Znakovi koji se sastoje od oblika proizvoda - apsolutni razlozi za odbijanje registracije žiga u duhu prakse Europskog suda

Sukladno članku 7. st. 1. t. e. Uredbe o žigu Zajednice neće se registrirati znakovi koji se sastoje samo od oblika, ili drugog obilježja, koji proizlazi iz same vrste proizvoda; oblika, ili drugog obilježja proizvoda potrebnog za ostvarenje nekog tehničkog rezultata oblika, ili drugog obilježja, koji proizvodima daje bitnu vrijednost.

Analizom odredbe članka 7. st. 1. t. e. Uredbe o žigu Zajednice, može se zaključiti da predmet ispitivanja može biti bilo koji znak (neovisno o tome da li je prikazan dvodimenzionalno ili trodimenzionalno), prijavljen u odnosu na razrede proizvoda¹ (ne usluge) Nicanske klasifikacije. Prilikom ocjene postoji li osnova za primjenu članka 7. st. 1. t. e. Urede o žigu Zajednice, percepcija prosječnog potrošača neće biti prevladavajući kriterij, no može biti relevantna kod ocjene bitnih elemenata znaka.² U praksi su se pojavile određene pravne nedoumice oko tumačenja citirane odredbe, primjerice da li je dokaz o razlikovnosti žiga mjerodavan prilikom primjene članka 7. st. 1. t. e. Uredbe o žigu Zajednice, te u kojoj mjeri se procjenjuju funkcionalna obilježja da bi žig bio nepodoban za registraciju. Odgovor na određena pitanja rasvijetlila je praksa Europskog suda u predmetu C-48/09 P Lego Juris A/S.³

Predmet ispitivanja u konkretnom slučaju je trodimenzionalni znak Lego kocke.⁴ Podnositelj prijave, Kirkbi A/S (dalje: Kirkbi, danas Lego Juris), zahtijevao je registraciju znaka koji je u prikazu istovjetan Lego kocki (Slika 1), između ostalog za proizvode i usluge iz razreda 28 Nicanske klasifikacije. Europski ured za intelektualno vlasništvo (EUIPO, ranije OHIM) odbio je prijavu pozivajući se na dvije osnove apsolutnih razloga za odbijanje: s jedne strane, znak nije imao razlikovni karakter i to u odnosu na dio proizvoda i usluga za koje je prijava podnesena („igračke“), a s druge strane, znak se sastojao isključivo od oblika proizvoda nužnog za postizanje određenog tehničkog rezultata. Nakon uloženog pravnog lijeka podnositelja prijave, EUIPO je prihvatio prijavu te priznao zaštitu znaka žigom. Međutim, u listopadu 1999. godine Ritvik Holdings (pravni prednik društva Mega Brands) podnio je zahtjev za utvrđenje ništetnosti žiga, ističući, inter alia, da su ispunjene pretpostavke iz članka 7. stavka 1. točke e. Uredbe o žigu Zajednice.⁵ Za potrebe ovog članka relevantan je postupak pred Velikim žalbenim vijećem, iniciran žalbom podnositelja prijave izjavljene 20. rujna 2004. godine protiv odluke Odjela za poništaje. Veliko žalbeno vijeće, radi ispravne primjene materijalnog prava, utvrđivalo je tehničke karakteristike Lego kocke, i to uvidom u tehnički opis sadržan u patentnim prijavama. Veliko žalbeno vijeće potvrđuje ranije odluke, navodeći da „svaki od elemenata oblika Lego kockice, a time i Lego kockica u cjelini, nužan za postizanje tehničkog rezultata“.

U tom smislu Veliko žalbeno vijeće utvrđuje da „... patent br. 866 557 … otkrio je da su [kockice] sadržavale … izbočine na gornjem dijelu … raspoređene u dva usporedna reda i u poprečnim parovima, [te] jednoliko razmaknute i u uzdužnom i u poprečnom smjeru. Upravo su tako ispupčenja raspoređena na gornjoj strani žiga: osam ispupčenja u dva usporedna reda i u poprečnim parovima, jednoliko razmaknutih … Svrha tih ispupčenja jest povezivanje s donjom stranom istovrsnih igraćih kockica kako bi se omogućilo višestruko sastavljanje i rastavljanje.” Na temelju vizualne usporedbe znaka i podataka iz kojih su se nedvojbeno mogle utvrditi tehničke karakteristike proizvoda, Veliko žalbeno vijeće potvrdilo je odluku Odjela za poništenje te zaključilo da zaštita znaka, koji u svojoj vizualizaciji predstavlja Lego kocku, nije moguća jer su ispunjene pretpostavke iz članka 7. stavka 1. točke e. Uredbe o žigu Zajednice. O podobnosti predmetnog znaka za registraciju odlučivao je u konačnici i Sud Europske unije, u predmetu C-48/09 P Lego Juris A/S. Odluka Europskog potvrđuje postojanje apsolutne smetnje za registraciju znaka žigom te u bitnom ukazuje: osnova za primjenu članka 7. stavaka 1. točke e. Uredbe o žigu Zajednice ne može se otkloniti pozivanjem na stečeni razlikovni karakter.

Drugo, iz presude Europskog suda može se zaključiti da primjena članka 7. st. 1. t. e. Uredbe o žigu Zajednice neće biti zakonita ako znak samo do određene mjere ima funkcionalna obilježja, već mora biti zadovoljen kriterij „isključivosti” i „nužnosti”, a što će se prosuđivati od slučaja do slučaja. Konačno, presuda je jasno naglasila da se zaštitom žiga ne može monopolizirati pravo na određeni oblik, sve s obzirom da su prava na industrijski dizajn i patent vremenski ograničena.

Zaključno ranije navedenom, u slučaju da bitni elementi⁶ (dominantni) znaka (koji se sastoji od oblika) proizlaze iz same vrste proizvoda, oblika ili obilježja potrebnih za postizanje nekog tehničkog rezultata ili kojima dodaju bitnu vrijednost, neće doći do zaštite takvog znaka žigom.

Prilikom ispitivanja znaka ispitivač bi trebao prvo utvrditi bitne elemente prijavljenog znaka, a potom utvrditi da li takvi bitni elementi proizlaze iz vrste proizvoda ili su potrebni za postizanje tehničkog rezultata odnosno bitnih vrijednosti. Bitne vrijednosti znaka nisu bile predmet odlučivanja analizirane presude, no prema službenom stajalištu EUIPO-a, pojmom bitne vrijednosti smatra se ne samo ekonomska vrijednost, već i stupanj privlačnosti prema potrošačima (potrošač bi svoju odluku o kupnji donio na temelju oblika ili obilježja proizvoda), o čemu će se prosuđivati od slučaja do slučaja.

Slika 1.

Izvor: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:62009CC0048

Željka Krolo Ivanov, mag. iur., spec. intel. prop, odvjetnica