AEAJ usvojio Lisabonsku izjavu o primjerenim primanjima sudaca

Izjavu je 22. svibnja 2026. u Lisabonu raspravila Radna skupina za neovisnost i upravno pravosuđe te ju je prihvatila godišnja skupština, a Upravni odbor AEAJ-a definitivno ju je usvojio 24. lipnja 2026. Dokument predstavlja nastavak rada Savjetodavne skupine AEAJ-a, koja je ranije izradila stručnu studiju o primjerenom sudačkom nagrađivanju (izvjestitelj Holger Böhmann), temeljenu na standardima međunarodnog i europskog prava te na kriterijima razvijenima u praksi europskih i nacionalnih sudova.

Zašto je pitanje aktualno

Prema studiji, pitanje primanja sudaca u posljednje je vrijeme dosegnulo kritičnu razinu u više europskih država, dok nacionalna tijela primanja nerijetko pravdaju usporedbom s drugim javnim službenicima ili proračunskim ograničenjima. AEAJ upozorava da se primjerenost primanja ne može ocjenjivati subjektivno, već isključivo na temelju objektivnih kriterija. Niska i neredovita primanja prepoznata su kao čimbenik koji povećava rizik od korupcije i izloženosti sudaca vanjskim utjecajima – stajalište koje dijele Europska mreža sudbenih vijeća (ENCJ), Vijeće Europe (CCJE) i UN-ov Posebni izvjestitelj za neovisnost sudaca i odvjetnika.

Standardi i sudska praksa

Studija donosi pregled instrumenata soft lawa (Venecijanska komisija, CCJE, GRECO, Univerzalna povelja o sucu iz 1999., Europska povelja o statutu sudaca iz 1998.), koji dosljedno traže: primanja razmjerna važnosti sudačke funkcije, utvrđena zakonom, zaštićena od diskrecijskog umanjivanja, neovisna o rezultatima rada pojedinog suca, te mirovine u razumnom odnosu prema plaći tijekom službe.

Za razliku od tih instrumenata, koji nemaju obvezujuću snagu, ali služe kao interpretativni alat, pravo EU-a prema studiji postavlja obvezujuće zahtjeve. Sud Europske unije (CJEU) u više je presuda potvrdio da primanja sudaca, kao jamstvo sudačke neovisnosti, moraju biti razmjerna važnosti funkcije te utvrđena na temelju objektivnih, predvidljivih, stabilnih i transparentnih kriterija (presuda od 27. veljače 2018., C-64/16, Associação Sindical dos Juízes Portugueses; presuda od 25. veljače 2025., spojeni predmeti C-146/23 i C-374/23). Odstupanja od utvrđene metode obračuna moguća su samo iz razloga općeg interesa, moraju biti privremena i proporcionalna, ne smiju posebno pogađati suce, a podliježu sudskoj kontroli.

Studija posebno izdvaja odluku njemačkog Saveznog ustavnog suda od 4. svibnja 2020. (2 BvL 4/18), kojom je utvrđeno da su plaće sudaca i državnih odvjetnika u Berlinu u razdoblju 2009.–2015. bile neustavno niske. Sud je razvio dvostupanjski test: na prvoj razini uspoređuje se kretanje plaća s pet pokazatelja (kolektivni ugovori u javnom sektoru, nominalni indeks plaća, indeks potrošačkih cijena, unutarsustavna i međudržavna usporedba), a ako su ispunjena najmanje tri od pet, uspostavlja se pretpostavka neustavne podplaćenosti koja se dalje ocjenjuje kroz cjelovitu analizu. Slično stajalište zauzeo je Ustavni sud Republike Slovenije (odluka od 1. lipnja 2023., U-I-772/21), koji je primjerenost sudačkih plaća ocjenjivao usporedbom njihova rasta s kretanjem prosječne plaće, potrošačkih cijena i primanja zaposlenika usporedive kvalifikacije u pravosuđu.

Osam načela Lisabonske izjave (uključujući sažetke njihova sadržaja):

1. Posebna narav sudačkih primanja – neovisnost sudaca isključuje njihovu podređenost izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, uključujući u financijskim pitanjima.
2. Primjerena ustavna i konvencijska jamstva – primanja moraju biti zaštićena propisima najviše pravne snage.
3. Odgovarajuća razina – primanja moraju osigurati primjeren životni standard, zaštitu od pritisaka i sprječavanje korupcije te privlačiti najkvalificiranije pravnike, uz očuvanje primjerenog položaja sudaca prema državnim dužnosnicima i javnoj službi.
4. Objektivni kriteriji – primanja se određuju na temelju objektivnih mjerila; značajan zaostatak upućuje na neprimjerenost razine primanja.
5. Usklađivanje s vremenom – potreban je mehanizam indeksacije primanja s troškovima života i kretanjem plaća u javnom sektoru.
6. Varijabilni dio primanja – ako postoji, mora biti malen, predvidljiv, objektivan i transparentan.
7. Disciplinska jamstva – odluke koje utječu na primanja suca dopuštene su samo u okviru disciplinskog postupka podložnog sudskoj kontroli.
8. Mirovine – podliježu istim načelima kao i primanja tijekom aktivne službe.

Cjeloviti tekst dostupan je u PDF verziji, a pripremni materijali Savjetodavne skupine AEAJ-a na stranicama udruženja.