Svakodnevno čitajući tekstove na raznim web portalima i društvenim mrežama možemo uočiti dosta jednoličnih tekstova koji nerijetko koriste neke čudne fraze, a za koje posumnjamo da ih je napisala umjetna inteligencija. Na društvenim mrežama konstantno “iskaču” video-uratci u kojima nas poznate osobe poput hrvatskog premijera ili ministra pozivaju na neka neobična financijska ulaganja. Dobro je dok većina građana još uvijek može “prostim okom” i kritičkim promišljanjem zaključiti da je nešto u tom sadržaju čudno i ne nasjesti na lažne vijesti i potencijalne financijske prijevare. Međutim, razvoj umjetne inteligencije je strelovit i umjetno generirani sadržaji postaju sve bolji, a samim time i sve opasniji.
Europski zakonodavac je gore spomenute izazove prepoznao još 2024. godine, kada je donio Uredbu (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji od 13. lipnja 2024. godine, tzv. Akt o umjetnoj inteligenciji (dalje u tekstu, eng: AI Act), čija se glavnina primjenjuje od 2. kolovoza 2026. godine.
Kažem „glavnina“, zbog toga što su za određene dijelove AI Acta utvrđeni drugi datumi početka primjene, pa tako:
(a) poglavlja I. i II. AI Acta: počela su se primjenjivati od 2. veljače 2025. godine
(b) poglavlje III. odjeljak 4., poglavlje V., poglavlje VII. i poglavlje XII. te članak 78. počeli su se primjenjivati od 2. kolovoza 2025. godine, uz iznimku članka 101.
(c) članak 6. stavak 1. i odgovarajuće obveze iz ove Uredbe, počet će se primjenjivati od 2. kolovoza 2027. godine.
Da podsjetim, AI Act je po svojoj pravnoj prirodi uredba (eng. Regulation), a ne direktiva, što znači da je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama EU-a od datuma početka primjene (eng. directly applicable).
Dakle, stupanje na snagu uredbe ne ovisi o donošenju bilo kakvog lokalnog zakona. U vezi s time, u Hrvatskoj ipak čekamo donošenje lokalnog Zakona o provedbi AI Acta (kao što imamo i Zakon o provedbi GDPR-a) koji će sigurno kasniti u odnosu na 2. kolovoza jer je najavljen za sjednicu Vlade RH tek sredinom rujna 2026. godine, a prije toga mora proći postupak e-savjetovanja (u trenutku pisanja ovog članka, nacrt Zakona o provedbi AI Acta još nije objavljen na e-savjetovanju).
Naravno, taj zakon ne bi smio ni na koji način mijenjati tekst AI Acta, nego odrediti nacionalno nadležno tijelo i neke druge detalje provedbe AI Acta.
Vratimo se na problematiku sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom: u AI Actu, u Preambuli, par. 133. navodi se kako različiti sustavi umjetne inteligencije (dalje u tekstu: UI sustavi) mogu generirati velike količine sintetičkog sadržaja koji čitatelju/gledatelju postaje sve teže razlikovati od autentičnog sadržaja kojeg je stvorio čovjek. Time dolazi do novih rizika od široko rasprostranjenih dezinformacija i manipulacije, prijevara, lažnog predstavljanja i obmanjivanja potrošača.
Lijek za to bi trebale biti obveze transparentnosti za dobavljače određenih UI sustava (eng. providers) i subjekte koji ih uvode (eng. deployers), propisane člankom 50. AI Acta koje također stupaju na snagu 2. kolovoza 2026. godine.
Ukratko, obveze transparentnosti iz čl. 50. AI Acta su sljedeće:
Međutim, koliko je opasno kratiti i pojednostavljivati odredbe AI Acta kako sam to učinila iznad, vidljivo je iz samo jednog stavka kojeg ovdje citiram u cijelosti (članak 50., stavak 1.):
„1. Dobavljači osiguravaju da su UI sustavi koji su namijenjeni izravnoj interakciji s fizičkim osobama dizajnirani i razvijeni na takav način da se dotične fizičke osobe obavješćuje o tome da su u interakciji s UI sustavom, osim ako je to očito sa stajališta razmjerno dobro informirane, pronicljive i oprezne fizičke osobe, uzimajući u obzir okolnosti i kontekst upotrebe. Ta se obveza ne primjenjuje na UI sustave koji su zakonski odobreni za otkrivanje, sprečavanje, istragu ili kazneni progon kaznenih djela, podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama za prava i slobode trećih strana, osim ako su ti sustavi dostupni javnosti za prijavu kaznenih djela.“
Iz gore navedenog primjera vidimo: jedno pravilo i dva izuzetka, od koji je prvi („osim ako je to očito..“) po mojem mišljenju, vrlo nejasan i podložan različitim tumačenjima.
Naime, što znači da je osoba: „razmjerno dobro informirana, pronicljiva i oprezna“?
Mišljenja sam da razina informiranosti ovisi o dobi, stupnju obrazovanja i o osobnim interesima, dok se „pronicljivost i opreznost“ također mogu povezati s dobi i prethodno proživljenim iskustvima. Npr. netko bi očekivao da djeca budu naivnija i „manje oprezna“ od starijih, međutim, starije generacije možda nisu toliko upućene u mogućnosti modernih tehnologija pa će možda lakše nasjesti na neku deep-fake prijevaru. Upravo u vezi s time, u preambuli par. 132. AI Acta navedena je jedna vrlo važna rečenica: „Pri provedbi te obveze trebalo bi uzeti u obzir karakteristike fizičkih osoba koje pripadaju skupinama ranjivih osoba zbog svoje dobi ili invaliditeta u mjeri u kojoj je UI sustav namijenjen i interakciji s tim skupinama.”
Međutim, ta rečenica nije uvrštena u tekst obvezujuće odredbe članka 50. stavak 1., pa sam mišljenja da se ima smatrati preporukom.
Što se načina označavanja UI sadržaja tiče, u Preambuli, par. 133. AI Acta navodi se: „primjereno je od dobavljača tih sustava zahtijevati da ugrade tehnička rješenja koja omogućuju označivanje u strojno čitljivom formatu i prepoznavanje toga da je izlazni rezultat generirao ili je njime manipulirao UI sustav, a ne čovjek. Takve tehnike i metode trebale bi biti dovoljno pouzdane, interoperabilne, učinkovite i pouzdane u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, uzimajući u obzir raspoložive tehnike ili kombinaciju takvih tehnika, kao što su vodeni žigovi, identifikacija metapodataka, kriptografske metode za dokazivanje podrijetla i autentičnosti sadržaja, metode evidentiranja, otisci prstiju ili druge tehnike, ovisno o slučaju.“
Usput rečeno, već sada postoji opcija da neki dobavljači i subjekti koji uvode AI sustave pokažu da su „odlikaši“ u smislu usklađenosti s člankom 50. AI Acta i to dobrovoljnim potpisivanjem „Kodeksa prakse o transparentnosti sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom“ (eng: Code of Practice on Transparency of AI-generated Content). Dobra strana tog Kodeksa je što pomaže u izbjegavanju fragmentiranih ili nedosljednih pristupa utvrđivanjem zajedničkih praksi za označavanje, otkrivanje i deklariranje sadržaja koji je generiran ili izmijenjen pomoću umjetne inteligencije.
Kao dio spomenutog Kodeksa, objavljene su i „službene“ ikone EU-a kojima se na engleskom jeziku pokazuje usklađenost s člankom 50. AI Acta, i to tri vrste:
- „AI“ (osnovna ikona)
- „AI modified“ (za sadržaj kojeg je izradio čovjek, djelomično modificiran uz pomoć umjetne inteligencije)
- i „AI generated“ (za sadržaj koji je u potpunosti generiran umjetnom inteligencijom).
Bitno je naglasiti da je uporaba ovih ikona EU-a dobrovoljna, te sama po sebi ne jamči usklađenost s člankom 50. AI Acta.
Amalija Šeparović, mag. iur. (LL.M.)
