Sud Europske Unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 19/26 U Luxembourgu 26. veljače 2026.
Presuda Suda u predmetu C-92/23 | Komisija/Mađarska (Pravo pružanja medijskih usluga na radijskoj frekvenciji)
Klubrádió je mađarska komercijalna radijska postaja koja od 1999. godine emitira svoje programe na radijskim frekvencijama. U 2014. potpisala je ugovor s mađarskim Vijećem za medije o pravu pružanja medijskih usluga na frekvenciji 92,9 MHz u području emitiranja koje obuhvaća Budimpeštu. Ugovor je sklopljen na razdoblje od sedam godina, uz mogućnost produljenja za razdoblje od pet godina.
Nakon isteka ugovora, Vijeće za medije odbilo je zahtjev za produljenje: ono je smatralo da Klubrádió u dva navrata nije ispunio obvezu mjesečnog izvješćivanja o programskim kvotama, što predstavlja ponovljenu povredu. Međutim, prema mađarskom Zakonu o medijima, ponovljena povreda automatski podrazumijeva odbijanje produljenja.
Nakon toga, Vijeće za medije objavilo je novi poziv na nadmetanje za pružanje medijskih usluga na dotičnoj frekvenciji, ali zahtjev Klubrádija za sudjelovanje proglašen je nevaljanim. Ta je odluka opravdana pogreškama u rasporedu programa i negativnim vlasničkim kapitalom Klubrádija tijekom pet godina prije podnošenja zahtjeva za sudjelovanje, što njegovu ponudu čini neprikladnom za osiguravanje postojanja na medijskom tržištu radijske postaje čiji je rad stabilan i predvidljiv.
Smatrajući da Mađarska nije postupila u skladu s regulatornim okvirom Unije za elektroničke komunikacije
, načelima proporcionalnosti, zabrane diskriminacije i dobre uprave te slobodom izražavanja i informiranja utvrđenima u
Povelji Europske unije o temeljnim pravima, Europska komisija pokrenula je postupak zbog povrede obveze pred Sudom.
U svojoj presudi Sud prihvaća većinu Komisijinih prigovora i utvrđuje da je Mađarska povrijedila obveze koje ima na temelju prava Unije.
U tom pogledu, Sud podsjeća na to da se, u skladu s regulatornim okvirom Unije za elektroničke komunikacije, prava korištenja radijskih frekvencija moraju dodijeliti na temelju objektivnih, transparentnih, nediskriminirajućih i proporcionalnih kriterija. No, mađarski Zakon o medijima automatski isključuje obnovu prava korištenja radijskih frekvencija u slučaju počinjenja ponovljene povrede, čak i kad su te povrede zanemarive, formalne prirode te su već sankcionirane i ispravljene. Posljedično, taj zakon, kao i odluka o odbijanju produljenja koja je donesena na temelju njega u odnosu na Klubrádió, povređuju načelo proporcionalnosti. Navedeni zakon protivan je tom načelu i zato što isključuje mogućnost da pružatelji medijskih usluga čije pravo korištenja radijskih frekvencija nije produljeno zbog počinjenja ponovljene povrede zahtijevaju privremena prava korištenja.
Isto tako, odluka o nevaljanosti zahtjeva Klubrádija za sudjelovanje nije proporcionalna jer se temelji na manjim nepravilnostima u rasporedu programa, čije otklanjanje nije imalo nikakva utjecaja na materijalne elemente zahtjeva za sudjelovanje. Usto, razlog nevaljanosti koji se temelji na negativnom vlasničkom kapitalu Klubrádija i na nemogućnosti pokrivanja troškova samo svojim neto prihodima suprotan je načelima transparentnosti i proporcionalnosti. Naime, s jedne strane, među uvjetima koji se odnose na financijsku održivost nametnutima ponuditeljima u pozivu na nadmetanje o kojem je riječ ne nalazi se nikakav zahtjev u pogledu stanja njihova vlasničkog kapitala ili nužnosti da pokrivaju svoje troškove samo svojim neto prihodima, niti se takav zahtjev razumno može izvesti iz neke odredbe tog poziva na Uprava za komunikaciju Odjel za medije i informiranje curia.europa.eu Ostanite povezani! nadmetanje. S druge strane, kad ponuditeljeve održivost nije dovedena u pitanje, razlog nevaljanosti utemeljen na takvom zahtjevu nadilazi ono što je nužno kako bi se na medijskom tržištu osiguralo postojanje radijske postaje čiji je rad stabilan i predvidljiv.
Nadalje, Sud navodi da je odluka o odbijanju produljenja donesena znatno nakon roka od šest tjedana predviđenog regulatornim okvirom. Osim toga, postupak nadmetanja nije bio organiziran na vrijeme, kako bi se odluka mogla donijeti prije isteka prava korištenja Klubrádíja. Stoga je Mađarska povrijedila i načelo dobre uprave.
Konačno, Sud presuđuje da je Mađarska povrijedila slobodu izražavanja i informiranja, utvrđenu u članku 11. Povelje o temeljnim pravima, time što je donijela odluku o odbijanju produljenja i Zakon o medijima, s jedne strane, te što je donijela odluku o nevaljanosti i o relevantnom postupku nadmetanja, s druge strane. Naime, prema mišljenju Suda, svaka nacionalna mjera kojom se ograničava pristup organizacija za radiodifuziju radijskim frekvencijama može ometati njihovo pravo na slobodu medija u vezi sa slobodom radiodifuzijskog emitiranja. Sud u tom pogledu napominje da se povrede i propusti koji se Klubrádíju stavljaju na teret u ovom predmetu, koji su bili temelj i odluke o odbijanju i odluke o nevaljanosti te su učinkovito spriječili tu radijsku postaju da nastavi svoj rad u području radiodifuzijskog emitiranja, odnose ili na manje netočnosti formalne prirode ili na aspekte koji sami po sebi ne bi trebali onemogućiti radijskoj postaji nastavak rada.
__________________________________________
1 Ovaj regulatorni okvir sastoji se, osobito, od
Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, kako je izmijenjena Direktivom 2009/140 (Direktiva o ovlaštenju);
Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni direktiva 2002/21/EZ, 2002/19/EZ i 2002/20/EZ (Okvirna direktiva);
Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o tržišnom natjecanju) i
Direktive 2018/1972/EU o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija, kojom su preinačene Direktive 2002/21/EZ i 2002/20/EZ.
2 Članak 11.
