Proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama u svijetu je u porastu te se očekuje da će nuklearna energija u sljedećim desetljećima imati važnu ulogu u globalnom energetskom sustavu. Geopolitičke napetosti i sukobi u svijetu, mogu utjecati na dostupnost i cijenu fosilnih goriva poput nafte i plina te time države nastoje razviti stabilne i dugoročno pouzdane izvore energije koji ne ovise o uvozu energenata. U tom kontekstu nuklearna energija sve se češće promatra kao važan dio energetske tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu.
Najveća nuklearna katastrofa dogodila se u nuklearnoj elektrani Černobil prije skoro 40 godina, odnosno 26. travnja 1986. Operateri elektrane tijekom noćnog testiranja zaobišli su sigurnosne sustave kako bi ispitali određene tehničke parametre rada reaktora, što je dovelo do pregrijavanja i eksplozije. Nuklearna katastrofa dovela je do evakuacije stanovništva, a radijus od 30 kilometara od mjesta nesreće, proglašen je “Černobilskom zonom isključenja.
Osim toga, prije točno 15 godina, Japan je 11. ožujka 2011., pogodio potres jačine devet stupnjeva prema Richterovoj ljestvici, nakon kojeg je uslijedio tsunami koji je potopio dijelove nuklearne elektrane Fukushima-Daiichi. Elektrana je izgubila priključak na elektroenergetsku mrežu, a dizelski generatori koji su trebali osigurati napajanje sustava hlađenja prestali su raditi nakon što ih je tsunami potopio. S obzirom na to da je većina sustava za napajanje i hlađenje prestala raditi, navedeno je dovelo do pregrijavanja reaktora i djelomičnog taljenja nuklearnog goriva. Katastrofa, poznata kao Fukushima nuclear disaster, dovela je do evakuacije stanovništva, a elektrana je i danas u procesu dekontaminacije i razgradnje, koja će trajati desetljećima.
U Hrvatskoj se pitanje nuklearne energije danas ponovno intenzivno otvara kroz prijedlog Zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, koji je 17. veljače 2026. predstavljen Hrvatskom saboru. Cilj zakona je omogućiti planiranje budućih nuklearnih projekata i povećati energetsku sigurnost zemlje. Prema tom prijedlogu, Hrvatska planira dugoročno povećati udio nuklearne energije u proizvodnji električne energije. Predviđa se da bi do 2040. najmanje 30 % električne energije dolazilo iz nuklearnih izvora, čime bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i osigurala stabilna opskrba energijom. Rasprava o nuklearnoj energiji dodatno je potaknuta nestabilnom međunarodnom situacijom, osobito ratom na Bliskom istoku. Sukobi u toj regiji utječu na globalno tržište nafte i plina, što uzrokuje rast cijena energenata i povećanje energetske nesigurnosti u Europi. Zbog toga mnoge države pokušavaju smanjiti ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima te razvijaju vlastite stabilne izvore energije. Predloženi zakon definira temeljne principe razvoja nuklearne energije u civilne svrhe, uključujući razvoj nuklearne infrastrukture, obrazovanje stručnog kadra, istraživanje tehnologija i postupaka za eventualnu izgradnju nuklearne elektrane na teritoriju države. Lokaciju izgradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj određivat će struka temeljem jasnih principa koje postavlja Međunarodna agencija za atomsku energiju. Zakonom se također uređuju institucionalni i regulatorni okviri za razvoj nuklearne energetike, uključujući nadležnosti državnih tijela, sigurnosne standarde te postupke procjene utjecaja na okoliš. Time se nastoji osigurati da eventualni razvoj nuklearnih projekata bude u skladu s međunarodnim sigurnosnim standardima i pravnom stečevinom Europske unije.
Hrvatska i Slovenija sudjeluju u vlasništvu i upravljanju Nuklearnom elektranom Krško, čija je izgradnja započela sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Trenutačno oko 16 % električne energije koju Hrvatska koristi dolazi upravo iz te elektrane. U tom kontekstu zakon također predviđa nastavak podrške radu elektrane Krško i mogućnost produljenja njezina radnog vijeka nakon 2043. Zakonom se također naglašava važnost obrazovanja i razvoja stručnog kadra za nuklearnu industriju. Planira se poticanje obrazovnih programa i znanstvenih istraživanja kako bi se osigurao dovoljan broj stručnjaka potrebnih za razvoj i upravljanje nuklearnim postrojenjima. Uz to, predviđena je suradnja s međunarodnim organizacijama i partnerima radi razmjene znanja i iskustava u području nuklearne tehnologije i sigurnosti.
Predloženi Zakon o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe daje Hrvatskoj regulatorni okvir za razvoj nuklearne energetike što može osigurati stabilan i niskougljični izvor električne energije, no ostaju značajni izazovi i rizici. Primjeri poput katastrofe u Černobilu i Fukushimi-Daiichi pokazuju da nesreće, iako rijetke, mogu imati dugoročne posljedice za okoliš i ljude. Upravo zbog toga razvoj nuklearne energetike zahtijeva visoku razinu regulatornog nadzora, međunarodne suradnje i stalnog unapređenja sigurnosnih standarda. Pitanje zbrinjavanja radioaktivnog otpada uređeno je donošenjem Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada („Narodne novine“, broj 156/25) u prosincu 2025., što i dalje zahtijeva desetljeća planiranja, visoke troškove i stroge sigurnosne standarde.
Ana Marija Đurić, univ. mag. iur.
