Grenland, najveći otok na svijetu, u 21. stoljeću postaje jedno od ključnih geopolitičkih žarišta. Klimatske promjene, otvaranje novih pomorskih ruta i pristup prirodnim resursima povećali su stratešku važnost Arktika, a time i Grenlanda. U tom kontekstu, interes Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu: SAD) ne predstavlja novost, ali je tijekom mandata Donalda Trumpa poprimio neuobičajeno izravan i politički kontroverzan oblik. Trumpove izjave o mogućnosti da SAD stekne kontrolu nad Grenlandom otvorile su niz pravnih i političkih pitanja, osobito u pogledu teritorijalnog integriteta Danske i poštivanja međunarodnog prava.
SAD imaju dugotrajan sigurnosni interes za Grenland, što se vidi i u američkoj vojnoj prisutnosti, danas utjelovljenoj u bazi Pituffik (bivša Thule Air Base), koja je ključna za nadzor sjevernog Atlantika.
Očekivanim ponašanjem sadašnjeg američkog predsjednika, Trump je taj interes izrazio otvoreno, govoreći o mogućnosti “kupnje” Grenlanda te implicirajući da bi SAD trebao imati izravnu kontrolu nad otokom zbog nacionalne sigurnosti i suprotstavljanja ruskom i kineskom utjecaju.
Prije svega, potrebno je napomenuti kako Grenland predstavlja autonomni teritorij Kraljevine Danske te je njegov pravni status uređen Zakonom o samoupravi Grenlanda iz 2009., koji Grenlandu priznaje pravo na samoodređenje i široku autonomiju u unutarnjim poslovima. Ipak, suverenitet nad teritorijem formalno pripada Danskoj.
Trumpove izjave o mogućem američkom preuzimanju Grenlanda doživljene su kao dovođenje u pitanje teritorijalnog integriteta Danske, koji predstavlja jedno od temeljnih načela međunarodnog prava. Teritorijalni integritet znači da se granice i teritorijalni status države ne mogu mijenjati bez njezina pristanka, osobito ne političkim pritiskom ili prijetnjom.
Trumpovo inzistiranje na preuzimanju Grenlanda uklapa se u širi obrazac teritorijalnih ambicija koje je pokazao na početku svog drugog mandata, uključujući ideje o ponovnom preuzimanju Panamskog kanala i uključivanju Kanade u sastav SAD-a. Iako SAD teoretski može legalno steći Grenland uz suglasnost Danske i grenlandskog parlamenta, politički i pravni otpor takvom rješenju je snažan. Grenlandsko i dansko vodstvo jasno naglašavaju pravo na samoodređenje i odbacuju prodaju teritorija. Iako je SAD isključio uporabu vojne sile, politički pritisci, prijetnje carinama i nejasni pregovori unutar NATO-a izazvali su zabrinutost u Europi. Daljnji američki zahtjevi, osobito oni koji uključuju parcijalne teritorijalne pretenzije, i dalje ostaju predmet spora i mogu imati ozbiljne posljedice za međunarodno pravo i savezničke odnose.
Zakon o samoupravi iz 2009. predviđa da Grenland može, ako to želi, započeti proces utvrđivanja potpune neovisnosti. Taj proces mora uključivati provođenje referenduma, pregovaranje s Danskom te potvrdu usklađenosti s danskim ustavnim poretkom. Svaka promjena teritorijalnog statusa mora biti rezultat slobodne volje naroda i zakonitog međunarodnog dogovora.
Kontinuirano problematiziranje teritorijalnog statusa Grenlanda od strane SAD-a moglo bi proizvesti značajne posljedice za stabilnost i vjerodostojnost međunarodnog pravnog poretka. Povelja Ujedinjenih naroda u članku 2. stavak 4. navodi načelo teritorijalnog integriteta i suvereniteta država, koje predstavlja jednu od temeljnih normi suvremenog međunarodnog prava. Iako se u konkretnom slučaju ne radi o izravnoj uporabi sile niti o formalno-pravnom aktu, ponavljana politička retorika kojom se dovodi u pitanje postojeći teritorijalni aranžman može imati dugoročno razarajući učinak na normativnu snagu tog načela.
Posebnu težinu ovom pitanju daje sigurnosni kontekst u kojem se ono odvija. Danska, kao punopravna članica NATO-a, sudjeluje u sustavu kolektivne obrane, pri čemu Grenland ima iznimno važnu stratešku funkciju u nadzoru sjevernog Atlantika i arktičkog prostora. Politički pritisci koji se percipiraju kao zadiranje u suverenitet jedne članice Saveza mogli bi narušiti temeljno načelo međusobnog povjerenja na kojem NATO počiva. Takav razvoj događaja mogao bi potaknuti europske države na preispitivanje dosadašnjeg stupnja oslanjanja na SAD te ubrzati procese jačanja europske strateške autonomije, osobito u okviru sigurnosne i obrambene politike Europske unije.
Na unutarnjopolitičkoj razini, naglašavanje posebnog američkog interesa za Grenland moglo bi imati dvojake učinke. S jedne strane, takav pritisak mogao bi dodatno osnažiti zahtjeve za neovisnošću, jer bi se pitanje političkog statusa Grenlanda snažnije internacionaliziralo. S druge strane, percepcija Grenlanda kao objekta strateških interesa velikih sila mogla bi dovesti do rasta nepovjerenja prema bilateralnim aranžmanima i povećane osjetljivosti na vanjske utjecaje. U takvim okolnostima, Grenland bi se mogao snažnije usmjeriti prema multilateralnim oblicima suradnje i produbljivanju odnosa s Europskom unijom, koja se često doživljava kao akter koji naglašava normativne i institucionalne aspekte međunarodnih odnosa.
Na regionalnoj razini, Arktik je već obilježen strateškim nadmetanjima između velikih sila. Jednostrani potezi ili političke inicijative koje bi se mogle tumačiti kao pokušaj redefiniranja postojećih odnosa dodatno bi ubrzali militarizaciju regije. Time bi se povećala napetost u odnosima s Rusijom i Kinom te smanjio prostor za suradnju, čime bi se narušila dosadašnja nastojanja da se Arktik očuva kao područje relativne stabilnosti i predvidljivosti.
Naposljetku, takav pristup nosio bi i dugoročne reputacijske posljedice za SAD. Kao država koja se u međunarodnim odnosima tradicionalno poziva na poredak temeljen na pravilima, vladavinu prava i poštivanje međunarodnih normi, SAD bi dovođenjem u pitanje suvereniteta saveznika riskirao slabljenje vlastite vjerodostojnosti i meke moći. To bi u konačnici moglo umanjiti sposobnost SAD-a da uvjerljivo djeluje u multilateralnim institucijama i legitimno kritizira slična postupanja drugih međunarodnih aktera.
Time se može zaključiti da se Grenland nalazi na sjecištu geopolitike i prava. Iako je američki interes za otok strateški razumljiv, način na koji je taj interes artikuliran tijekom Trumpova mandata otvorio je ozbiljna pitanja o poštivanju međunarodnog prava i savezništava.
Ana Marija Đurić, univ. mag. iur.
