Mora li (smije li) sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je ovlašten obavljati poslove sudske uprave podnijeti izvješće o stanju sudbene vlasti Hrvatskom saboru?

O tome je već puno toga rečeno, objašnjeno, stavovi su izraženi s više mjesta i s više foruma, pa se ovaj članak neće s time baviti, ali ima ambiciju objasniti jedan segment dužnosti predsjednika VSRH-a, koji po mom sudu ekskluzivno pripada samo predsjedniku VSRH-a.

Člankom 45. Zakona o sudovima² propisano je da je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan jednom godišnje, najkasnije do 30. travnja tekuće godine, Hrvatskom saboru podnijeti izvješće o stanju sudbene vlasti u protekloj godini, a stavkom 5. i 6. istog članka određuje se da će nakon iznesenog izvješća Hrvatski sabor, ako ocijeni potrebnim, zauzeti stajališta u svezi sa stanjem sudbene vlasti (st. 5.), te da prilikom zauzimanja stajališta Hrvatski sabor neće raspravljati niti zauzimati stajališta o stanju pojedinih sudskih predmeta ili o radu pojedinih sudaca niti će na drugi način dovoditi u pitanje samostalnost i neovisnost sudaca i sudbene vlasti (st. 6.).

Dakle, kada je riječ o predsjedniku VSRH-a potpuno je jasno koja je njegova obveza, koja proizlazi iz citiranih odredbi ZoS-a.

Obveza predsjednika VSRH-a da podnosi izvješće Hrvatskom saboru nije posebno uređena drugim propisima, već je regulirana isključivo Zakonom o sudovima.

I Poslovnik rada Hrvatskoga Sabora³ ima vrlo šture odredbe o izvješću predsjednika Vrhovnog suda, tako da se samo u članku 44. st. 5. Poslovnika navodi da će se izvješće predsjednika VSRH-a raspraviti osim na odboru i na sjednici Sabora, dočim, zanimljivo je primijetiti da odredbe o okviru djelovanja Odbora za pravosuđe (čl. 81. PSH-a) uopće ne predviđaju da bi taj matični odbor raspravljao o izvješću predsjednika VSRH-a.

S druge strane, ZoS je u odredbi čl. 44.c. stavak 3. propisao da kada predsjedniku VSRH-a prestane dužnost, Državno sudbeno vijeće ovlastit će suca tog suda koji će do izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske obavljati poslove sudske uprave.

I sada dolazimo do srži problema. Što su to poslovi sudske uprave? ZoS u čl. 29. taksativno navodi koji su poslovi, pa tako poslovi upravljanja sudom obuhvaćaju: osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje suda, skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u sudu, poslovi pozivanja i raspoređivanja sudaca porotnika, poslove osiguranja podrške svjedocima i žrtvama u sudskim postupcima, postupanje po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, poslove ovjere isprava namijenjenih uporabi u inozemstvu, poslove u svezi s međunarodnom pravnom pomoći i pravosudnom suradnjom, poslove u svezi s predstavkama stranaka na rad suda, poslove vezane uz funkcioniranje informatičkog sustava, poslove financijsko-materijalnog poslovanja suda, poslove praćenja naplate sudskih pristojbi, stručne poslove u svezi s ostvarivanjem prava i dužnosti sudaca, službenika i namještenika u sudu, skrb o stručnom usavršavanju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih službenika i namještenika u sudu, poslove upravljanja sudskom zgradom i nekretninama koje su dodijeljene sudu na korištenje, poslove vođenja statistike i analize upravljačkih izvješća o radu sudaca i suda, provođenje nadzora nad obradom osobnih podataka u sudskim postupcima, davanje obavijesti o radu suda i druge poslove propisane zakonom i Sudskim poslovnikom.

Kako vidimo davanje izvješća Hrvatskom Saboru nije propisano člankom 29. ZoS-a.

Netko bi mogao reći da je ta obveza pokrivena sintagmom „ i druge poslove propisane zakonom“. No to bi po našem mišljenju bilo vrlo ekstenzivno tumačenje upravljeno ka rješavanju pronalasku izlaska iz slijepe ulice u kojoj se nalazimo upravo zbog neizbora predsjednika VSRH-a.

Naime, odredba čl. 29. ZoS-a nalazi se u glavi zakona koja propisuje unutarnje ustrojstvo svih sudova, pa se stoga obveza predsjednika VSRH-a podnositi izvješće i obrazlagati ga pred matičnim odborom i plenarnom sjednicom Hrvatskog sabora nikako ne može smatrati poslom vezanim za unutarnje ustrojstvo (poslovanje suda).

Iz svega proizlazi zaključak ne samo da predsjednik VSRH-a nema obvezu obrazlagati i braniti svoje godišnje izvješće pred zastupnicima u Hrvatskom Saboru⁴, ali i da sudac VSRH-a, koji je odlukom Državnog sudbenog vijeća ovlašten obavljati poslove sudske uprave, niti je ovlašten niti obvezan podnositi, a pogotovo obrazlagati izvješće o stanju sudbene vlasti pred Hrvatskim saborom, jer takav ustavni i zakonski legitimitet ima samo osoba koja je sukladno Ustavu RH izabrana od strane Hrvatskog sabora za predsjednika VSRH-a.

Ovo je samo skroman doprinos argumentaciji da što prije treba izabrati predsjednika VSRH-a.