U Službenom listu Europske unije OJ L 2025/2645 od 30. prosinca 2025. objavljena je Uredba (EU) 2025/2645 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2025 . o prisilnom licenciranju1 za upravljanje krizom i izmjeni Uredbe (EZ) br. 816/2006 2 (u daljnjem tekstu: Uredba), koja stupa na snagu 19. siječnja 2026. godine.
Ovom se Uredbom po prvi put uspostavlja mehanizam prisilnog licenciranja na razini Europske unije, namijenjen primjeni u prekograničnim kriznim i izvanrednim situacijama.
Cilj i svrha Uredbe
Polazeći od iskustava recentnih prekograničnih kriza, osobito zdravstvenih i poremećaja u lancima opskrbe, zakonodavac Europske unije prepoznao je potrebu za uspostavom učinkovitog i ujednačenog mehanizma kojim bi se u izvanrednim okolnostima mogao osigurati pravodoban pristup proizvodima i tehnologijama zaštićenima pravima intelektualnog vlasništva. Iako se dobrovoljni licencni sporazumi s nositeljima prava smatraju temeljnim i najpoželjnijim instrumentom za omogućavanje uporabe zaštićenih proizvoda i postupaka, praksa je pokazala da takvi sporazumi u kriznim situacijama nisu uvijek ostvarivi u razumnom roku ili pod odgovarajućim uvjetima.
U tom se kontekstu Uredbom uspostavlja sustav prisilnog licenciranja za upravljanje krizom na razini Europske unije, kao izniman i krajnji instrument u javnom interesu, usklađen s okvirom Sporazuma o TRIPS-u3. Cilj predmetne Uredbe nije zamjena tržišnih mehanizama niti derogacija temeljne zaštite prava intelektualnog vlasništva, već osiguravanje pravnog alata kojim se, u slučaju proglašenja režima Europske unije za krizu ili izvanredno stanje, može prevladati nedostatak ključnih proizvoda i tehnologija od presudne važnosti za suočavanje s krizom.
Svrha Uredbe nije derogacija temeljne zaštite prava intelektualnog vlasništva niti zamjena tržišnih mehanizama, već uspostava pravnog alata kojim se, u slučaju proglašenja režima Europske unije za krizu ili izvanredno stanje, može učinkovito odgovoriti na ozbiljan nedostatak ključnih proizvoda i tehnologija potrebnih za suočavanje s krizom.
Unutarnje tržište i ograničenja nacionalnih sustava
Poseban naglasak Uredba stavlja na očuvanje funkcionalnosti unutarnjeg tržišta. Iako sve države članice raspolažu nacionalnim sustavima prisilnog licenciranja, ti su sustavi teritorijalno ograničeni i međusobno neusklađeni u pogledu uvjeta, postupaka i pravnih učinaka. Takva rascjepkanost dovodi do pravne nesigurnosti, otežava prekogranične proizvodne i opskrbne lance te onemogućuje slobodno kretanje proizvoda proizvedenih na temelju nacionalnih prisilnih licenci, osobito zbog nepostojanja iscrpljenja patentnog prava.
Upravo se u takvim okolnostima pokazalo da nacionalni okviri nisu primjereni za krizne situacije s prekograničnim učinkom, u kojima je nužno koordinirano i ujednačeno djelovanje na razini Europske unije.
Mehanizam prisilne licencije Europske unije
Uredbom se stoga uspostavlja sustav prisilnog licenciranja na razini Europske unije, zamišljen kao dopuna, a ne zamjena postojećim nacionalnim mehanizmima. Europska komisija ovlaštena je, u javnom interesu i kao iznimnu mjeru, izdati privremenu i neisključivu prisilnu licenciju s važenjem na cijelom području Europske unije.
Prisilna licencija Europske unije može se izdati isključivo nakon što je kriza ili izvanredno stanje proglašeno u skladu s relevantnim instrumentima Europske unije za upravljanje krizama. Njezina je primjena strogo ograničena opsegom i trajanjem, uz obvezu osiguravanja pravedne i odgovarajuće naknade nositelju prava, u skladu s međunarodnim obvezama Europske unije
Istodobno, postupak izdavanja licencije osmišljen je tako da potiče sudjelovanje nositelja prava te, gdje god je to moguće, sklapanje dobrovoljnih licencnih sporazuma i tijekom samog postupka.
Zaključak
Ova Uredba predstavlja značajan iskorak u razvoju pravnog okvira Europske unije za upravljanje krizama. Njome se po prvi put uspostavlja ujednačen, predvidljiv i funkcionalan mehanizam prisilnog licenciranja na razini Europske unije, prilagođen realnostima unutarnjeg tržišta i prekograničnih lanaca opskrbe.
Iako je riječ o instrumentu krajnje mjere, njegova važnost leži upravo u mogućnosti brzog i koordiniranog djelovanja u situacijama u kojima tržišni mehanizmi i nacionalni alati zakažu. U tom smislu, Uredba nastoji uspostaviti osjetljivu ravnotežu između zaštite prava intelektualnog vlasništva i prevladavajućeg javnog interesa, jačajući pritom otpornost Europske unije na buduće krize i njezinu sposobnost da pravodobno osigura dostupnost ključnih proizvoda i tehnologija na cijelom jedinstvenom tržištu.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI:
^ 1 Pojam licencije dolazi od latinske riječi licentia što znači sloboda, odnosno dozvola i označava pravo koje ovlašćuje svojega nositelja na iskorištavanje predmeta prava intelektualnoga vlasništva. Osnivanjem licencije od strane njezina nositelja u korist stjecatelja za potonjeg nastaje novo pravo koje može djelovati apsolutno (u tom slučaju riječ je o isključivoj ili ekskluzivnoj licenciji) ili relativno (u ovom slučaju riječ je o neisključivoj licenciji). U svakom slučaju licencija može biti teritorijalno i vremenski ograničena, a prema svom nastanku, odnosno temelju razlikujemo ugovornu, prisilnu ili zakonsku licenciju.
^ 2 Cjeloviti tekst Uredbe na hrvatskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:L_202502645
^ 3 Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva ima dva glavna cilja: njime se osigurava učinkovita i primjerena zaštita prava na intelektualno vlasništvo vezano uz trgovinu, uzimajući u obzir razlike u nacionalnim pravnim sustavima te se uspostavljaju multilateralna minimalna pravila za pomoć u borbi protiv krivotvorenja.
