Rješenjem Ustavnog suda broj: U-IIIA-2199/2024 od 8. listopada 2024. ("Narodne novine", broj 131/24.) promijenjena je praksa postupanja s predmetima povrede prava na suđenje u razumnom roku. Također, naknadno donesenim odlukama (primjerice odluka broj: U-IIIA-3957/2005 od 16. prosinca 2025.) ta su stajališta dodatno pojašnjena u praksi.
Ovim radom dat ćemo prikaz promijenjenog stajališta Ustavnog suda.
Dopuštenost ustavne tužbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku do travnja 2024.
Ustavni sud je još u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. ("Narodne novine" broj 8/15.) utvrdio da je jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) donio je 30. srpnja 2020. tri presude protiv Republike Hrvatske (Mirjana Marić protiv Hrvatske, br. 9849/15; Glavinić i Marković protiv Hrvatske, br. 11388/15 i 25605/15; te Kirinčić i drugi protiv Hrvatske, br. 31386/17) u kojima je utvrdio da zakonodavni model propisan Zakonom o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 67/18. i 21/22.) nije u skladu s člankom 13. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Navedeno stajalište ESLJP je ponovio u presudi Balicki protiv Hrvatske, br. 71300/16, od 9. veljače 2023.
Nakon toga je Ustavni sud počeo smatrati dopuštenima sve ustavne tužbe radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, ako je utvrdio da je a priori razvidno da je u trenutku podnošenja ustavne tužbe došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Dakle, Ustavni sud je zauzeo stajalište da se korištenje dopuštenog pravnog sredstva protiv nerazumne duljine postupka prije podnošenja ustavne tužbe neće zahtijevati od podnositelja u slučaju kada Ustavni sud ocijeni da postupak u trenutku podnošenja ustavne tužbe a priori nerazumno dugo traje
U jednoj od prvih odluka broj: U-IIIA-7473/2022 od 27. lipnja 2023. tako je utvrđeno da je u tom slučaju od pokretanja postupka (12. srpnja 2021.) do podnošenja ustavne tužbe (27. prosinca 2022.) postupak je trajao jednu (1) godinu, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana, te da je podnositelj bio dužan prethodno koristiti dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
Ako je postupak trajao dulje do podnošenja ustavne tužbe, Ustavni sud bi utvrdio da se takvo sredstvo nije trebalo koristiti te da je a priori razvidno da je postupak trajao prekomjerno (primjerice odluka broj: U-IIIA- 2373/2023 od 28. rujna 2023.).
Dopuštenost ustavnih tužbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku nakon travnja 2024.
Ustavni sud je u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. ("Narodne novine" broj 8/15.) utvrdio pravila vezana uz svoju nadležnost u zaštiti ustavnog prava na suđenje u razumnom roku. U vrijeme donošenja tog rješenja riječ je bila o zakonodavnom modelu propisanom Zakonom o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13), koji je predviđao pravno sredstvo namijenjeno samo ubrzanju sudskog postupka, a tek u slučaju nedonošenja odluke u naloženom roku, stranka je imala mogućnost odštetnog pravnog sredstva za utvrđenu povredu.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 36/24.; u daljnjem tekstu: ZiDZoSud/24), koji je stupio na snagu 2. travnja 2024., izmijenjen je zakonodavni model zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Izmijenjeni zakonodavni model zaštite prava na suđenje u razumnom roku propisan je člancima 65. - 69. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.; u daljnjem tekstu: ZoSud/24).
Navedenim odredbama propisano je postupanje po podnesenom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom na način da ako predsjednik neposredno višeg suda odnosno vijeće iz članka 65. stavka 2. ZoSuda/24 utvrdi da je zahtjev osnovan odredit će rok u kojem sudac mora riješiti predmet te primjerenu naknadu koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Izmijenjeni zakonodavni model zaštite prava na suđenje u razumnom roku udovoljava standardima zaštite tog ustavnog prava uspostavljenog u praksi ESLJP-a, a prihvaćenim u praksi Ustavnog suda.
Polazeći od izmijenjenog modela zaštite prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud zauzeo je stajalište da je pretpostavka za dopuštenost ustavne tužbe, podnesene nakon 2. travnja 2024. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka u skladu s člancima 65. - 69. ZoSuda/24.
U konkretnom predmetu, podnositeljica je ustavnu tužbu podnijela 13. svibnja 2024., odnosno nakon stupanja na snagu ZiDZoSuda/24. Stoga je Ustavni sud utvrdio da podnositeljica je bila dužna prethodno koristiti dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka propisano člankom 65. ZoSuda/24.
Budući da podnositeljica u ustavnoj tužbi nije pokazala da je tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku koristila dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka, ustavna tužba nije dopuštena, te je ona odbačena na temelju članka 72. Ustavnog zakona.
Navedeno se odnosi i na izmijenjeni zakonodavni model Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 136/25., na snazi od 1. siječnja 2026.). Izmijenjenim člancima 65. odnosno 66. Zakona o sudovima zahtjev za suđenje u razumnom roku se podnosi predsjedniku suda na kome se postupak vodi, a predsjednik (nakon što pribavi očitovanje nadležnog suca) donosi odluku o pravu na suđenje u razumnom roku - kojom nalaže donošenje odluke (ako je zahtjev osnovan) u roku ne duljem od šest mjeseci i određuje primjerenu naknadu.za povredu tog ustavnog prava.
Ustavni sud je u odluci broj: U-III-3957/2025 od 16. prosinca 2025. utvrdio da je sukladno članku 66. stavku 1. Zakona o sudovima uz određivanje roka za rješavanje predmeta dužan odrediti i primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, neovisno o tome je li ju stranka u zahtjevu zatražila. Dakle, sud nije vezan zahtjevom stranke već naknadu određuje automatski primjenom odgovarajućih mjerila, koja bi sudska praksa trebala ujednačiti.
Zaključno
Dakle, u svim predmetima suđenja u razumnom roku potrebno je prije obraćanja Ustavnom sudu ustavnom tužbom na temelju članak 63. Ustavnog zakona iskoristiti dopuštena pravna sredstva iz članaka 65. do 69. Zakona o sudovima, pa tek onda, ako je stranka nezadovoljna odlukama sudova u vezi razumnoga roka, obratiti se posebnom ustavnom tužbom, kako je pojašnjeno u ovom radu.
Ako odlukom o razumnom roku bude određen rok za donošenje odluke trebalo bi sačekati da taj rok protekne, pa ako se vidi da sud ne postupak sukladno odluci o razumnom roku, pribjeći obraćanju Ustavnom sudu kako bi se vidjelo zbog čega postupak još nije okončan.
Dakako, poseban problem jest u tome što prema zahtjevima članak 29. stavka 1. Ustava postupak treba biti dovršen pravomoćno, što podrazumijeva i okončanje postupka pred Vrhovnim sudom, a ne samo pred onim sudom pred kojim je korišteno pravno sredstvo iz Zakona o sudovima.
dr. sc. Robert Peček
