Zaboravljeni čuvari pravde: Kako je časna dužnost suca porotnika postala obveza koju nitko ne želi

Ipak, unatoč ustavnom značaju, problem nedostatnog broja sudaca porotnika postao je zajednički nazivnik svih sudova u Republici Hrvatskoj. Premda sudovi opetovano traže imenovanja novih sudaca porotnika, županijske skupštine ne uspijevaju imenovati dovoljan broj jer javni pozivi građanima ostaju bez odgovora.

Prema dostupnim informacijama od strane tijela koja upućuju javne pozive i ranijih sudaca porotnika, koji su razriješeni dužnosti na vlastiti zahtjev, nezainteresiranost građana za obnašanje dužnosti suca porotnika posljedica je simboličnog iznosa nagrade propisane člankom 10. Pravilnika o naknadama i nagradi sudaca porotnika, koju bankovni troškovi vođenja računa nerijetko u potpunosti apsorbiraju, ostavljajući primatelje u financijskom minusu.

Uvod: Zakonodavni okvir nasuprot stvarnosti

I Ustav Republike Hrvatske¹ i Zakon o sudovima² propisuju da u suđenju sudjeluju suci porotnici. Oba propisa sadrže odredbu prema kojoj sudac porotnik ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.³

Zakon o sudovima dodatno potvrđuje njihovu važnost izjednačavajući ih u obavljanju dužnosti s profesionalnim sucima, a izmjenama iz travnja 2024. godine formaliziran je i njihov status uvođenjem službenih iskaznica.

Ipak, dok Zakon o kaznenom postupku⁴ sucu porotniku daje ravnopravan glas pri donošenju ključnih odluka o krivnji i kazni, materijalni status te funkcije godinama stagnira. Upravo novčani iznos nagrade koji se isplaćuje za sudjelovanje u suđenju, ukazuje na zabrinjavajući jaz između proklamirane važnosti i sustavnog zanemarivanja uloge građana u sudskim procesima.

Zakonska obveza sudjelovanja sudaca porotnika u suđenju

Suci porotnici su građani Republike Hrvatske koji, kao članovi vijeća, ravnopravno sa sucem odlučuju o svim pitanjima o kojima u kaznenom postupku treba donijeti odluku.

Člankom 19.b  stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku, propisano je sudjelovanje dva suca porotnika u suđenju općinskih sudova, dok u suđenju županijskih sudova u prvom stupnju prema odredbi članka 19.d istog Zakona sudjeluju dva suca porotnika, a tri suca porotnika za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Prema odredbi članka 41. Zakona o sudovima za mladež⁵, u vijećima za mladež sudjeluju suci porotnici za mladež koji se imenuju iz reda profesora, učitelja, odgajatelja i drugih osoba koje imaju radnog iskustva u stručnom odgojnom radu s mladim osobama.

Vijeće za mladež općinskog suda, prema odredbi članka 45. stavka 1. istog Zakona, sudi u sastavu dva suca porotnika za mladež, dok prema odredbi stavka 3. vijeće za mladež županijskog suda sudi u prvom stupnju u sastavu dva suca porotnika za mladež.

Prema odredbi stavka 6. u sastavu vijeća za mladež suci porotnici ne smiju biti osobe istog spola.

Uvjeti, imenovanje i reizbor sudaca porotnika

Prema odredbi članka 118. stavka 2. Zakona o sudovima, odredbe koje se odnose na suce na odgovarajući način se primjenjuju i na suce porotnike.

Člankom 117. Zakona o sudovima propisano je da se za suca porotnika može imenovati punoljetni hrvatski državljanin dostojan obnašanja ove dužnosti. Suci porotnici imenuju se prema članku 118. stavku 1. istog Zakona na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani, a prema stavku 3. ako imenovanje nije obavljeno do isteka toga roka nastavljaju obnašati dužnost do novog imenovanja.

Svrha odredbi o nespojivosti dužnosti, sadržanih u članku 91. Zakona o sudovima, prvenstveno je očuvanje integriteta sudbene vlasti i osiguranje povjerenja javnosti u nepristranost suda. Kako bi se spriječio svaki privid sukoba interesa, porotnik ne smije obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu, biti član upravnih ili nadzornih odbora trgovačkih društava, niti obavljati bilo koji posao koji bi mogao utjecati na njegovu samostalnost ili umanjiti društveni ugled sudačke funkcije. Upravo radi zaštite tih vrijednosti, sudac porotnik podliježe i ograničenjima iz članka 90. prema kojima ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom djelatnošću. Ove odredbe nedvojbeno potvrđuju da je sudac porotnik u etičkom smislu potpuno izjednačen s profesionalnim sucem. Ipak, dok se integritet štiti strogim zabranama, on se istovremeno sustavno narušava ponižavajuće niskom nagradom, čime se šalje poruka da je taj isti integritet državi vrijedan tek nekoliko eura po satu.

Suce porotnike imenuje županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba na temelju prethodno pribavljenih prijedloga općinskog, odnosno gradskog vijeća, sindikata, udruge poslodavaca i gospodarske komore.

Postupak započinje objavom javnog poziva građanima (najčešće) na službenim web stranicama gradova i općina te oglasnim pločama gradske ili općinske uprave. Kandidati podnose prijave na obrascu objavljenom uz javni poziv, uz koje prilažu životopis, presliku osobne iskaznice kao dokaz o hrvatskom državljanstvu, uvjerenje da se protiv njih ne vodi kazneni postupak i vlastoručno potpisanu izjavu o ispunjavanju zakonskih uvjeta.

S obzirom na to da je odredba članka 119. stavka 2. Zakona o sudovima kogentne naravi, prije imenovanja sudaca porotnika tijelo koje provodi postupak mora pribaviti mišljenje predsjednika odgovarajućeg suda o predloženim kandidatima.

Na temelju odredbe članka 120. Zakona o sudovima, suci porotnici prije stupanja na dužnost daju prisegu pred predsjednikom županijske skupštine, odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba, koja glasi: „Prisežem svojom čašću da ću se u obnašanju dužnosti suca porotnika pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću dužnost suca porotnika obnašati savjesno i nepristrano.“

Neposredno nakon imenovanja, sudska uprava sucima porotnicima pruža sve potrebne informacije o obnašanju njihove dužnosti.

Izuzeće sudaca porotnika: Stroga pravila i simbolična nagrada

Pravni temelj za osiguranje nepristranosti suđenja, sadržan u Glavi III. Zakona o kaznenom postupku, detaljno regulira institut izuzeća sudaca porotnika. Zakon razlikuje fakultativno izuzeće (iudex suspectus) i obvezno izuzeće odnosno izuzeće po samom zakonu (iudex inhabilis). Fakultativno izuzeće se primjenjuje u situacijama kada postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristranost porotnika (npr. blisko prijateljstvo s nekom od stranaka, poslovna suradnja). Kod obveznog izuzeća, sudac porotnik ne smije sudjelovati u postupku jer se pretpostavlja postojanje apsolutne zapreke njegovoj nepristranosti, bilo zbog osobne povezanosti s akterima, ranijeg sudjelovanja u istom predmetu ili rodbinskih veza.

Neuredno obnašanje ove dužnosti ili prešućivanje razloga za izuzeće dovest će do razrješenja, o kojem odlučuje predsjednik suda, što potvrđuje da sustav od porotnika zahtijeva potpunu profesionalnu besprijekornost.

Važnost uloge suca porotnika najočitije se zrcali upravo u tim odredbama. Zakon o kaznenom postupku u ovom kontekstu tretira porotnika potpuno jednako kao i profesionalnog suca, što znači da sudac porotnik mora biti apsolutno neovisan i slobodan od bilo kakvih obiteljskih, srodničkih ili osobnih interesa povezanih s predmetom. Od građanina porotnika očekuje se najviši stupanj etičnosti, dužan je samoinicijativno prijaviti svaku zapreku i odmah prekinuti sudjelovanje u postupku, čime izravno jamči transparentnost i čistoću sudskog procesa.

Međutim, upravo ovdje nastaje duboki društveni nesrazmjer. Dok država kroz kazneno procesno pravo inzistira na vrhunskim standardima profesionalne odgovornosti, istovremeno kroz Pravilnik o naknadama i nagradi sudaca porotnika tu istu dužnost vrednuje ispod svake tržišne razine. Jaz između stroge zakonske odgovornosti i minornog novčanog iznosa satnice jasno ukazuje na sustavno zanemarivanje instituta porotništva.

Pozivanje i raspoređivanje sudaca porotnika na rasprave

Prema odredbi članka 87. Sudskog poslovnika⁶, suce porotnike poziva na rasprave i raspoređuje ih u vijeća, prema utvrđenom popisu, predsjednik suda ili službenik kojeg odredi.

Za razliku od stranaka i ostalih sudionika u postupku kojima se upućuju pisani pozivi, suce porotnike na rasprave se poziva telefonski. Takav izravan pristup omogućuje sudu trenutnu informaciju o njihovoj raspoloživosti.

U pravilu, kontinuitet suđenja podrazumijeva da isti sudac porotnik sudjeluje u predmetu od prve rasprave do okončanja postupka.

Prema odredbi članka 121. Zakona o sudovima, predsjednik suda neće pozvati suca porotnika da obavlja dužnost kad je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak za njegovo razrješenje od porotničke dužnosti, dok se navedeni postupci pravomoćno ne dovrše. 

U slučaju očekivanog duljeg trajanja rasprave, predsjednik suda će, na zahtjev predsjednika vijeća, odrediti jednog ili dva suca porotnika (dopunski sudac porotnik) da budu na raspravi, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti.⁷

Troškovi parkiranja kao neuređena stavka u naknadama sudaca porotnika

Prema odredbama članka 135. stavka 1. točke 3. Zakon o sudovima i članka 11. Pravilnika o naknadama i nagradi sudaca porotnika, naknade i nagrada sucima porotnicima isplaćuju se po obavljenoj dužnosti iz sredstva za posebne namjene.

Naknade propisane navedenim Pravilnikom, koje uključuju putne troškove, dnevnice te naknadu za neostvarenu plaću ili zaradu, u ovom se članku neće detaljnije analizirati jer su one usklađene s pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

Premda predmetni Pravilnik nudi sustavan okvir, uočena pravna praznina glede naknade troškova parkiranja nalaže potrebu za normativnim uređenjem. Do eventualne dopune propisa, u pojedinim se sudovima problem troškova parkiranja rješava diskrecijskom odlukom predsjednika suda. U takvim slučajevima praksa nalaže priznavanje troškova uz predočenje potvrde ili dokaza o plaćanju putem SMS poruke. Iako raspravni zapisnik službeno potvrđuje prisutnost i trajanje rasprave, za pravdanje konkretnog novčanog izdatka u računovodstvenom smislu i dalje je nužno priložiti dokaz o izvršenoj uplati.

Nagrada utvrđena Pravilnikom o naknadama i nagradi sudaca porotnika

Iako Pravilnik, osim navedene praznine, adekvatno uređuje naknade troškova, propisana visina nagrade po satu i dalje je sporna. Upravo taj financijski aspekt destimulira građane i stoji u pozadini njihovog slabog interesa za ulogu sudaca porotnika. Također, trenutni iznos nagrade za obnašanje dužnosti suca porotnika ne odgovara težini i odgovornosti koju ta funkcija nosi u sudskom postupku. Kako bi se vratio dignitet ovoj funkciji, visinu nagrade treba uskladiti s realnim troškovima života i društvenom važnošću sudjelovanja u suđenjima.

Povijesni razvoj propisa koji reguliraju ovo pitanje započinje još 1987. godine, kada je na snazi bila Odluka o naknadama i nagradi za rad sudaca porotnika („Narodne novine“, broj: 13/1987).

Prvi suvremeni Pravilnik o naknadama i nagradi sudaca porotnika⁸ donesen je tek 1. lipnja 1996. godine, a na njegovu se zamjenu čekalo osamnaest godina, sve do 3. travnja 2014.⁹

Nakon desetljeća primjene, početkom 2024. godine stupile su na snagu izmjene i dopune tog propisa¹⁰. Kako bismo utvrdili radi li se o suštinskom pomaku ili tek o „kozmetičkim“ promjenama, ključno je povući paralelu između starih i novih iznosa. Visina nagrade ovisi o razini suda na kojem se dužnost obavlja:

- za općinske sudove: umjesto dotadašnjih 1,91 € (14,40 kn) neto po satu, porotnicima se sada isplaćuje 4,79 € (6,65 € bruto), što je porast od 151 % (povećanje od 2,88 € po satu),

- za županijske sudove: umjesto dotadašnjih 2,39 € (18,00 kn) neto po satu, porotnicima se sada isplaćuje 5,76 € (8,00 € bruto), što je porast od 141 % (povećanje od 3,37 € po satu).

Iako postotni porast na prvi pogled djeluje impresivno, on je prvenstveno rezultat iznimno niske i nerealne baze koja se nije mijenjala punih deset godina. U apsolutnim iznosima, neto satnica i dalje ostaje ispod razine minimalne studentske satnice, što otvara pitanje je li ovo povećanje doista „primjereno“ ustavnom i zakonskom značaju uloge suca porotnika.

Naposljetku, dvoznamenkasti iznosi neto satnice jedini su put prema stvarnim, a ne „kozmetičkim“ promjenama. Bez nagrade koja predstavlja stvarni financijski poticaj, institut porotništva ostat će prazno slovo na papiru, a klupe u sudnicama prazne.”

Prepoznatljivost i status: Suci porotnici prvi put dobivaju službene iskaznice

Pravilnik o službenoj iskaznici suca porotnika¹¹ donesen je prema uputnoj normi iz članka 122. stavka 1. Zakona o sudovima, na temelju kojeg građani koji sudjeluju u suđenjima konačno dobivaju službenu ispravu kojom se potvrđuje njihov status unutar pravosudnog sustava.

Uvođenje službenih iskaznica nije samo administrativna novost, već važan korak prema profesionalizaciji i jačanju ugleda porotnika.

Prema odredbama Pravilnika o službenoj iskaznici suca porotnika, iskaznica je standardizirana na razini cijele države. Riječ je o ispravi koja sadrži ime i prezime suca porotnika, fotografiju, naziv suda pri kojem obnaša dužnost te serijski broj iskaznice. Pored osobnih podataka, sadrži službeni pečat i ovlaštenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koja jamči vjerodostojnost isprave. Izrađuje se tehnikom zaštitnog tiska, s grbom Republike Hrvatske otisnutim u izvornim bojama.

Pravilnik jasno propisuje i obveze porotnika koji iskaznicu smije koristiti isključivo u svrhu obnašanja dužnosti, a svaku promjenu podataka, gubitak ili oštećenje porotnik je dužan odmah prijaviti predsjedniku suda. Po prestanku mandata, dužan je iskaznicu vratiti sudu koji ju je izdao.

Iako se pitanje nagrade za sudjelovanje u suđenju (satnice) i dalje smatra spornom točkom, uvođenje službenih iskaznica predstavlja jasan institucionalni pomak. Ovim se činom suci porotnici i vizualno izjednačavaju s ostalim sudionicima pravosudnog aparata, čime se barem djelomično kompenzira osjećaj marginalizacije o kojem se u javnosti često govori.

Službena iskaznica poruka je da su suci porotnici ravnopravni članovi sudskih vijeća čiji je doprinos pravdi prepoznat i službeno verificiran.

Razrješenje i prestanak dužnosti sudaca porotnika

U skladu s uputnom normom iz članka 118. stavka 2. Zakona o sudovima, na razrješenje sudaca porotnika primjenjuju se razlozi utvrđeni za suce profesionalce propisani odredbom članka 77. stavka 2. Zakona o državnom sudbenom vijeću.¹²

Prema tome, sudac porotnik bit će razriješen: ako to sam zatraži, ako trajno izgubi sposobnost obnašanja svoje dužnosti, ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja dužnosti, zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela, kad navrši 70 godina.

Prema odredbi članka 119. stavka 3. Zakona o sudovima, razrješenje sudaca porotnika i prestanak dužnosti utvrđuje skupština koja ih je imenovala.

S tim u svezi, člankom 87. Sudskog poslovnika¹³ propisana je obveza predsjednika suda da o neopravdanim izostancima sudaca porotnika obavijesti tijelo koje ih je imenovalo.

Obveza čuvanja tajnosti podataka i oslobođenje od obveze

Osim strogih pravila o nepristranosti, sudac porotnik podliježe i strogoj obvezi čuvanja tajnosti podataka. Sve informacije o strankama i postupku koje nisu javno obznanjene moraju ostati trajna profesionalna tajna, što je još jedan dokaz visoke razine odgovornosti koju ova funkcija zahtijeva.

Pod tajnom se posebno podrazumijeva: sve što je kao tajna određeno zakonom ili drugim propisom, sve što je kao tajna određeno općim aktom pravne osobe, drugog tijela, organizacije ili institucije, podaci i isprave posebno označene kao tajna od strane državnog tijela ili pravne osobe, drugog tijela, organizacije ili institucije, podaci i isprave koje su predsjednik suda ili ovlašteni službenik suda označili kao tajne.

Prema odredbi članaka 130. Zakona o sudovima, dužnost čuvanja tajne ne prestaje odlaskom iz suda, već obvezuje suce porotnike i nakon isteka mandata. Iako ih prema odredbi članka 131. istog Zakona predsjednik suda može osloboditi te dužnosti u opravdanim okolnostima, pravilo o trajnoj povjerljivosti još je jedan dokaz visokih profesionalnih standarda koji se nameću porotnicima.¹⁴

Zaključak: Potraga za dostojanstvom

Institut suca porotnika nije samo administrativna obveza, već osigurač pravičnog suđenja.

Problem je suštinski, niska satnica ukazuje na jaz između zakonske važnosti jer je sudac porotnik  ravnopravan član vijeća i stvarnog tretmana simbolično plaćene dužnosti.

Trenutni novčani iznos nagrade po satu koji se isplaćuje sucima porotnicima jasno ukazuje na sustavno zanemarivanje ovog instituta i marginalizaciju uloge građana u sudskim procesima.

Iako su izmjene Pravilnika o naknadama i nagradi sudaca porotnika iz 2024. godine donijele nominalno visok postotni porast, one su u realnim iznosima tek minimalno ublažile desetljeća stagnacije.

Želi li se doista vratiti ugled institutu porotništva, nužno je definirati nagradu koja će biti stvarni poticaj i odraz društvene važnosti te funkcije, a ne tek simbolična naknada koja podcjenjuje ulogu građana u pravosuđu. Bez korjenite promjene pristupa, sudac porotnik prestat će biti stvarni „glas naroda“ i postat će tek nužna formalnost koju je, zbog manjka interesa građana, sve teže ispuniti.

Ana Pervan, sveučilišna magistra prava, upraviteljica pisarnice sudske uprave Općinskog suda u Vinkovcima