Mladi u kontekstu razvoja društva s naglaskom na lokalnu sredinu
Dr. sc. Zdravko Petak, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u radu Komparativne javne politike: mogu li se uspoređivati rezultati djelovanja vlada? (Politička misao, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, 2002.) navodi kako pitanja javnih politika, promatrana kroz rezultate koje vlade postižu svojim djelovanjem, dugo nisu bila u središtu interesa političke znanosti. Prema njegovu navodu, promjena nastupa pojavom Harolda Lasswella, koji sredinom 20. stoljeća uvodi pojam „znanosti o politikama“ (policy sciences) kao oznaku za multidisciplinarni i racionalni pristup rješavanju društvenih problema.
Navedeno upućuje na važnost proučavanja i razumijevanja javnih politika ne samo za znanstveni razvoj, već i za razvoj demokratskog društva u cjelini. Upravo se u tom kontekstu može promatrati i pitanje uključivanja mladih u društvene i političke procese, osobito kroz normativni okvir i praktično djelovanje savjeta mladih na lokalnoj razini.
Dr. sc. Berto Šalaj, redoviti profesora u trajnom zvanju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u svom znanstvenom članku objavljenom u časopisu Politička misao 2005. godine pod nazivom Političko obrazovanje u školama: nepotrebna politizacija obrazovanja ili važan uvjet demokracije? Slučaj Engleske između ostaloga navodi da je početkom školske godine 2002./2003. u engleskim školama na razini nižega sekundarnog obrazovanja počeo, kao obvezni dio nacionalnoga obrazovanja, zasebni dio kurikuluma na razini obveznog školovanja kojom je političko obrazovanje po prvi put u engleskoj obrazovnoj povijesti institucionalizirano. Time se i Engleska, u kojoj su dugo postojali snažni otpori uvođenju političkoga obrazovanja u školski sustav, priključila brojnim demokratskim državama koje su političko obrazovanje već učinile dijelom svojih školskih sustava.
Smisao ovog članka naravno nije preispitivanje ili upiranje prstom u to li je kod nas sustav školovanja dobar ili nije, već je ova misao poveznica na aktivnije, brže, jednostavnije uključivanje mladih kroz Savjet mladih u svakodnevni te dakako i društveni život, jer to je prije svega i zakonska obveza lokalne samouprave.
Savjet mladih
Prvi Zakon o savjetima mladih donesen je 2007. godine kao zakonski okvir sudjelovanja mladih u društvenom životu. To je prvi zakon koji „nameće“ društvu u cjelini, pa tako i lokalnoj samoupravi, aktivno uključivanje mladih u društvene i političke procese na njihovom području.
Važeći Zakon o savjetima mladih donesen je 2014. godine s izmjenama iz 2023. godine.
Upravo su izmjene iz 2023. godine u fokusu ovog članka, osobito u dijelu koji se odnosi na aktivnije, brže i jednostavnije uključivanje mladih u društvene, političke i druge procese. Cilj Zakona jest sudjelovanje mladih u odlučivanju o javnim poslovima od interesa za mlade, njihovo aktivno uključivanje u javni život te informiranje i savjetovanje u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i praćenje i promicanje njihovih interesa na nacionalnoj razini. Savjeti mladih pritom su definirani kao savjetodavna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz Savjet mladih Republike Hrvatske kao koordinativno tijelo.
U tom smislu, izmjene Zakona o savjetima mladih iz 2023. godine (NN 83/23.) otvaraju određena pitanja u pogledu njihove praktične provedbe, osobito u kontekstu učinkovitosti i pravodobnosti uključivanja mladih u rad savjeta, a posebno se to odnosi na odredbu članka 6. koja propisuje:
Odluku o osnivanju savjeta mladih donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave na prvoj sljedećoj sjednici nakon konstituirajuće sjednice predstavničkog tijela u skladu s ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave te statutom jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Do tada nije bilo ove obvezujuće odredbe: na prvoj sljedećoj sjednici nakon konstituirajuće sjednice predstavničkog tijela!
Uopće nije sporno da Odluku o osnivanju Savjeta mladih donosi predstavničko tijelo, međutim, prema našem mišljenju njezino redovito donošenje nakon svakih lokalnih izbora nije afirmativno nego kontraproduktivno.
S ovakvom Odlukom, mandat članova Savjeta mladih nije sigurno na razdoblje trajanja mandata predstavničkog tijela koje ih je izabralo kako je to navedeno u članku 12. stavku 1. Zakona, a što je mislimo bila osnovna namjera zakonodavca.
Članovi savjeta mladih biraju se na razdoblje trajanja mandata predstavničkog tijela koje ih je izabralo, pri čemu im mandat traje do dana stupanja na snagu odluke Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju sljedećih redovitih izbora koji se održavaju svake četvrte godine sukladno odredbama zakona kojim se uređuju lokalni izbori, odnosno do dana stupanja na snagu odluke Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela sukladno odredbama zakona kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.
Gledajući s praktične strane te isključivo kroz prizmu redovnih izbora, jer izvanredni izbori samo još dodatno donose nerazumijevanje i probleme, ali ih na svu sreću nema puno, no u kontekstu ovog članka namjera nam je ukazati na ono što je kao redovno propisano, a mislimo da i nije baš najbolje rješenje nakon lokalnih izbora.
Dakle, lokalni izbori su redovito svake četiri godine treću nedjelju u mjesecu svibnju.
Zakon o lokalnim izborima (NN 144/12., 121/16., 98/19., 42/20., 144/20. i 37/21.) u članku 7. stavku 1. decidirano propisuje:
Redovni izbori za članove predstavničkih tijela jedinica te izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana i njihove zamjenike održavaju se istodobno, treće nedjelje u svibnju svake četvrte godine.
U članku 87. stavku 2. Zakon o lokalnim izborima propisuje:
Prva, konstituirajuća sjednica predstavničkih tijela jedinica sazvat će se u roku od 30 dana od dana objave konačnih rezultata izbora.
U pravilu, vezano uz održavanje konstituirajućih sjednica te prve konstituirajuće sjednice predstavničkih tijela održavaju se najčešće sredinom lipnja, pa onda, ako predstavničko tijelo nije konstituirano, sljedeća je u roku od 30 dana od dana kada je prethodna sjednica trebala biti održana, a ako se predstavničko tijelo ne konstituira ni na toj sjednici, ovlašteni sazivač sazvat će novu konstituirajuću sjednicu u nastavnom roku od 30 dana, što teoretski može potrajati i do sredine kolovoza.
Neovisno o tome kada je predstavničko tijelo konstituirano (lipanj, srpanj ili kolovoz), to nije u suprotnosti s odredbama Zakona o savjetima mladih, odluku o osnivanju savjeta mladih donosi predstavničko tijelo, a mandat članova traje razmjerno mandatu tog predstavničkog tijela. Teorijski, što duže nije konstituirano predstavničko tijelo lokalne samouprave, osnivanje Savjeta mladih u lokalnoj samoupravi biti će kasnije tj. mladi će se sve kasnije uključivati u društvene i političke aktivnosti u lokalnoj samoupravi koje im pripadaju prema odredbama Zakona o savjetu mladih.
Naravno, još je složenija situacija ako se ide u smjeru zajedničkog osnivanja Savjeta mladih od strane dvije ili više lokalnih samouprava sve sukladno odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o savjetima mladih.
Predstavnička tijela dviju ili više jedinica lokalne samouprave mogu osnovati zajednički savjet mladih u slučajevima kada postoje zajednički ili strateški interesi jedinica lokalne samouprave ili mladih s prebivalištem ili boravištem na njihovom teritoriju.
Naime, zajedničko osnivanje savjeta mladih više lokalnih samouprava regulira se Sporazumom kojeg donose predstavnička tijela lokalnih samouprava i u kojem se sve regulira, djelokrug takvog zajedničkog Savjeta mladih izbor predsjednika i radnih tijela, financiranje te druga pitanja od interesa za rad zajedničkog savjeta mladih.
Dakle, postoji mogućnost da se u jednoj lokalnoj jedinici odmah konstituira predstavničko tijelo, u drugoj kasnije, a u trećoj da do toga i ne dođe pa se moraju provesti novi lokalni izbori te se u tom trenutku ne može ići u zajedničko osnivanje Savjeta mladih, a ona možda sama i nije u mogućnosti da samostalno organizira Savjet mladih. Takav scenarij definitivno nije u duhu Ustava Republike Hrvatske, a niti Zakona o savjetu mladih te dakako niti u trendu aktivnijeg, bržeg i jednostavnijeg uključivanja mladih u svakodnevni te dakako i društveni život.
U vezi s time, naše je mišljenje da Zakon o savjetima mladih treba doraditi, tj. izmijeniti.
Odredba da član Savjeta mladih istovremeno ne može biti i član predstavničkog tijela lokalne samouprave je ispravna, kako je to navedeno u članku 3. stavku 3. Zakona:
„Osoba ne može istodobno biti član savjeta mladih i član predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja ga je u savjet mladih izabrala.“
Međutim, prema našem mišljenju, trajanje mandata članova Savjeta mladih, a iz razloga naprijed navedenih, ne bi trebalo vezati uz trajanje mandata predstavničkog tijela, odnosno ne svih članova Savjeta mladih. Prema našem mišljenju, svrha mandata Savjeta mladih treba biti neprestan, kontinuiran, bez prestanka, ali u demokratskim okvirima tj. u određenom mandatu na koji su osobe naravno izabrane, a ne delegirane.
Prema našem mišljenju, u odredbama Zakona o Savjetu mladih, broj članova savjeta mladih trebalo bi decidirano propisati na način da, uključujući predsjednika i zamjenika predsjednika, u lokanim samoupravama do 3.000 stanovnika njihov broj bude šest, u lokalnim samoupravama do 30.000. stanovnika bude dvanaest, u lokalnim samoupravama preko 30.000 stanovnika bude njih osamnaest, dok u jedinicama područne (regionalne samouprave), kao i u Gradu Zagrebu bude njih dvadeset i četiri.
Mandat članova Savjeta mladih trebalo bi odrediti na način da se svake dvije godine mijenja 1/3 članova, ali i da njihov ukupni mandat ne bude dulji od četiri godine.
Da bi se to konkretno provelo u praksi, nakon donošenja na ovaj način dorađenog Zakona o savjetu mladih ili novog zakonskog teksta, odredbe trebaju biti takve da se u prvom javnom pozivu 1/3 članova imenuje na dvije godine, 1/3 na tri godine, a 1/3 na četiri godine, a kada istakne mandat prvoj trećini članova ide se u izbor novih članova na dvije godine, pa onda naredne, nakon isteka mandata drugoj trećini od tri godine novi mandat na dvije godine, pa onda nakon četiri godine zadnjoj trećini na dvije godine, a nakon toga svake godine se ide u izbor jedne trećine članova na mandat od dvije godine. Na ovaj način postoji kontinuitet Savjeta mladih kao tijela, a troškovi objave javnih poziva svake godine u ovo digitalno vrijeme nisu nepremostiva prepreka za lokalnu samoupravu. Problemi bi eventualno postojali prve 2-3 godine dok se sve to ne posloži, a nakon toga bi to postala uobičajena procedura. Što se tiče izbora predsjednika i zamjenika, u tekst zakona se vrlo lako ugradi da se oni uvijek biraju nakon svakih novoizabranih članova.
Svrha postojanja Savjeta mladih mora biti kontinuirana aktivnost. Donošenje akata o njihovom osnivanju nakon svakih lokalnih izbora, pa onda pozivi, sve to nepotrebno oduzima vrijeme, ali i mlade i njihovo zanimanje za uključivanje u društvene aktivnosti. Nismo sigurni da su edukacije i radionice za Savjete mladih dovoljne za ono što se od mladih traži.
Zaključno razmatranje
Kao vrlo jednostavan primjer razvijanja svijesti o potrebi „zajedničkog“ i trajnijeg djelovanja građana, stručnjaka, vlasti, onih „gore“ i onih „dolje“, može se izdvojiti razmišljanje američke sociologinje Jane Jacobs koja je 50-ih godina 20. stoljeća proučavala urbanističke projekte u velikim američkim gradovima koje je izraženo u knjizi dr. sc. Berte Šalaja, redovitog profesora u trajnom zvanju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Socijalni kapital, Hrvatska u komparativnoj perspektivi, Biblioteka politička misao, 2007.g.
Jane Jacobs je nasuprot tada dominantnim stajalištima u urbanističkim krugovima iznijela tezu kako kvaliteta života u gradovima primarno ovisi o ponašanju i djelovanju građana, a ne o urbanističkim planovima i projektima. Ondašnji urbanisti stvarali su detaljno planirane projekte u kojima su prema pojedinim funkcijama postojali, poslovni uredi, trgovine, mjesta za stanovanje itd., dakle bile su jasno odijeljene i razgraničene pojedine gradske četvrti. Ona je smatrala kako su, kao posljedica takvih strogih podjela, ulice tijekom većeg dijela dana prazne te stoga opasne, što obeshrabruje građane da ih koriste. Prema njoj, urbanisti su uništili tradicionalne četvrti, postojanje kojih je pridonosilo kvaliteti života građana. Ovo naravno nije kritika na urbaniste, već ovaj primjer vjerno prikazuje da su jedno planovi od „gore“, a drugo stvar na terenu „dolje“. Prema njoj većina slučajnih kontakata i razgovara zapravo je trivijalna, no ukupni rezultat nipošto nije trivijalan. Skup kontakata na lokalnoj razini daje osjećaj javnog identiteta ljudi, stvara mrežu javnoga poštovanja i povjerenja i predstavlja resurs u situacijama osobne ili grupne potrebe.
Razlog zbog čega se ističe ovo razmišljanje u kontekstu ovog članka je prije svega taj što smo mišljenja da je izuzetno dobro da se mlade redovito, aktivno, neprestano, obrazuje, potiče, osposobljava za što brže i što prije uključivanje u društveni život, a to je po našem mišljenju jedino moguće ako je ono u kontinuitetu, kako bi na taj način bez prestanka bili u sinergiji sa svima.
Da bi se to ostvarilo, zašto ne mijenjati propise na način kako je to možda prihvatljivije na terenu, a ne samo kako je to zamišljeno s vrha?
Upravo u tom kontekstu je i sve zapravo navedeno u uvodu, RH je dio EU-a, dio modernih trendova pa tako i u politici i društvu.
Tomislav Mrle, univ. spec. polit. mag. iur.
