Aktualna debata o predloženom ograničavanju duboko ukorijenjene tradicije porotnog suđenja u Engleskoj povod je za kratko sistematiziranje prednosti i nedostataka sudjelovanja porotnika (laika) u sudskim postupcima, uključujući sadašnju hrvatsku regulaciju te materije.
Na britanskom je otoku, zasad u odnosu na pravni sustav Engleske i Velsa, u tijeku polemika o eventualnom ograničavanju stoljećima ukorijenjenog suđenja putem porote, tj. putem pravnih laika, statusno jednakih stranci u postupku, koji, u načelu, trebaju odražavati sastav i vrijednosti društva.1 Središnja točka prijepora tiče se odnosa između učinkovitosti sudstva i povijesnog prava na porotu (učinkovitost „protiv“ pravičnosti).
Ministarstvo pravosuđa predložilo je, između ostalog, isključenje porote u suđenjima za određena (blaža) kaznena djela, povećanje maksimalnih kazni koje mogu izricati suci u postupcima bez porote, te uvođenje sudova s profesionalnim sucem i laičkim članovima (ali bez porote)2.
Sljedeći su glavni argumenti zagovaratelja ograničenja suđenja putem porote:
- kriza kapaciteta sudova i veliku zaostaci u njihovi radu
- troškovna i vremenska neefikasnost porotnih suđenja
- manjak obrazloženosti porotnih odluka
- porotna suđenja olakšavaju izigravanje sustava i odugovlačenje postupka
- porote nisu kompetentne odlučivati u kompleksnijim slučajevima
- ne-porotni modeli u većini europskih demokratskih država ne upućuju na veće probleme u pogledu legitimnosti sudskih odluka.
S druge strane, kritičari predloženih promjena ističu, ponajprije, sljedeće:
- porotno suđenje štiti demokratski poredak (nasuprot autoritarizmu) i participativnu pravičnost, te jača povjerenje javnosti u sudstvo
- porota „izjednačava“ osobne pristranosti više ljudi (najčešće njih 12), dok etnička struktura profesionalnih sudaca povećava rizik za nejednak tretman pripadnika manjina
- ukidanje porotnog suđenja povećava rizik od neprimijećenih pogrešaka ili institucionalnih predrasuda, osobito u slučajevima gdje ljudski aspekt i društveni kontekst imaju ključnu ulogu
- predložene promjene dovele bi to preopterećenja sudaca i do povećanja rizika od njihovih pogrešaka počinjenih pod pritiskom tog preopterećenja
- nema dokaza da bi predložene mjere znatnije utjecale na smanjenje zaostataka u radu sudova
- kriza sudstva prouzročena je nedovoljnim financiranjem, a ne porotnim suđenjima.
Otočke debate mogu biti povod i za podsjećanje na ostatke porotnog suđenja u hrvatskom pravnom sustavu. Člankom 118. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se sudačka dužnost povjerava osobno sucima, a u suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici u skladu sa zakonom. Prema članku 19.b stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, općinski sudovi sude u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, osim ako drukčije nije propisano zakonom.3 Nadalje, u članku 19.d stavku 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da županijski sudovi sude u prvom stupnju u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, a u vijećima od dva suca i tri suca porotnika za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, osim ako drukčije nije propisano zakonom.4
Organizacijski, sudjelovanje sudaca porotnika u suđenju uređeno je Zakonom o sudovima. Pored opće odredbe članka 7. stavka 5. toga Zakona, članci 117. do 122. Zakona o sudovima detaljnije uređuju imenovanje, prisegu, uvjete i razrješenje sudaca porotnika. Člankom 119. navedenog Zakona propisano je da suce porotnike imenuje županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba po pribavljenim prijedlozima općinskog, odnosno gradskog vijeća, sindikata, udruge poslodavaca i gospodarske komore, uz prethodno pribavljeno mišljenje predsjednika odgovarajućeg suda. Beriva sudaca porotnika (naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu, te nagrada) regulirana je člankom 122. Zakona o sudovima i Pravilnikom o naknadama i nagradi sudaca porotnika.5
S jedne strane, (veće) uključivanje sudaca porotnika u suđenje je nepraktično, ne samo zbog organizacije njihova angažmana, već i zbog toga što veći broj sudionika u postupku povećava rizik spriječenosti nekoga od njih i s time povezane odgode pojedine radnje. Potrebno je dodatno vrijeme za interna pojašnjenja sudaca prema sucima porotnicima. Konačne odluke ionako se najčešće donose na višim stupnjevima sudskog odlučivanja, u kojima porotnici ne sudjeluju. S druge strane, uključivanje sudaca porotnika u suđenje među klasičnim je instrumentima ostvarivanja javnosti rada sudstva i njegove demokratske legitimacije. Doduše, u okolnostima hrvatske verzije širokopojasnog klijentelizma, nije realno očekivati da su od njega posve imuna ni regionalna i lokalna predstavnička tijela prilikom izbora odnosno predlaganja sudaca porotnika. I to ne nužno radi ostvarivanja utjecaja na suđenje, koliko zbog toga da ipak netko blizak / bliži dobije pripadajuću naknad(ic)u (bolje da javna sredstva, makar i nevelika, dobije netko naš, nego netko ne-naš).
U konačnici, ni kod profesionalnih sudaca niti kod sudaca porotnika nema apsolutnog ni apriornog jamstva kompetentnosti, nepristranosti, samostalnosti i objektivnosti. Iz autorove perspektive upravnog suca, realno je očekivati, kada bi i u tu granu sudovanja bilo uvedeno sudjelovanje sudaca porotnika, da bi kod njih bili prisutni tipični pogrešni pristupi slični onima koji su prisutni kod sudaca. Ipak ostaje važna kompetencijska razlika između sudaca i sudaca porotnika.
Bit će zanimljivo vidjeti za koju nijansu sive će se opredijeliti otočki zakonodavac. Što se Hrvatske tiče, razina (ne)sudjelovanja laika u suđenju nije među glavnim razlozima (ne)povjerenja javnosti u sudstvo, niti je izgledno da bi veće uključivanje laika u suđenje bitno povećalo razinu tog povjerenja.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 Sadržaj s time povezanih planova i rasprava preuzet je iz većeg broja tekstova objavljenih u pravnoj sekciji Guardianovog portala, objavljenih naročito u studenome i prosincu 2025. godine. Kao ključne riječi pretraživanja mogu biti unesene npr. jury trial.
^ 2 Potonja varijanta bliska je kontinentalnim modelima sa sudskim vijećima čije članove čine profesionalni suci i suci porotnici.
^ 3 Stavci 2.-4. navedenoga članka glase:
(2) Za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudi sudac općinskog suda kao sudac pojedinac.
(3) Za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina stranke se mogu do početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim za sljedeća kaznena djela:
(…)
(4) U predmetima iz nadležnosti vijeća općinskog suda stranke se mogu do početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina ili ako sastav vijeća nije propisan posebnim zakonom. Sudac pojedinac ima ovlasti vijeća. Stranke tu suglasnost ne mogu opozvati.
^ 4 Stavci 2. i 3. navedenoga članka glase:
(2) U vijeću sastavljenom od tri suca županijski sudovi sude o žalbama protiv odluka općinskih sudova.
(3) U vijeću sastavljenom od tri suca županijski sudovi donose odluke izvan rasprave, te odlučuju o drugim pitanjima, osim ako drukčije nije propisano zakonom.
^ 5 O pozivanju i raspoređivanju sudaca porotnika v. članak 87. Sudskog poslovnika.
Među dodatne domaće izvore o temi ovog teksta pripada i diplomski rad Tonija Storića pod naslovom „Sudjelovanje laika u kaznenom postupku“ (Pravni fakultet u Zagrebu, 2022.).
