U sudskoj praksi je pozivanje na nedopuštenu pobudu relativno često i stoga je ovom pitanju potrebno pristupiti oprezno, kako u pogledu definiranja pojma nedopuštene pobude tako i u pogledu učinaka pravnog posla koji je sklopljen uz postojanje nedopuštene pobude.
Zakonodavac propisuje da nedopuštena pobuda, uz određene pretpostavke, može dovesti do toga da ugovor nema pravni učinak. Pritom se navedene pretpostavke razlikuju ovisno o tome je li riječ o naplatnom ili besplatnom pravnom poslu.
Kad je riječ o naplatnom pravnom poslu, traži se postojanje nedopuštene pobude, zatim da je navedena nedopuštena pobuda bitno utjecala na ugovaratelja da sklopi ugovor te da je druga ugovorna strana to znala ili morala znati. No kad je riječ o besplatnom pravnom poslu ne traži se zadnja pretpostavka tj. ne traži se da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.
Pojam pobude se u sudskoj praksi obično definira kao unutarnji psihološki čimbenik koji kod ugovorne strane izaziva želju i pokreće donošenje odluke o sklapanju ugovora.2 S obzirom na to da članak 273. stavak 4. ZOO-a propisuje da se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora, Županijski sud u Splitu u odluci Gž 1704/2020-4 od 16. prosinca 2021. navodi da je pobuda nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
Konkretizaciju pojma nedopuštene pobude najbolje je tražiti u konkretnim slučajevima iz sudske prakse. Primjerice, Županijski sud u Bjelovaru se u više navrata bavio pitanjem što se sve može supsumirati pod pojam nedopuštene pobude i zaključio da nedopuštena pobuda postoji u sljedećim situacijama: kad je ugovor sklopljen s namjerom da se stranka liši imovine i na taj način onemogući vjerovnike da iz imovine društva namire svoja potraživanja (Županijski sud u Bjelovaru u Gž 709/2022-3 od 27. ožujka 2024.), kad je ugovor o radu sklopljen na svega par dana i to ne sa svrhom zasnivanja radnog odnosa, nego ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje (Županijski sud u Bjelovaru u Gž R 142/2025-2 od 19. veljače 2026. i Gž R 1/2026-2 od 19. veljače 2026.), kad je ugovor sklopljen radi sprječavanja upisa prava tužitelja u zemljišnim knjigama (Županijski sud u Bjelovaru u Gž Zk 24/2025-2 od 5. lipnja 2025.) itd.
No pitanje postojanja nedopuštene pobude u sudskoj praksi se najčešće pojavljuje u kontekstu ugovora o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju. Tako VSRH u odluci Rev-x 121/2011-2 od 5. rujna 2012. navodi da nedopuštena pobuda postoji ako je osnovna pobuda zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju isključenje zakonskih nasljednika od mogućnosti nasljeđivanja, a u odluci Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021. ističe da isto pravilo vrijedi i kad je riječ o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju.
Međutim, u sudskoj praksi su se pojavili i kompleksniji slučajevi u kojima je pobuda za uređenjem imovinskopravnih odnosa samo jedna, ali ne i jedina pobuda za sklapanje ugovora o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju. VSRH u recentnoj odluci Rev 119/2026-2 od 3. veljače 2026. navodi kako navedena pobuda može predstavljati jednu od pobuda za sklapanje predmetnih ugovora, ali pod uvjetom da prilikom sklapanja predmetnih ugovora postoji i pobuda koja je imanentna za takve ugovore – pobuda za uzdržavanjem primatelja uzdržavanja: „Rješavanje imovinskopravnih odnosa može biti jedna od pobuda odlučujućih za sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ali – čak i kada su davatelji uzdržavanja prije i nakon sklapanja takvog ugovora skrbili o primatelju uzdržavanja i ispunjavali svoje obaveze iz tog ugovora – i u tom slučaju, za valjanost tog ugovora, jedna od pobuda zbog kojih je sklopljen ugovor o doživotnom odnosno smrtnom uzdržavanju mora biti davanje uzdržavanja. Ako su prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju na strani primatelja uzdržavanja postojale dvije pobude - rješavanje imovinskopravnih odnosa, ali i pružanje skrbi (uzdržavanje) od strane davatelja uzdržavanja – prva naznačena pobuda načelno, sama po sebi, u većini slučajeva, uz postojanje one druge, neće dovesti do ništetnosti tog ugovora.“
Druga pretpostavka za relevantnost nedopuštene pobude u smislu članka 273. ZOO-a sastoji se u tome da je nedopuštena pobuda „bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor“. Županijski sud u Vukovaru u odluci Gž 127/2023 od 6. svibnja 2024. navodi da se bitnost utjecaja očituje u tome da je nedopuštena pobuda, ne samo potaknula ugovaratelja da sklopi ugovori, nego je u njemu stvorila čvrstu odluku za sklapanje ugovora. Milotić3 ističe da bitan utjecaj u smislu članka 273. ZOO-a podrazumijeva da je kojim slučajem drukčije tj. da je pobuda bila dopuštena, ugovaratelj ne bi pribjegao sklapanja toga i takva ugovora.
Posljednja pretpostavka kod naplatnih pravnih poslova sastoji se u tome da je „drugi ugovaratelj znao ili morao znati“ da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Važnost ove pretpostavke naglašava Županijski sud u Splitu u više svojih odluka (npr. Gž 1098/2024-3 od 4. rujna 2024., Gž 1441/2024-3 od 17. srpnja 2024., Gž 780/2024-3 od 10. srpnja 2024., Gž 2431/2023-8 od 3. travnja 2024., Gž 2643/2023-3 od 13. ožujka 2024. itd.), ali i Županijski sud u Zagrebu u svojim brojim odlukama (npr. u Gž 88/2026-2 od 4. ožujka 2026., Gž 361/2026-2 od 17. veljače 2026., Gž 2994/2023-5 od 4. studenog 2025., Gž 4597/2024-2 od 4. studenog 2025., Gž 1299/2025-2 od 30. rujna 2025., Gž 2357/2025-2 od 30. rujna 2025., Gž 155/2025-2 od 16. rujna 2025., Gž 3781/2025-2 od 16. rujna 2025., Gž 4586/2022-2 od 6. svibnja 2025., Gž 2777/2024-3 od 23. travnja 2025. itd.).4
Nakon definiranja pretpostavki relevantnosti nedopuštene pobude, možemo se pozabaviti njenim učinkom na ugovor. Kao što ja ranije navedeno, članak 273. ZOO-a propisuje da se posljedica postojanja nedopuštene pobude, uz druge zakonom propisane uvjete, sastoji u tome da ugovor nema pravni učinak.
Sudovi su duboko podijeljeni oko pitanja što konkretno znači da ugovor „nema pravni učinak“. Naime, postavilo se pitanje jesu li takvi ugovori ništetni ili nepostojeći. U sudskoj praksi možemo uočiti postojanje dvaju tabora s tim da jedan tabor tvrdi da su navedeni ugovori ništetni, a drugi tabor tvrdi da su nepostojeći.
Podijeljenost je toliko duboka da čak isti županijski sudovi u razmaku od svega nekoliko mjeseci oko ovog pitanja zauzimaju potpuno oprečna shvaćanja. Tako primjerice Županijski sud u Zagrebu u odlukama Gž 1154/2023-2 od 21. svibnja 2024. i Gž 4542/2024-2 od 25. ožujka 2025. navodi da posljedica ispunjenja uvjeta iz članka 273. stavka 2. ZOO-a nije ništetnost, nego nepostojanje ugovora. Ističe da su nepostojeći ugovori oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora za razliku od ništetnih ugovora kod kojih su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Stoga je konkretni ugovor u smislu odredbe članka 273. stavka 2. ZOO pravno nepostojeći i kao takav ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a (tako i Rev-12/20, Rev-2357/15).
Dok u navedenim odlukama Županijski sud u Zagrebu zauzima kategoričko stajalište kako predmetni ugovori nisu ništetni, nego nepostojeći, u drugim odlukama zauzima suprotna shvaćanja. Tako u odluci Gž 3033/2024-2 od 10. prosinca 2024. navodi da ako je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude za koju su znale obje ugovorne strane tada je predmetni ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva što ga čini ništetnim u smislu članka 322. ZOO-a te se pritom poziva na odluku VSRH-a Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021. U navedenoj odluci VSRH navodi sljedeće: "Radi se dakle o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO." Nadalje, Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ob 175/2022-8 od 9. prosinca 2025. zauzima identično pravno shvaćanje navodeći da je nedopuštena pobuda po pravnim posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom iz članka 271. ZOO-a (čl. 273. st. 4. ZOO-a) koji propisuje da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a članak 270. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.
Županijski sud u Zagrebu nije jedini županijski sud unutar kojeg je uočena disonantnost mišljenja u pogledu odnosnog pitanja. Drugi primjer je Županijski sud u Osijeku koji u odlukama Gž 1588/2024-2 od 19. prosinca 2024. i Gž 121/2023-7 od 9. siječnja 2025. navodi da posljedica sklapanja ugovora pod bitnim utjecajem nedopuštene pobude nije ništetnost, nego da je takav ugovor bez učinka, kao i kod prividnih ugovora. Pritom se u odluci Gž 1588/2024-2 od 19. prosinca 2024. poziva na odluku VSRH-a Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. u kojoj se navodi: "Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.). Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog Ugovora. Napominje se da podudarno pravno shvaćanje (iako za drugi pravni institut ali s posljedicama propisanim ZOO kao i kod prividnog ugovora odnosno besplatnog ugovora sklopljenog s nedopuštenom pobudom - tako da svoju važnost nalazi i u ovome predmetu) je prihvaćeno na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013., a prema kojem: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen."
S druge pak strane, Županijski sud u Osijeku u odluci Gž 1494/2021-11 od 23. srpnja 2025. zauzima suprotno pravno shvaćanje navodeći da je nedopuštena pobuda po svojim pravnim posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom (čl. 271. u vezi s 270 st. 1. ZOO-a) koja dovodi do ništetnosti pravnog posla (čl. 273. st. 4. ZOO-a). Iz navedenog slijedi da i nedopuštena pobuda može uzrokovati ništetnost pravnog posla, a ne samo utvrđenje da je pravni posao bez pravnog učinka.
No podijeljenost oko ovog pitanja nije prisutna samo unutar pojedinih županijskih sudova, nego i između različitih županijskih sudova. Tako primjerice Županijski sud u Varaždinu, Županijski sud u Karlovcu, Županijski sud u Bjelovaru, Županijski sud u Puli i Županijski sud u Zadru smatraju kako su navedeni ugovori nepostojeći, što potvrđuju i primjeri u nastavku.
Naime ukoliko bi se radilo bilo o prividnom Ugovoru bilo o Ugovoru kod čijeg zaključenja su obje ugovorne strane znale za nedopuštenu pobudu a kakvi ugovori ne proizvode pravne učinke tada bi dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je isti Ugovor bez pravnog učinka pa shodno tome i zahtjev za brisanje prava vlasništva tuženice J. D. i uspostavu ranijeg stanja u zemljišnoj knjizi bio osnovan bez obzira što sporni Ugovor nije ništetan…(Županijski sud u Varaždinu u Gž 254/2019-3 od 18. rujna 2019.)
Naime posljedica sklapanja ugovora sa nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla već je takav ugovor bez učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno (tako npr. VSRH br. Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.).“ (Županijski sud u Varaždinu u Gž 1151/2019-2 od 2. listopada 2019.)
Naime, posljedica sklapanja ugovora s nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla već je takav ugovor bez učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu niti prisilnim propisima niti moralu društva jer nešto čega nema, što ne postoji, ne može biti ništetno. Stoga sporni ugovor nije ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a koja posljedicu ništetnosti vezuje uz okolnost da je pravni posao protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.). (Županijski sud u Karlovcu u Gž 582/2019-3 od 24. studenog 2021.)
Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi čl. 273. st. 3. ZOO-a posljedica zaključenja ugovora kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe jest da je takav ugovor bez pravnog učinka. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Stoga ugovor za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO-a odnosno čl. 273. st. 3. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama je pravno neegzistirajući (nepostojeći) pa ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog ugovora. Napominje se da je podudarno pravno shvaćanje prihvaćeno na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013., a prema kojem: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen." (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i Rev 12/2020 od 14. travnja 2021. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1373/2021). (Županijski sud u Zadru u Gž 947/2021-3 od 12. travnja 2022.)
Odredbom čl. 273. st. 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.); ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.). 7.2. Ugovor za koji zakon propisuje da je bez pravnog učinka među strankama kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i Rev-12/2020 od 14. travnja 2021.). (Županijski sud u Puli u Gž 383/2022-2 od 25. travnja 2022.)
Prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost. Prema članku 273. stavak 2. ZOO, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Dakle, i zbog nedopuštenosti pobude pod pretpostavkama iz članka 273. stavak 2. ZOO, sporni ugovor nema za posljedicu ništetnost, već je bez učinka, nepostojeći. (Županijski sud u Karlovcu u Gž 531/2022-2 od 5. listopada 2022.)
To znači da su pravne posljedice prividnog ugovora i ugovora sklopljenog uz nedopuštenu pobudu identične, odnosno da kao neegzistirajući pravni poslovi (nepostojeći) ne proizvode pravne učinke, o čemu je VSRH izrazio pravno stajalište u više odluka (npr. Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.). (Županijski sud u Varaždinu u Gž 491/2024-2 od 16. svibnja 2024.)
Međutim, sve da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i sklopljen zbog nedopuštene pobude, prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor među ugovornim strankama bez učinka, pa je već zbog toga po toj osnovi tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021. (Županijski sud u Varaždinu u Gž 255/2023-2 od 4. srpnja 2024.)
Prema odredbi članka 273. stavak 2. ZOO, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Ugovor bez učinka je pravno nepostojeći, ali takav ugovor ne može biti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, prema kojoj su ništetni ugovori oni ugovori koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021., broj Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016. i trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 14. studenoga 2013.). (Županijski sud u Karlovcu u Gž 900/2024-2 od 9. siječnja 2025.)
Slijedom iznijetoga, ugovor za koji je prema članku 273. stavak 2. ZOO-a propisano da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima te moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, te sud u ovoj parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga ništetnosti predmetnog Sporazuma kao prethodnog pitanja, nije bio dužan razmatrati je li riječ o nedopuštenoj pobudi koja za posljedicu ima da ugovor ne nastaje. (Županijski sud u Karlovcu u Gž 916/2022-2 od 26. veljače 2025.)
Odredbom članka 53. stavak 1. ZOO-a je propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.) dok besplatni ugovor nema pravnog učinka i kad drugi ugovaratelj nije znao da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegovog suugovaratelja (stavak 3.). Slijedom navedenog prema jasnoj i izričitoj odredbi članka 53. stavak 3. ZOO-a posljedica zaključenja besplatnog ugovora kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključi, je da je takav ugovor bez pravnog učinka. Stoga, u konkretnom slučaju ugovor za koji zakon propisuje prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a, odnosno članku 53. stavak 3. ZOO-a je bez pravnog učinka među ugovornim strankama kao pravno nepostojeći, neegzistirajući ugovor i takav ugovor ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva uslijed čega nije ništetan u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO-a, a koja pravna shvaćanja je Vrhovni sud RH zauzeto u više odluka Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021., Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. (Županijski sud u Bjelovaru u Gž 213/2025-2 od 28. svibnja 2025.)
S druge pak strane, Županijski sud u Rijeci, Županijski sud u Splitu u Županijski sud u Velikoj Gorici zauzimaju pravno shvaćanje kako su navedeni ugovori ništetni. Tako Županijski sud u Rijeci u odluci Gž 930/2019-3 od 17. studenog 2021. navodi da je nedopuštena pobuda po pravnim posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom pa je stoga posljedica u slučaju nedopuštene pobude pri sklapanju ugovora ništetnost, a Županijski sud u Splitu u odluci Gž 1287/2022-3 od 21. rujna 2022. ističe da nedopuštena pobuda čini ugovor protivnim moralu i da je stoga ništetan.
Nadalje, Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž 877/2024-2 od 13. veljače 2025. upozorava kako je pogrešna odluka prvostupanjskog suda u kojoj navodi da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, da će ugovor biti bez učinka, dakle da posljedica sklapanja ugovora s eventualno nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla, čije utvrđenje tužitelj traži, već da je takav ugovor bez učinka i pravno nepostojeći pa ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima, ni moralu društva jer nešto čega nema, što ne postoji, ne može biti ništetno. Prema mišljenju Županijskog suda u Velikoj Gorici takvo tumačenje je pretjerano formalističko i pritom se poziva na odluke VSRH-a u nastavku.
Stoga, dakle, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je predmetni ugovor sklopljen među strankama ništav zbog nedopuštene pobude tužitelja, a za koju pobudu je tuženik znao. (VSRH u Revt 228/2011-2 od 1. listopada 2013.)
Naime, jasna odredba sadržana u čl. 53. st. 2. ZOO-a propisuje da kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na jednu ugovornu stranu da sklopi ugovor, a druga ugovorna strana je za to znala ili morala znati, takav ugovor je bez učinka što znači da je ništav. (VSRH u Rev 589/2010-2 od 26. listopada 2010.)
Radi se dakle o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO…U skladu s prethodno navedenim odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena glasi: ništetan je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju a kada je pobuda ugovornih stranka za sklapanje tog ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje ostavitelja. (VSRH u Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021.)
Ovakva podijeljenost između različitih županijskih sudova i unutar pojedinih županijskih sudova zahtijevala je odgovarajuću reakciju VSRH-a te je stoga VSRH u više svojih odluka zauzeo kategoričko stajalište po kojem posljedica nedopuštene pobude ne može biti ništetnost ugovora, već je takav ugovor bez učinka odnosno ne nastaje.
Nadalje, odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.); ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.); dok besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.). Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi čl. 273. st. 3. ZOO, posljedica zaključenja besplatnog ugovora, kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe, jest da je takav ugovor bez pravnog učinka. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.). Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog Ugovora. Napominje se da podudarno pravno shvaćanje (iako za drugi pravni institut ali s posljedicama propisanim ZOO kao i kod prividnog ugovora odnosno besplatnog ugovora sklopljenog s nedopuštenom pobudom - tako da svoju važnost nalazi i u ovome predmetu) je prihvaćeno na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013., a prema kojem: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen." (VSRH u Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. i Rev 4130/2019-2 od 15. prosinca 2022.)
Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev pozivom na čl. 273. st. 2. ZOO, jer prema shvaćanju tog suda ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude je bez pravnog učinka među ugovornim stranama, on predstavlja pravno nepostojeći pravni posao pa slijedom toga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a time ni ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO…Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.)." Ovakvo pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj: Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. prihvaća i ovo vijeće revizijskog suda pa je i odgovor na postavljena pitanja sadržan u gore citiranom pravnom shvaćanju. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da ugovor, koji je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, nije ništetan već je bez učinka kao što je i propisano čl. 273. st. 2. ZOO-a. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 273. st. 2. ZOO-a upravo je propisana druga pravna posljedica odnosno ta odredba propisuje upravo to da je ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude bez učinka kako je sud već i izrazio pravno shvaćanje u gore navedenoj odluci Vrhovnog suda RH. (VSRH u Rev 283/2025-2 od 3. lipnja 2025.)
Borna Mišić, sudac Općinskog suda u Vinkovcima
^ 1 Članak 273. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO)
^ 2 Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH9) u Rev 3263/2018 od 25. rujna 2019. i Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.
^ 3 Milotić I., Pobuda kod sklapanja ugovora, Pravo i porezi - 3.2020, str. 24.
^ 4 Tako i VSRH u Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (dalje: VTS) u Pž 3225/2021-2 od 15. studenog 2021. itd.
