom odgovara za štetu. (Županijski sud u Zadru u Gž 1474/2021-2 od 17. siječnja 2022.)

Naime, prema odredbi članka 1065. ZOO-a ako je vlasniku oduzeta opasna stvar, na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar; ako vlasnik nije za to odgovoran. Drugotužena je svojim ponašanjem pridonijela tome da 1. tuženik njenim vozilom upravlja u alkoholiziranom stanju, jer uočivši da je krenuo sa vozilom, iako je objektivno za to imala mogućnost, nije uzela ključeve niti ga u tome spriječila, već se vratila kući i sa djecom otišla spavati, iako je znala da je 1.tuženik u posjedu ključa automobila i da se istim već odvezao od kuće. Stoga protivno njenim tvrdnjama nije dokazala da joj je 1.tuženik vozilo oduzeo na protupravan način, pa da bi bila oslobođena od odgovornosti… (Županijski sud u Rijeci u Gž 627/2023-3 od 18. ožujka 2026.)

Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik svoje vozilo dao na korištenje svome sinu i snahi u razdoblju od dvije godine dok je bilo ispravno i registrirano, a kako je vozilo po proteku ovog vremena već bilo dotrajalo i neispravno, tuženik je vozilo odjavio u evidencijama MUP-a (2014.) ne uzevši vozilo u svoj posjed niti ga ne otpremajući na otpad kao neispravnu i neupotrebljivu stvar. Ovakvo postupanje tuženika koji nije poduzeo potrebne korake kako bi uopće provjerio da li je vozilo u njegovom vlasništvu još u voznom stanju i zatražio ključeve, odnosno na drugi način ga uklonio iz posjeda sina i snahe kako ga oni ne bi mogli koristiti, suprotno je njegovoj obvezi kao vlasnika vozila iz čl. 1070. ZOO-a da onemogući neovlašteno korištenje vozila. (Županijski sud u Varaždinu u Gž 253/2026-2 od 12. ožujka 2026.)


Borna Mišić, sudac Općinskog suda u Vinkovcima