(povodom presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-875/2024)
Uvod
Autorsko pravo predstavlja jedan od temeljnih instituta prava intelektualnog vlasništva kojim se štite rezultati ljudskog intelektualnog stvaralaštva.
Autorskim pravo se štite djela iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja predstavljaju originalnu intelektualnu tvorevinu autora. Autor ima isključivo pravo odlučivati o korištenju svojega djela te može drugima odobriti ili zabraniti njegovo umnožavanje, distribuciju, priopćavanje javnosti, preradu ili druge oblike iskorištavanja.
Prema hrvatskom zakonodavstvu autorsko pravo nastaje samim stvaranjem djela, bez potrebe za registracijom ili drugim formalnim postupkom.
U praksi se međutim često pojavljuju situacije u kojima pojedinci razvijaju različite društvene, edukativne ili poslovne projekte, a zatim pokušavaju njihovu zaštitu ostvariti putem autorskog prava. Upravo u takvim slučajevima dolazi do ključnog pravnog pitanja: predstavlja li određeni projekt ili koncept autorsko djelo, ili je riječ tek o ideji koja ne uživa autorskopravnu zaštitu.
Ovim pitanjem bavio se i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-875/2024 od 24. studenoga 2025., kojom je odlučivao o žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-2075/2020-54 od 16. siječnja 2024.1 u sporu zbog navodne povrede autorskog prava na projektu društveno-edukativnog karaktera.
Presuda je posebno zanimljiva jer razmatra može li koncept projekta koji uključuje niz aktivnosti u zajednici predstavljati autorsko djelo u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te koje su granice takve zaštite.
Pojam autorskog djela prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima
Temeljna definicija autorskog djela sadržana je u članku 14. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/2021) koji propisuje:
„Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“
Iz navedene definicije proizlaze tri ključna kriterija autorskog djela:
Zakon također navodi primjere autorskih djela, među kojima su jezična djela, glazbena djela, djela vizualnih umjetnosti, arhitektonska djela, fotografska djela, audiovizualna djela i druga originalna intelektualna ostvarenja.
Jedno od temeljnih načela autorskog prava jest da predmet zaštite nije ideja, nego njezin izražaj. Autorsko pravo ne štiti koncepte, metode rada ili postupke kao takve, već samo način na koji su oni konkretno oblikovani i izraženi.
Drugim riječima, autorskopravna zaštita ne daje monopol nad idejom, već nad individualnim kreativnim oblikom njezine realizacije.
Činjenični okvir spora
U predmetu o kojem je odlučivao Visoki trgovački sud tužiteljica je tvrdila da je autorica projekta koji je uključivao sadnju stabala od strane učenika prvih razreda osnovne škole, uz niz pratećih aktivnosti usmjerenih na razvoj zajedništva, ekološke svijesti i društvene uključenosti.
Projekt je bio opisan u pisanom dokumentu iz 2013. godine te je realiziran u suradnji s udrugom i lokalnom samoupravom. Prema navodima tužiteljice, tuženik je kasnije nastavio provoditi projekt bez njezina odobrenja, predstavljajući ga kao vlastiti i time povrijedio njezina autorska prava.
Tužiteljica je stoga zahtijevala: utvrđenje povrede autorskog prava, zabranu daljnjeg korištenja projekta te isplatu autorske naknade.
Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev, a Visoki trgovački sud u žalbenom postupku potvrdio je takvu odluku.
Ključno pravno pitanje: predstavlja li projekt autorsko djelo?
Središnje pitanje spora bilo je može li opisani projekt biti kvalificiran kao autorsko djelo u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
Sud je utvrdio da je tužiteljica doista bila idejna začetnica projekta. Međutim, to samo po sebi nije bilo dovoljno za autorskopravnu zaštitu.
U obrazloženju presude sud naglašava da projekt u svojoj biti predstavlja konceptualnu ideju opće prirode, odnosno zamisao o sadnji stabala kao simboličnom obilježavanju određenog životnog događaja. Takva ideja, iako društveno vrijedna i korisna, ne predstavlja autorsko djelo u pravnom smislu.
Sud je pritom posebno istaknuo da se projektni dokument sastoji uglavnom od opisa ciljeva projekta, nabrajanja aktivnosti te općih smjernica za provedbu.
Takav tekst, prema ocjeni suda, ne pokazuje dovoljno izražen individualni kreativni doprinos koji bi bio potreban da bi se smatrao autorskim djelom.
Razgraničenje ideje i autorskopravno zaštićenog izražaja
Ova presuda ponovno potvrđuje jedno od temeljnih načela autorskog prava, a to je da se autorskopravna zaštita ne odnosi na ideju kao takvu, već isključivo na njezin individualizirani izražaj.
Autorsko pravo štiti konkretan kreativni oblik djela, ali ne i samu ideju ili koncept koji stoji iza njega. Stoga činjenica da je određeni projekt originalan u smislu ideje ili društvene inicijative ne znači nužno da uživa autorskopravnu zaštitu.
U praksi to znači da ideje za projekte, metode rada, koncepti i modeli organizacije neke aktivnosti u pravilu nisu autorska djela, osim ako su izraženi na način koji predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu.
Sud je u ovom predmetu zaključio da sporni projekt nije dosegao taj prag originalnosti.
Važnost ugovornog uređenja odnosa
Iako tužiteljica u predmetnom sudskom postupku nije uspjela ostvariti autorskopravnu zaštitu projekta, ovaj predmet otvara pitanje može li se zaštita sličnih koncepata ipak ostvariti na drukčiji način, osobito putem odgovarajućeg ugovornog uređenja odnosa između sudionika projekta.
U praksi je česta situacija da idejni začetnik projekta surađuje s udrugama, školama ili jedinicama lokalne samouprave bez jasnog ugovora. Takav pristup može dovesti do sporova kada projekt postane uspješan ili kada autor napusti organizaciju kroz koju se projekt provodio.
Kako bi se izbjegle situacije poput one opisane u ovom predmetu, već u početnoj fazi razvoja projekta preporučljivo je pravno urediti odnose između autora koncepta i organizacija koje sudjeluju u njegovoj provedbi. To se u praksi najčešće postiže sklapanjem odgovarajućih ugovora, primjerice ugovora o licenciji ili korištenju projekta, ugovora o suradnji s organizacijom ili institucijom koja projekt provodi te ugovora kojim se uređuje korištenje naziva projekta, logotipa i cjelokupnog vizualnog identiteta.
Takvim ugovorima moguće je unaprijed jasno definirati ključna pitanja vezana uz projekt, poput toga tko se smatra autorom koncepta, tko ima pravo provoditi projekt i u kojem opsegu, na kojem teritoriju i u kojem vremenskom razdoblju se projekt može realizirati te pod kojim uvjetima je dopušteno njegovo daljnje razvijanje, izmjena ili proširenje. Ujedno se može urediti postoji li obveza navođenja autorstva prilikom predstavljanja ili provedbe projekta, kao i pitanje pripada li autoru određena naknada za korištenje ili provedbu projekta.
Iako, jasno, nikakav ugovor sam po sebi ne može pretvoriti ideju u autorsko djelo u smislu autorskopravne zaštite, on može osigurati odgovarajuću obveznopravnu zaštitu i time značajno smanjiti rizik od neovlaštenog korištenja projekta ili prisvajanja koncepta od strane drugih sudionika.
Zaključak
Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-875/2024 od 24. studenoga 2025. potvrđuje jedno od temeljnih načela autorskog prava, a to je da se autorskopravna zaštita ne odnosi na ideje, koncepte ili metode rada kao takve, već isključivo na njihov originalni i individualizirani izražaj.
U predmetnom sporu tužiteljica je tvrdila da je projekt koji se temelji na ideji sadnje stabala kao društvene i edukativne inicijative njezino autorsko djelo. Sud je međutim ocijenio da takav projekt predstavlja konceptualnu ideju opće prirode, a ne autorsko djelo u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Posljedično, nije postojala pravna osnova za utvrđenje povrede autorskog prava niti za dosuđenje autorske naknade.
Bit ove presude je primarno u jasnom razgraničenju između ideje i autorskopravno zaštićenog izražaja same ideje. Istodobno, predmet otvara i šire pitanje na koji način autori konceptualnih projekata mogu zaštititi svoje ideje u praksi.
U tom kontekstu posebno dolazi do izražaja važnost pravodobnog ugovornog uređenja odnosa između autora koncepta i organizacija koje sudjeluju u provedbi projekta. Ugovorima o licenciji, suradnji ili korištenju projekta moguće je unaprijed definirati prava i obveze sudionika te time znatno smanjiti rizik od kasnijih sporova.
Najvažnija pouka za autore kreativnih koncepata stoga jest da autorsko pravo ima svoje granice, a pravna zaštita projekata u praksi često započinje upravo jasnim i promišljenim ugovornim uređenjem odnosa između uključenih sudionika.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI:
^ 1 Cijeli tekst presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-875/2024 od 24. studenoga 2025. dostupan je na sljedećoj poveznici: https://www.iusinfo.hr/sudska-praksa/VTSRH2024PzB876A2
