Okoliš je sve ono što nas okružuje, prirodno i stvoreno, živi svijet i djela čovjeka. Za pojedinca je ono od presudne važnosti jer pruža osnovne uvjete za preživljavanje, zdravlje i kvalitetu života. Voda je važna za piće, higijenu i proizvodnju hrane. Zrak koje omogućava disanje i pravilan rad organa. Tlo koje je plodno daje hranu. Na različite načine okoliš utječe na čovjeka i njegov život, zdravlje – fizičko i mentalno. Zdrav okoliš smanjuje rizik od bolesti uzrokovanih zagađenjem, otrovima i klimatskim promjenama. Boravak u prirodi smanjuje stres, umor i poboljšava raspoloženje. Ovakva neposredna povezanost čovjeka s njegovim okolišem zahtjeva da mu se osigura pravo na prethodno navedeno. „Visoka razina zaštite okoliša i poboljšavanje kvalitete okoliša moraju biti uključeni u politike Unije i osigurani u skladu s načelom održivog razvoja.“1 Ovaj članak Povelje ne utvrđuje neko određeno pojedinačno pravo na zaštitu okoliša ili na zdrav okoliš. Međutim, Ujedinjeni narod su 2021. godine priznali pravo na čist, zdrav i održiv okoliš kao jedinstveno ljudsko pravo. Ustav Republike Hrvatske određuje kako pravo na zdrav život znači pravovremeno i točno informiranje građana o stanju okoliša.
Izrazita povezanost i ovisnost koju pojedinac ima s okolišem, kao i nužnost brige narušena je upravo djelovanjem čovjeka. Mnoge primjere vidjeli smo kroz prošlost gdje je čovjek svjesnim djelovanjem ugrozio prirodu i time zdravlje drugih ljudi. Upotreba sredstva Agent Orange tijekom Vijetnamskog rata, černobilska nuklearna katastrofa, uništavanje brane Kahovka u Ukrajini samo su neki od primjera. Nažalost, trenutno je u Republici Hrvatskoj aktivan problem ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću.
Otpad u Lici
Početkom kolovoza ove godine USKOK je objavio nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za lokaciju industrijskog kompleksa, sačinjene od strane Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nakon istrage koju je pokrenula pučka pravobraniteljica. Na lokaciji bivšeg PPK Velebit u Gospiću vještačenjem je utvrđeno oko 37 tisuća tona otpada, od čega je gotovo 33 tisuće tona zakopano. Otpad je heterogenog industrijskog sastava, s velikim udjelom plastike, gume, tekstila i metalnih čestica, a pronađeni su i mikroplastika, povišene koncentracije teških metala te ekotoksična svojstva. U podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta potvrđeni su PFAS spojevi, tzv. „vječne kemikalije“, no ta voda nije dio javne vodoopskrbe. Građanske inicijative, ali i sami rezidenti su pozivali i upozoravali javnost o nezakonitom odlaganju raznih vrsta otpada koje je vrlo opasno po okoliš i ljudsko zdravlje. Postoji ozbiljna sumnja u kriminalne aktivnosti. Međutim, ako se utvrdi da su dovoženje i odlaganje opasnog otpada bez dozvole doista bile u pitanju, postavlja se pitanje tko će biti odgovoran za takva djelovanja.
Osim kaznene odgovornosti, ne treba izostaviti i onu političku. Oglušivanje na apele i pasivnost nadležnih institucija u pogledu poduzimanja bilo kakvih mjera kako bi se spriječilo daljnje navoženje i gomilanje otpada. Civilno društvo je ustrajno tražilo rješavanje ovoga problema, ali i reakciju vladajućih. Građanska inicijativa se obratila pritužbom pučkoj pravobraniteljici koja je još prošle godine pokrenula ispitni postupak radi povrede prava na čist, zdrav i održiv okoliš zbog nezakonitog odlaganja otpada na nekoliko lokacija, uključujući Gospić. Njena preporuka Gradu i Zavodu za javno zdravstvo Ličko-senjske županije je bila da se lokalno stanovništvo na dostupan, jasan i lako razumljiv način kontinuirano informira o stanju te radnjama koje se planiraju poduzeti radi zaštite zdravlja, okoliša i prirode. Nakon pritiska javnosti održana je sjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode koja nije urodila plodom već je sazvana izvanredna sjednica Hrvatskog sabora gdje su prihvaćeni zaključci u kojim se poziva Vladu da u roku 90 dana dostavi izvješće o napretku sanacije na lokaciji Gospić.
Novo kazneno djelo ekocida
Prošle, 2025. godine osnovana je Radna skupina koja radi na izmjenama Kaznenog zakona radi transportiranja europske Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava. Fokus je na uvođenju novog kaznenog djela – ekocida, odnosno osobito teškog kaznenog djela protiv okoliša kroz novi članak 214.a. Primjer ekocida kao kaznenog djela u zakonodavstvu postoji u Belgiji koja ga definira kao namjerno počinjenje protupravne radnje koja uzrokuje tešku, široko rasprostranjenu i dugotrajnu štetu okolišu, uz obvezan uvjet svijesti počinitelja da će takva radnja izazvati navedene posljedice. Belgijski zakon propisuje sankcije za fizičke, kao i pravne osobe. Čelnicima kompanija i odgovornim pojedincima prijeti od 15 do 20 godina zatvora, dok se kompanije suočavaju s visokim financijskim penalima koje dosežu do 1,5 milijuna eura. Hrvatska predviđa nešto rigoroznije kazne za pojedince, od najmanje 10 godina zatvora pa sve do doživotnog zatvora. Tvrtkama prijeti čak do 50 milijuna eura. Također, predloženim izmjenama predviđa se da za ovakvo osobito teško kazneno djelo ne nastupa zastara kaznenog progona. Uporište se pronalazi u posljedicama ovakvih radnji koje mogu nastupiti tek nakon nekoliko desetljeća od počinjenja kaznenog djela. Belgijsko kazneno zakonodavstvo u pogledu kaznenog djela ekocida ograničeno je primjenom isključivo na područja pod izravnom nadležnošću savezne vlade. Ministarstvo pravosuđa želi da primjena ne bude ograničena teritorijem već da se odnosi na cjelokupan teritorij države (kopno, more, tlo, zrak).
Kada bismo pogledali ekološku štetu koja je učinjena na području Gospića, uvidjeli bismo da su svi uvjeti koji su potrebni da bi se određeno djelo klasificiralo kao ekocid, ispunjeni. Prvi je protupravnost. Iako su tvrtke imale dozvole za odlaganje otpada, one su bile izdane usprkos nepravilnostima i inspekcijskim zabranama. Uz protupravnost veže se i bezobzirnost koja je očito bila prekomjerna u odnosu na očekivane društvene ili ekonomske koristi. Otpad je tolikim količinama odlagan pa je proizveo štetne posljedice na vodu i tlo. Ključan je i već ranije naveden uvjet svijesti da postoji velika vjerojatnost da će radnje uzrokovati veliku štetu te da se riskira opasnost za okoliš i ljude. Nadalje, šteta mora biti vremenski ili prostorno rasprostranjena. U ovom našem primjeru, šteta je takva da se ne može sanirati prirodnim putem već uz pomoć drugih tvrtki koje će ukloniti i zbrinuti otpad.
Pravna podloga
Ključan zakon koji detaljno propisuje pravila za postupanje s otpadom, odgovornosti proizvođača, rad komunalnih poduzeća i nadzor nad ilegalnim odlaganjem je Zakon o gospodarenju otpadom. Određuje red prvenstva gospodarenja otpadom sljedećim poretkom: sprječavanje nastanka otpada - priprema za ponovnu uporabu – recikliranje - ostali postupci oporabe (npr. energetska oporaba) - zbrinjavanje (odlaganje kao zadnja opcija). Zakon također propisuje tko izdaje dozvolu i koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se dozvola uopće izdala i bila valjana. „Zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom sadrži podatke o podnositelju zahtjeva, naznaku djelatnosti za koju se traži dozvola s pripadajućim postupcima, lokaciji građevine u kojoj će se obavljati postupci gospodarenja otpadom te podatke o vrstama i količinama otpada.“2 Tijelo koje izdaje dozvolu je nadležno tijelo županije. Kada bismo ove formalne stvari pretočili na aktualnu situaciju u Gospiću možemo zaključiti sljedeće. Pravna osoba koja je vlasnik područja na samom ulasku u grad je zatražila dozvolu koja joj je bila izdana od strane Gradskog upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Kako je uopće zamislivo izdati dozvolu firmi koju je inspekcija već zatvorila? Više ne možemo pričati o gospodarenju otpadom i postojanju plana za isto. Pravila postoje samo na papiru, a u praksi je neka druga zamršena priča.
Osim zakona, treba spomenuti Odluku o mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada i mjerama za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš koja propisuje mjere za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada i mjere za uklanjanje odbačenog otpada koju je grad Gospić još 2018. godine donio. Mogao bi se donijeti zaključak kako je upravo ovakvo odlaganje otpada na lokaciji bivšeg PPK upravo takvo jer se odvijalo bez važećih dozvola. Jedna od mjera je redoviti godišnji nadzor na području grada Gospića koji je kao takav izostao.
Zaključak
Pred nama je prvo čitanje paketa od ukupno šest zakona kojim se u pravosuđe uvodi novi institut doživotnog zatvora, ali i novo kazneno djelo protiv okoliša, u javnosti poznato kao ekocid. Smatram da je nužno uvođenje kaznenog djela ekocida u Kazneni zakon, ali sumnjam u njegovu primjenu na konkretnu priču. Ako se vratimo na pitanje političke odgovornosti, Ličko-senjska županija nije se ni u jednom trenutku oglasila po pitanju otpada u Gospiću. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije izdaje dozvole samo za uvoz opasnog otpada, što spomenuta tvrtka nije dobila. Isto tako, nijedna tvrtka iz Slovenije i Italije nije dobila odobrenje da u Hrvatsku izveze otpad koji je dopremalo poduzeće, jer Hrvatska nema odlagalište za tu vrstu otpada. Što se tiče uvoda otpada, Carinska unija se očitovala kako ona nije nadležna kontrolirati otpad koji se uveze iz zemalja članica Europske unije, već samo iz trećih zemalja. Ministarstvo je na potezu sada, jer s Fondom za zaštitu okoliša treba osigurati da se okoliš u Gospiću temeljito sanira.
Karla Katalinić, mag. iur.
LITERATURA:
