Neposredan povod za ovaj članak su recentne odluke Županijskog suda u Puli i Županijskog suda u Zadru u kojima se o istom pitanju zauzimaju različita pravna shvaćanja. Pitanje glasi: „Plaća li se sudska pristojba za prijedlog za odgodu ovrhe u postupku proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim?“.
Za odgovor na ovo pitanje potrebno je poći od zakonskog uređenja odnosnog postupka, koji je normiran člankom 210. Ovršnog zakona1:
„(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
(3) O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.
(4) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.“
Iz navedenog normativnog uređenja razvidno je da zakonodavac citiranim zakonskim člankom predviđa dva različita sredstva pravne zaštite ovršenika u postupku izravne naplate – prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Navedenu diferencijaciju potvrđuje i sljedeći stavak citiranog zakonskog članka koji propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
Drugim riječima, spomenuta dva sredstva pravne zaštite ovršenika počivaju na različitim zakonskim pretpostavkama i na njih se primjenjuju različita zakonska pravila i stoga nema mjesta sadržajnom i pravnom poistovjećivanju odnosnih pravnih sredstava.
Promatrajući predmetna pravna sredstva kroz prizmu problematike sudskih pristojbi, članak 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama2 propisuje da je pristojbe propisane ovim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom.
Nadalje, Tar. br. 1. stavak 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi3 propisuje da se za „ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe i za prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ako je prijedlog za odgodu ovrhe ili prijedlog za odgodu prijenosa odbijen plaća pristojba u iznosu od 19,91 euro.“
Također, za razumijevanje ove tematike potrebno je uputiti i na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj: Su IV – 87/2022 od 11. ožujka 2022.: „Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne plaća se sudska pristojba.“ S tim u vezi, najprije je potrebno naglasiti da je ovaj zaključak donesen u vrijeme važenja ranije Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Nar. nov.“ br. 53/2019., 92/2021.) u kojoj nije bila propisana odredba koja je propisana aktualnom Uredbom, koja je na snazi i koja glasi: „Za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim plaća se pristojba iz stavka 1. Tar. br. 1.“ (Tar. br. 3. stavak 3. Uredbe).
Dakle, može se zaključiti da se citirani zaključak VSRH-a odnosi isključivo na sudske pristojbe koje su uređene ranijom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi, koja više nije na snazi, ali ne i na sudske pristojbe koje se ravnaju po aktualnoj Uredbi jer navedeni zaključak VSRH-a i aktualna Uredba sadržajno kolidiraju. Drugim riječima, prema novom, aktualnom pravnom uređenju postoji obveza plaćanja sudske pristojbe i za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Potonji zaključak važan je za razmatranje ispravnosti pravnih shvaćanja spomenutih odluka Županijskog suda u Puli i Županijskog suda u Zadru, o čemu više infra.
No s obzirom na to da je težište ovog članka na pitanju obveze plaćanja sudske pristojbe za prijedlog za odgodu ovrhe, a ne za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, autor će u nastavku analizirati pitanje obveze plaćanja sudske pristojbe za prijedlog za odgodu ovrhe tj. prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.
Na prvu bi se moglo reći da oko ovog pitanja ne postoji ništa sporno s obzirom na to da već spomenuti Tar. br. 1. stavak 3. Uredbe jasno i nedvosmisleno propisuje da se za prijedlog za odgodu ovrhe i za prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ako je prijedlog za odgodu ovrhe ili prijedlog za odgodu prijenosa odbijen plaća pristojba u iznosu od 19,91 euro.
No određenu pomutnju je stvorila recentna odluka Županijskog suda u Zadru Gž Ovr 285/2025-2 od 16. prosinca 2025. U konkretnom predmetu, ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa, a potonji prijedlog za odgodu prijenosa je odbijen rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima Ovr 711/2023-6 te je ovršenik pozvan na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za odgodu prijenosa u iznosu od 19,91 EUR.
U povodu prigovora (članak 29. stavak 1. ZSP-a), a potom i žalbe ovršenika (članak 29. stavak 4. ZSP-a), ovo pitanje sudske pristojbe za prijedlog za odgodu prijenosa došlo je na odlučivanje Županijskom sudu u Zadru koji je u odluci Gž Ovr 285/2025-2 od 16. prosinca 2025. naveo sljedeće: „Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 3. st. 1. ZSP jer je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. donesen zaključak broj 5 pod poslovnim brojem Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne plaća sudska pristojba. Kako je u konkretnom slučaju ovršenik podnio upravo prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgodu prijenosa to znači da u takvoj situaciji prvostupanjski sud neosnovano odbija prigovor ovršenika protiv prvostupanjskog rješenja kojim mu je kao pristojbenom obvezniku naloženo plaćanje pristojbe na takav prijedlog (iako prvostupanjski sud u rješenju od 13. listopada 2025. govori samo o prijedlogu za odgodu ovrhe, a ne spominje da se zapravo radi o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) jer se u takvom slučaju primjenjuje prethodno navedeni zaključak od 11. ožujka 2022.“
Analizirajući potonje pravno shvaćanje, čak i ako se zanemari činjenica da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti zaključak VSRH-a broj Su IV-87/2022, jer je postupak pokrenut 19. lipnja 2023. a nova Uredba koja propisuje obvezu plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim stupila na snagu 8. travnja 2023., autor smatra da je citirano pravno shvaćanje pravno neodrživo jer je odraz pogrešnog pravnog poistovjećivanja dva različita pravna sredstva – prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu ovrhe. Kao što je ranije apostrofirano, riječ je o dva različita pravna sredstva s različitim pretpostavkama i učincima. Čak i da je kojim slučajem riječ o postupku na koji se primjenjuje zaključak VSRH-a broj Su IV-87/2022, a nije, svejedno se ne može dokinuti obveza na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za odgodu ovrhe koji je odbijen jer se predmetna obveza izričito propisana i ranijom i aktualnom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi.
No prema autorovu mišljenju, navedeno pravno shvaćanje nije ispravno i odraz je ignoriranja izričitih odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi te sadržajnog i pravnog poistovjećivanja dva pravna sredstva koja nisu istovjetna i ne mogu se izjednačiti – prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa. No to upozorava i Županijski sud u Puli u svoje dvije recentne odluke u nastavku.
„Žalitelj se neosnovano poziva na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV- 87/2022 od 11. ožujka 2022. navodeći da nije u obvezi platiti pristojbu, jer po tom zaključku na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne plaća se sudska pristojba. Međutim, pobijanim rješenjem žalitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nego je pozvan na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za odgodu ovrhe, a navedeni prijedlog nije bio predmetnom zaključka na koji se žalitelj poziva. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pozvao žalitelja na plaćanje pristojbe za odgodu ovrhe po članku 3. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.) koji propisuje da je pristojbe propisane tim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. Tarifnim brojem 1. stavkom 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.) propisano je da se za prijedlog za odgodu ovrhe plaća pristojba u iznosu od 19,91 eur, a člankom 28. stavkom 9. Zakona o sudskim pristojbama da se na rješenje o pristojbi plaća dodatna pristojba u iznosu od 13,27 eur.“ (Županijski sud u Puli u Gž Ovr 515/2025-2 od 17. prosinca 2025.)
„Naime, u ovom predmetu nije sporno da je ovršenica, kao predlagateljica, podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sa zahtjevom za odgodu prijenosa, međutim zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. ožujka 2022. u Zagrebu na koji se poziva žaliteljica se odnosi isključivo na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim za koji se ne plaća sudska pristojba, ali se ne odnosi i na prijedlog za odgodu ovrhe, kao što je ovdje slučaj, na koji je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tar.br. 1. st. 2. Uredbe, kojim je propisano da se za prijedlog za odgodu ovrhe plaća pristojba u iznosu od 19,91 €.“ (Županijski sud u Puli u Gž Ovr 516/2025-2 od 17. prosinca 2025.)
Borna Mišić, mag. iur.
