Povreda morala kao razlog ništetnosti ugovora

No kako bismo shvatili značenje navedenog ograničavajućeg kriterija i posljedično dosege slobode uređivanja obveznih odnosa, potrebno je prethodno definirati pojam morala. Pojam morala nije zakonski definiran i obično se tvrdi kako moral predstavlja skup nepisanih pravila koja su prihvaćena u društvenoj zajednici kao norme poželjnog ponašanja tj. kao smjernice o tome kakvo bi ljudsko djelovanje trebalo biti. Dakle, pojam morala se obično doživljava kao skup autonomnih normi koje određuju što se smatra dobrim, a što lošim.

Različiti sudovi su pokušali definirati odnosni pojam pa tako primjerice Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž 2815/2021-4 od 20. prosinca 2022. navodi da je moral oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice te određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se na taj način regulirajući međuljudske odnose. Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž 482/2022-2 od 22. prosinca 2022. navodi da moral nije zakonom definirana kategorija, već je isti satkan od pravila etike što podrazumijeva skup pravila poželjnog ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, on tada postupa i protivno moralu.

Isto tako, Županijski sud u Zadru u odluci Gž 615/2023-2 od 26. lipnja 2024. ističe da moral predstavlja sustav društvenih autonomnih normi s društvenom sankcijom i posebnom unutarnjom sankcijom koje određuju što se u određenom društvu smatra dobrim, a što lošim. U pravilu su moralna pravila poznata tj. očita svakom članu određenog društva, vrijede sama po sebi te im se društveni subjekti dragovoljno podvrgavaju jer ih smatraju svojim pravilima. Moral i pravo su u stanovitoj mjeri povezani tako da su mnoge moralne norme i pravno sankcionirane te su tako postale pravne norme (većina kazneno pravnih normi), ali niz moralnih normi nije podobno za pravnu sankciju jer se pojedinca nikakvom pravnom sankcijom ne može prisiliti da ih se pridržava.

Naizgled se može činiti kako je definiranje pojma morala puko teoretiziranje, međutim s obzirom na to da zakonodavac koristi navedeni pojam kao kriterij valjanosti pravnih poslova, ispravna definicija navedenog pojma predstavlja pretpostavku pravilne primjene prava u svakom pojedinom slučaju. Stoga je potrebno ozbiljno pristupiti ovom pitanju jer pogrešna definicija predmetnog pojma može imati za posljedicu pogrešnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

Autor ovog članka zastupa tezu kako postoje određeni pojmovi i životne stvarnosti koje zbog dubine njihova sadržaja nije moguće do kraja obujmiti riječima odnosno definicijama. U tu kategoriju svakako spada i pojam morala (kao npr. i pojam ljubavi i sl.). Definicije koje su prisutne u sudskoj praksi i koje sadrže temeljne atribute pojma morala svakako doprinose boljem shvaćanju navedenog pojma, ali ga nikada neće moći do kraja iscrpiti.

Stoga autor smatra da se prilikom tretmana ovog pojma dovoljno zadržati na opisu njegovih temeljnih karakteristika, ali još važnije za ovaj članak, pokušati odgovoriti na pitanje ima li pojam morala isključivo subjektivnu dimenziju ili postoji objektivni moral. Subjektivni moral se razlikuje od osobe do osobe i temelji se isključivo na vlastitim uvjerenjima i osjećajima dok je objektivni moral neovisan o pojedincu i nije uvjetovan pojedinačnim stajalištima i osjećajima. Objektivni moral ne samo da nije uvjetovan mišljenjem pojedinaca, već je takav moral univerzalan s obzirom na vrijeme i podneblje.

Ova distinkcija morala se na prvu može činiti nebitnom, međutim, ako se prihvati koncept postojanja objektivnog morala koji je zajednički za sve ljude tada takav moral nužno u sebi mora sadržavati određene značajke koje čine bitne odrednice njegova sadržaja i koje predstavljaju indikatore njegova prepoznavanja i shvaćanja. S druge pak strane, ako se prihvati da je moral isključivo subjektivna kategorija onda je besmisleno ispitivati zajedničke značajke navedenog pojma jer će se one razlikovati od pojedinca do pojedinca i sasvim sigurno će u određenim situacijama biti u koliziji (npr. kad u određenoj situaciji jedan pojedinac smatra da je neko ponašanje nemoralno, a drugi smatra da je moralno).

Autor ovog članka zastupa tezu o postojanju objektivnog morala koji sadržava određene atribute koji će biti analizirani u ovom članku i izvor takvog morala, suprotno shvaćanju pojedinih teoretičara², nije čovjek već pojam morala ima nadnaravnu dimenziju. Prevenirajući očekivane kritike ovakvog stajališta, autor naglašava kako je potrebno razlikovati pojam morala, kao nešto što je univerzalno i percepciju morala koja ovisi od pojedinca do pojedinca odnosno od društva do društva. Sama činjenica da različiti pojedinci na različit način poimaju što je to moralno, a što nemoralno ne dokida činjenicu postojanja objektivnog morala.

Vraćajući se na temeljnu tezu ovog članka, po kojoj postoji tzv. objektivni moral s određenim prepoznatljivim značajkama i kojeg je moguće prepoznati i razumjeti upravo po tim značajkama, u nastavku će autor analizirati koji su to atributi / značajke koje sudska praksa dodjeljuje pojmu morala.

Veći dio sudske prakse se prilikom tretmana pojma morala poziva na opća načela obveznog prava, napose na načelo savjesnosti i poštenja.

Sporni ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 1381 od 12. travnja 1994. ništav je, jer je suprotan moralu društvu, budući da se stranke tog ugovora, prvotuženik kao prodavatelj i drugotuženik kao kupac, nisu pridržavali načela savjesnosti i poštenja, kao jednog od osnovnih načela ZOO (čl. 12.). (Vrhovni sud Republike Hrvatske – dalje VSRH u Rev 576/2008-2 od 20. siječnja 2010.)

Dakle u ovom konkretnom predmetu bilo bi povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja pa tako bi ovaj kasniji Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio protivan moralu u pravnoj situaciji da je ovdje tužitelj uredno i savjesno ispunjavao svoje obveze. (Županijski sud u Zagrebu u Gž 2226/2023-2 od 13. rujna 2023.)

Navedeno potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ob 573/2022-3 od 21. ožujka 2023. u kojoj naglašava da je prilikom prosudbe je li ugovor nemoralan potrebno uzeti u obzir ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika pravnog odnosa. Također, na povezanost općih načela obveznih odnosa i pojma morala upućuje i čl. 28. st. 1.  Pravilnika o Sudu časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori³ koji propisuje da se povredom pravila morala (dobrih poslovnih običaja) smatra svako ponašanje članica Hrvatske gospodarske komore koje je suprotno temeljnim načelima obveznih odnosa, pravilima njihove struke, bitnim načelima odnosa utemeljenih potrošačkim ugovorima i pravilima dobrog ponašanja.

Još jedan kriterij koji se u sudskoj praksi koristi kao znak prepoznavanja nemoralnih pravnih poslova je kriterij dojma prosječnog čovjeka.

Svakako će se raditi o težoj povredi moralne norme kod ugovora čiji su učinci takvi da kod prosječnog čovjeka određenog društva u vremenu sklapanja ugovora stvara mišljenje o neodrživosti tog ugovora, unatoč tome što ugovor sam po sebi ne mora biti protivan propisima. (VSRH u Rev 2773/2015-2 od 15. listopada 2019. i Rev 423/2023-2 od 4. srpnja 2023., Županijski sud u Zagrebu u Gž 1436/2022-3 od 19. ožujka 2024. i Gž 3495/2023-2 od 9. travnja 2024.)

Nadalje, judikatura naglašava da sud prilikom ocjene je li nešto moralno koristi svoj moralni osjećaj kao odraz društvenog mišljenja, a takva ocjena mora biti usmjerena na postizanje pravednosti.

Sudac će se kod primjene ove odredbe voditi svojim moralnim osjećajem kao odrazom općedruštvenog mišljenja kako bi zaštitio prvenstveno individualne interese radi postizanja pravednosti, koji ipak ne smiju biti protivni društvenom interesu. (VSRH u Rev 2773/2015-2 od 15. listopada 2019., Županijski sud u Zagrebu u Gž 1436/2022-3 od 19. ožujka 2024. i Gž 3495/2023-2 od 9. travnja 2024.)

Sudac se, kod primjene odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, treba voditi svojim moralnim osjećajem kao odrazom općedruštvenog mišljenja kako bi zaštitio prvenstveno individualne interese radi postizanja pravednosti, koji ipak ne smiju biti protivni društvenom interesu. (VSRH u Rev 423/2023-2 od 4. srpnja 2023.)

Isto tako, sudska praksa valorizira i motive određenog ponašanja prilikom prosudbe je li ono moralno pa tako primjerice VSRH u odluci Rev 2773/2015-2 od 15. listopada 2019. navodi da je svaka zla namjera suprotna moralu društva, a ona ne postaje čistija time što se ostvaruje zaobilaznim putem.⁴

Na kraju se može zaključiti da je zbog kompleksnosti pojma morala iluzorno i promašeno očekivati da će se navedeni pojam ukalupiti u određenu definiciju jer takvi pokušaji zapravo ograničavaju primjenu kriterija morala s obzirom na to da su definicije često neosjetljive na specifične okolnosti pojedinačnih slučajeva. Upravo stoga postoji načelno jedinstveno stajalište sudske prakse da je pojam morala i tumačenje sintagme "protivno moralu društva" potrebno individualizirati i promatrati kroz vizuru pojedinačnih slučajeva jer jedino takav pristup omogućava postizanje pravednosti što je ultimativan cilj primjene kriterija morala. Autor se slaže s takvih shvaćanjem naglašavajući pritom da je prilikom individualnog pristupa potrebno voditi računa o temeljnim karakteristikama koje su imanentne za pojam morala i koje služe kao svojevrsni orijentir za lakše prepoznavanje i razumijevanje navedenog pojma.

Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija, a zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji. (VSRH u Rev x 802/2010-2 od 10. listopada 2012. i Županijski sud u Zagrebu u Gž Ob 573/2022-3 od 21. ožujka 2023., Gž 1436/2022-3 od 19. ožujka 2024. i Gž 3495/2023-2 od 9. travnja 2024.)

Pravilno drugostupanjski sud navodi da je pojam moral društva kategorija koja nije propisana zakonom, već kod ocjenjivanja da li je neko ponašanje društveno moralno ili nije treba kretati od svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji. (VSRH u Rev 2637/2018-3 od 5. siječnja 2021.)

Uvažavajući ranije navedene temeljne odrednice pojma morala, sudovi su zaključili da je do povrede morala društva došlo u sljedećim situacijama: pravno raspolaganje imovinom koje poništava pravne učinke ranijeg raspolaganja u korist druge osobe koja je savjesno ispunjavala svoje obveze (Županijski sud u Zagrebu u Gž 2226/2023-2 od 13. rujna 2023.), sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju u namjeri da se iskoristi teško zdravstveno stanje oca uz znanje da uzdržavanje neće biti ostvareno zbog skore očeve smrti (VSRH u Rev 2927/2017-2 od 5. svibnja 2021.), sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju uz znanje davatelja uzdržavanja da je primatelj uzdržavanja teško bolestan i da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme (VSRH u Rev 3251/2015-3 od 16. lipnja 2021.), sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bez prave namjere davatelja uzdržavanja da vodi brigu o primatelju uzdržavanja (Županijski sud u Zagrebu u Gž 1436/2022-3 od 19. ožujka 2024.), sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju 26 dana prije smrti primateljice uzdržavanja u uvjetima kad je ista bila u vrlo teškom zdravstvenom stanju, oboljela od raka pluća, hospitalizirana na intenzivnom odjelu bolnice, priključena na monitor i dovod kisika preko nosnog katetera, kada primateljica uzdržavanja nije u stanju potpisati ugovor (iako je pismena), već je stavila otisak kažiprsta, a davatelj uzdržavanja ju prije sklapanja ugovora nije uzdržavao te je u vrijeme sklapanja ugovora mogao znati da je primateljica smrtno bolesna (VSRH u Rev 36/2008-3 od 10. prosinca 2008.), sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa suprugom uz znanje da isti boluje od maligne bolesti pluća sa metastazama na mozgu koja je bolest po redovnom tijeku stvari neizlječiva i čija je posljedica skora smrt (VSRH u Rev-x 1198/2017-2 od 3. siječnja 2018.), sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju u uvjetima kad je izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, a ugovor je sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi (VSRH u Rev 881/2015-2 od 9. listopada 2019.) itd.

Borna Mišić, sudac Općinskog suda u Vinkovcima