Procedura imenovanja naselja, ulica i trgova

Prijašnji Zakon o naseljima imao je, jednako kao i novi, ukupno 21 članak i bio je na snazi više od pune 33 godine, i to bez i jedne izmjene ili dopune.

U kontekstu teme ovog članka ni najmanje nije namjera ulaziti u dubiozu potrebe ili svrhu donošenja novog zakona, nego je isključiva namjera ukazati na sadašnju propisanu proceduru imenovanja naselja, ulica i trgova uz usporedbu s ranijim propisom.

Bez obzira na sve, mišljenja smo da nije ništa loše ako kažemo da s obzirom na stvaranje Republike Hrvatske kao međunarodno priznate države, analogno s time i na sasvim novo društveno i političko uređenje koje je neusporedivo s onim ranijim, i koje je donijelo nove, drugačije organe upravljanja s drugačijim ovlaštenjima i nadležnostima, novi je propis možda trebalo čak i ranije donijeti. Nakon napuštanja tzv. komunalnog lokalnog sustava 1993. godine, dolazi do povećanja broja lokalnih samouprava na području Republike Hrvatske,  tako se je sa ranije 102 općine došlo do sadašnjih 428 općina i 127 gradova.

Zakon o naseljima iz 1988. godine

Zakon u članku 1. propisuje da se njime određuje način i postupak utvrđivanja granica područja naselja, spajanja i razdvajanja naselja, određivanja imena naselja, ulica i trgova, obilježavanja zgrada brojevima i vođenje evidencije o naseljima, ulicama, trgovima i zgradama.

Ono najvažnije vezano uz samu proceduru imenovanja naselja, ulice i trga je slijedeće - naselje, ulica i trg moraju imati ime. Na području općine ne mogu biti dva ili više naselja s istim imenom. Na području naselja ne mogu biti dvije ili više ulica odnosno trgova s istim imenom.

Naselja, ulice i trgovi mogu imati imena po geografskim i drugim pojmovima te po imenima i datumima koji su vezani za povijesne događaje ili osobe koje su dale značajan doprinos društvenom, kulturnom i znanstvenom razvoju.

Ime naselja, ulice i trga određuje skupština općine uz pribavljeno mišljenje mjesnih zajednica na čijem području se nalazi naselje, ulica odnosno trg.

Ako izuzmemo Grad Zagreb kao posebnu ustrojstvenu jedinicu u kojoj se predstavničko tijelo naziva „Skupština Grada Zagreba“, skupština kao organ u lokalnoj samoupravi, naglašavamo, lokalnoj ne regionalnoj, prestala je postojati i funkcionirati nakon prvih demokratskih višestranačkih lokalnih izbora održanih u rano proljeće 1993. godine. Usporedo s time prestale su postojati i tadašnje mjesne zajednice.

Bez obzira na navedene činjenice, navedene nedorečenosti ipak nisu bile nepremostiva prepreka u praksi, tj. imenovanje naselja, ulica i trgova i dalje se provodilo.

Navedeni zakon nigdje nije navodio, ali isto tako nije niti zabranjivao, da na lokalnoj razini postoji lokalno radno tijelo koje će obavljati poslove iz njegove nadležnosti, gdje se u kontekstu ovog članka isključivo misli na poslove i proceduru vezanu uz imenovanje ulica, naselja i trgova.

Zakon o naseljima iz 2022. godine

Zakon o naseljima iz 2022. godine u članku 1. propisuje da se njime uređuje način i postupak određivanja granica područja naselja, određivanja imena naselja, ulica i trgova, označavanja imena naselja, ulica i trgova te obilježavanja zgrada kućnim brojevima.

I ovaj novi propis, kao i prethodni navodi da naselje, ulica i trg moraju imati ime, da na području jedne jedinice lokalne samouprave (op.a. decidirano navođenje „lokalna samouprava, ne samo općina“) ne mogu biti dva ili više naselja s istim imenom, da na području jednog naselja ne mogu biti dvije ili više ulica odnosno trgova s istim imenom.

Novina u odnosu na raniji zakon je ta da se imena mogu odrediti i za druge javne površine u općoj uporabi, kao što su aleja, avenija, cesta, obala, odvojak, park, perivoj, poljana, put, stube, šetalište i slično, čega u ranijem propisu nije bilo, a što je pozitivno s obzirom na vrlo česte slučajeve imenovanja aleja, šetališta, stupa i sl.

Isto tako, kao dobro rješenje, ali i kao novina, je odredba da se imena naselja, ulica i trgova određuju na način da se mogu upisati na osobne dokumente koji se izrađuju u skladu s međunarodnim standardima.

Odredba koja propisuje po čemu se sve može dati ime proširena je u odnosu na raniji propis te ona sada propisuje da naselje, ulica i trg može imati ime po općim (novina) i zemljopisnim pojmovima, toponimima (novina), biljnim i životinjskim vrstama (novina), zanimanjima (novina), po imenima osoba i organizacija (novina) koje su dale značajan doprinos društvenom, kulturom, političkom (novina) i znanstvenom razvoju, po imenima drugih naselja, gradova i država, po povijesnim događajima, pokretima i datumima koji su vezani uz povijesne događaje i dr. (novina), a u imenu ulice mogu biti i brojčane oznake (novina).

S obzirom na protek vremena i na društvene i političke promjene na području Republike Hrvatske, uopće nema prijepora da je propis iz 1988. godine trebalo mijenjati, ali isto tako treba naglasiti da se usprkos nedostacima očito više nego uspješno primjenjivao, te uopće nije sporno da se trebao primjenjivati u praksi kada drugog nije bilo. Međutim, da je možda zaista bilo krajnje vrijeme za njegovu izmjenu ukazuje upravo ova odredba novog zakona koja propisuje da ime može imati i brojčanu oznaku, tj. „samo broj“. Najbolji primjer tome je Vela Luka sa svojim ulicama, Ulica 1, Ulica 11, ulica 21 i tako dalje. U ovom slučaju novi propis „ozakonjuje“ postojeća rješenja na terenu i to je po našem mišljenju više nego odlično.

Isto tako, po našem mišljenju, kao novo, a jako dobro praktično rješenje za imenovanje je odredba zakona (članak 6. stavak 7.) koja propisuje da naselje, ulica i trg može imati ime koje se temelji na lokalnim govorima, ako su ti govori proglašeni zaštićenim kulturnim dobrom ili nacionalnom baštinom.

Konkretno, ova odredba po našem mišljenju otvara mogućnost da naselje, ulica i trg može imati ime koje se temelji na nekom drugom zaštićenom kulturnom dobru ili nacionalnoj baštini. Naime, u Gradu Delnicama, u mjestu Crni Lug (jedno od 55 naselja Grada Delnica) „Pokladni običaj crnoluški pesniki“ rješenjem Ministarstva kulture i medija iz 2021. godine dobio je svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra koje je upisano u Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7448. Iako nije u pitanju govor, već pokladni običaj, ali običaj koji je važan i značajan ne samo za Crni Lug i Delnice, nego i za čitav Gorski kotar, pa čak i Primorsko-goransku županiju i RH jer tradicija Pesnika traje najmanje 250 godina (op.a. postoji zapisano da je taj kraj najvjerojatnije naseljen 1728. g. kada je tamo bila prva staklana u kontinentalnom dijelu RH, a to je ove godine 298 godina te dakle tradicija Pesnika od 250 godina ni najmanje nije upitna). Grad Delnice uzet je samo kao primjer, ali to ne znači da i u drugim lokalnim sredinama nema sličnih primjera.

Ako je raniji propis dozvoljavao imenovanja predstavničkom tijelu lokalne samouprave (ne skupštini), mjesnom odboru kao obliku mjesne samouprave (ne mjesnoj zajednici), a u nekim lokalnim samoupravama ulice su se i bez zakonske osnove označavale s brojevima, ne vidimo razlog zašto se i pokladni običaji ne bi mogli svrstati pod nešto što je zaštićeno iako nije u pitanju lokalni govor.

Procedura imenovanja naselja, ulice i trga

Što se tiče same procedure, zakon propisuje, kako je već navedeno, da se ime naselja, ulice i trga određuje odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave po prethodno pribavljenom mišljenju vijeća mjesnog odbora odnosno drugog oblika mjesne samouprave koje se nalazi na području na kojem se određuje ili mijenja ime naselja, ulice i trga.

Novina je ta što zakon sada propisuje da u jedinici lokalne samouprave u kojoj nisu ustrojeni oblici mjesne samouprave, predstavničko tijelo odluku o imenovanju donosi po prethodno pribavljenom mišljenju građana s područja na kojem se određuje ili mijenja ime naselja, ulice i trga.

Mišljenja smo da bi ta novina mogla imati problem u primjeni! Jasno je što je s time zakonodavac htio reći, ali nije rekao na koji će način doći do tog prethodnog mišljenja? Više je nego jasno da je to samostalno pitanje svake lokalne samouprave, ali kako će to riješiti gdje nema ustrojene mjesne samouprave? U praksi to može izazvati popriličan problem. Konkretan prijedlog rješavanja ovog problema donosimo u nekom narednom članku. Naime, da bi mišljenje građana imalo formu, jedan od prijedloga za rješenje je organizacija neke vrste peticije u smislu prikupljanja potpisa slažu li se građani s konkretnim prijedlogom imena naselja, ulice ili trga

Kao jedna od najvećih novina novog Zakona o naseljima je odredba članka 7. stavka 3. koja propisuje da imena naselja, ulica i trgova moraju biti usklađena s prethodno pribavljenim mišljenjem Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za standardizaciju geografskih imena. Povjerenstvo ima obvezu dati svoje mišljenje u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga imena naselja, ulice ili trga. Samo iznimno od roka od 30 dana od dana primitka prijedloga, u slučaju teže dostupnosti građe potrebne za analizu prijedloga imena naselja, ulice ili trga, povjerenstvo je dužno dati mišljenje u roku od 60 dana od dana primitka prijedloga imena naselja, ulice ili trga.

Sastavni dio odluke o određivanju imena naselja, ulice i trga je službena podloga iz registra prostornih jedinica na kojoj su prikazana imena naselja, ulica i trgova prije donošenja odluke i imena naselja, ulica i trgova kako se predlažu odlukom.

O odluci o imenima naselja, ulice i trga jedinica lokalne samouprave obavještava tijelo nadležno za vođenje registra prostornih jedinica najkasnije u roku od osam dana od dana objave te odluke u službenom glasilu.

Odlukom o određivanju imena naselja, ulica ili trga, određuju se i troškovi za provedbu odluke na strani jedinica lokalne samouprave, kao i osoba koje imaju prebivalište ili boravište odnosno sjedište na području na koje se promjene odnose te se određuje način njezine provedbe. I ovo je prema našem mišljenju novina u odnosu na raniji propis, koji je vezano uz troškove samo u članku 12. stavku 2. propisivao da način podmirivanja troškova pribavljanja i postavljanja ploča s imenom naselja, ulica i trgova kao i pločica s brojevima zgrada određuje skupština općine.

Troškove pribavljanja i postavljanja ploča s imenima određuje i novi propis, u članku 8. Međutim, novi propis decidirano navodi da se u Odluci o određivanju imena naselja, ulica ili trga, određuju i troškovi za provedbu odluke na strani jedinica lokalne samouprave, kao i osoba koje imaju prebivalište ili boravište odnosno sjedište na području na koje se promjene odnose. I ranije su se u Odluci o imenovanjima određivali troškovi, ali to nije bila zakonska obveza.

Da se kod svakog imenovanja ne propisuju troškovi, zakonodavac je u stavku 9. članku 8. propisao mogućnost da jedinica lokalne samouprave može donijeti i posebnu odluku o troškovima za provedbu odluke o određivanju imena naselja, ulica ili trga, kao i odrediti način njezine provedbe. Dakle, može se donijeti, i mišljenja smo da je to najbolje, jedan opći akt na razini lokalne samouprave kojim će se propisati troškovi provedbe bilo kojeg akta o imenovanju naselja, ulica ili trga.

Zaključno razmatranje

Ovdje bismo voljeli posebno istaknuti sljedeće.

Kao jedna od najvećih novina novog Zakona o naseljima je odredba članka 7. stavka 3. koja propisuje da imena naselja, ulica i trgova moraju biti usklađena s prethodno pribavljenim mišljenjem Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za standardizaciju geografskih imena.

Što to znači?

U mnogim lokalnim sredinama postojala su, pa tako i u Gradu Delnicama, radna tijela predstavničkih tijela koja su predlagala i utvrđivala valjanost i opravdanost (op.a. u svakom pogledu) prijedloga za neko imenovanje na predstavničkom tijelu. Navedena radna tijela, bez obzira zvala se ona komisije, povjerenstva, odbori, obično su bila sastavljena po nekom političkom ključu.

S obzirom na odredbu članka 7. stavka 3., kao i nedavnog očitovanja DGU-a u kojem se ističe da upućeni zahtjevi Povjerenstvu za standardizaciju geografskih imena zbog davanja (dobivanja) prethodnog mišljenja o predloženom imenu, a koje je propisano Zakonom o naseljima (NN 39/22.), DGU u pogledu izdavanja navedenog prethodnog mišljenja propisanog Zakonom o naseljima nema zahtjeva (op.a. potrebe) za osnivanjem Povjerenstava na lokalnoj razini s istim zadacima. Davanje prethodnog mišljenja, prije donošenja konkretne Odluke na predstavničkom tijelu lokalne samouprave, isključiva je nadležnost Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena.

Ako jedinica lokalne samouprave (JLS) želi pridonijeti standardizaciji geografskih imena u okviru aktivnosti iz nadležnosti, pri čemu se osobito misli na, između ostalog, pripremanje stručnih prijedloga koje će JLS  potom uputiti Povjerenstvu za standardizaciju geografskih imena, DGU ne nailazi na prepreku za rad takvog povjerenstva.

Mislimo da je ispravno zaključiti da radno tijelo lokalne samouprave, vezano uz postupak imenovanja, više nema nadležnost u smislu davanja mišljenja predstavničkom tijelu o ispravnosti prijedloga, jer je to sada isključiva nadležnost Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena. Lokalna samouprava može, dakle nije zabranjeno, osnovati lokalno radno tijelo koje će se baviti imenovanjima na stručnoj osnovi, tj. odrađivat će pripremne poslove vezane uz obradu i pripremu prijedloga za postupak imenovanja ili preimenovanja naselja, ulica, trgova i drugih javnih površina sukladno odredbama Zakon o naseljima (NN 39/22.) te Preporukama za standardizaciju geografskih imena u Republici Hrvatskoj-imenovanje naselja, ulica, trgova i drugih javnih površina propisanih od strane Državne geodetske uprave.

Tomislav Mrle, univ. spec. polit. mag. iur.