Posljednjih mjeseci donesene su i najavljene brojne zakonske izmjene koje će od 1. siječnja 2026. godine značajno utjecati na poslovanje u Republici Hrvatskoj. Promjene zahvaćaju izmjene poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost, fiskalizaciju i opći porezni postupak.
Zajednička karakteristika većine predloženih izmjena očituje se u daljnjoj digitalizaciji poreznih i administrativnih postupaka, smanjenju administrativnih opterećenja za obveznike te istodobnom jačanju mehanizama poreznog nadzora i transparentnosti poslovanja.
Porez na dobit, transferne cijene i međunarodno oporezivanje
Izmjenama Zakona o porezu na dobit, koje stupaju na snagu 1. siječnja 2026., u glavi VII. Zakona o porezu na dobit precizira se mehanizam uračunavanja poreza plaćenog u inozemstvu, čime se dodatno normativno razrađuje način izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Inozemna pozitivna porezna osnovica uključuje se u tuzemnu poreznu osnovicu, dok se porez plaćen u inozemstvu priznaje do visine porezne obveze koja bi po toj osnovici nastala u Republici Hrvatskoj. U praksi će to zahtijevati posebnu pozornost pri dokumentiranju inozemnih poreznih obveza i pravilnoj primjeni metoda uračunavanja.
Kao značajna novost uvodi se mogućnost dodatnog smanjenja porezne osnovice po osnovi rashoda sponzorstava za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe uz prethodnu suglasnost ministra financija (članak 6. stavak 1. točka 6. Zakona o porezu na dobit). Ova mjera otvara dodatni prostor za porezno priznate rashode, ali istodobno nameće potrebu pažljive provjere ispunjenja propisanih uvjeta i pravne sigurnosti poreznog tretmana takvih ulaganja.
U području transfernih cijena zakonodavni okvir se izričito usklađuje s OECD Smjernicama, koje se od 2026. godine normativno potvrđuju kao referentni standard. Propisuje se mogućnost primjene alternativnih metoda za određivanje cijena u slučajevima kada standardne metode nisu primjenjive (članak 13. Zakona o porezu na dobit), uz dodatno naglašenu obvezu vođenja, ažuriranja i dokumentiranja transfernih cijena.
PDV i eRačuni
Izmjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost uvode niz mjera usmjerenih na pojednostavljenje poreznih obveza s neposrednim učincima na organizaciju porezno-računovodstvenih procesa poreznih obveznika. Produženjem roka za podnošenje PDV prijava na posljednji dan sljedećeg mjeseca osigurava se dodatno vrijeme za usklađivanje i provjeru dokumentacije, što u praksi može smanjiti rizik od formalnih pogrešaka i prekršajnih sankcija.
Od 1. siječnja 2026. u članku 85. Zakona o PDV-u ukidaju se obrasci U-RA (posebne evidencije o primljenim računima) i PPO (prijave o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze), čime se normativno napušta dosadašnji model vođenja određenih PDV evidencija i prelazi na jednostavniji sustav temeljen na elektroničkoj razmjeni podataka. Istodobno se ukida obveza pribavljanja suglasnosti primatelja za izdavanje eRačuna, što predstavlja važan iskorak prema punoj digitalizaciji PDV dokumentacije i smanjenju formalnih prepreka u poslovanju. Navedenom izmjenom mijenja se dosadašnja struktura PDV evidencija, što u prijelaznom razdoblju može izazvati neujednačenu praksu, osobito kod poreznih nadzora za ranija porezna razdoblja.
Dodatno, izmjenama Zakona o PDV-u u članku 78. stavku 2. mjenjačnice se oslobađaju obveze izdavanja računa za usluge koje su oslobođene PDV-a, čime se uklanja ranija administrativna obveza koja nije imala porezni učinak.
Novi sustav fiskalizacije
Novi Zakon o fiskalizaciji uspostavlja jedinstveni okvir fiskalizacije u Republici Hrvatskoj. Njime se zadržava postojeći sustav fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji (tzv. Fiskalizacija 1.0), ali se istodobno uvodi i novi, prošireni sustav fiskalizacije elektroničkih računa (tzv. Fiskalizacija 2.0), koji obuhvaća razmjenu računa između poduzetnika te između poduzetnika i javnih tijela.
Od 1. siječnja 2026. svi obveznici fiskalizacije u krajnjoj potrošnji bit će obvezni fiskalizirati svaki izdani račun, neovisno o tome plaća li se račun gotovinom, karticom ili putem računa. Time se uklanja dosadašnja razlika prema načinu plaćanja i uvodi jedinstveno pravilo fiskalizacije svih računa.
Elektronički računi morat će biti izrađeni u skladu s europskim standardima, sadržavati propisane klasifikacijske oznake (KPD) te se čuvati u izvornom elektroničkom obliku najmanje šest godina. Time eRačun postaje ne samo računovodstveni, već i ključni pravni i dokazni dokument.
Uz to se uvodi i novi sustav eIzvještavanja, koji omogućuje Poreznoj upravi automatsku usporedbu izdanih, zaprimljenih, odbijenih i nenaplaćenih eRačuna. Na taj način dodatno se jača porezni nadzor i smanjuje prostor za pogreške i nepravilnosti u prijavljivanju poreznih obveza.
Od 1. siječnja 2027. obveza izdavanja eRačuna dodatno se proširuje i na subjekte koji nisu u sustavu PDV-a, čime se digitalna razmjena računa postupno uvodi kao standard za gotovo sve sudionike tržišta.
Opći porezni zakon
Izmjenama Općeg poreznog zakona, u članku 67. uvedena je nova obveza dostave šifri i lozinki za programska rješenja koja se koriste u postupku fiskalizacije. Ova se obveza odnosi isključivo na svrhu provjere ispravnosti rada sustava fiskalizacije, a ne na neograničen pristup poslovnim ili financijskim podacima.
Uvođenjem novog sustava elektroničkog izvještavanja ukida se dosadašnje izvješće OPZ-STAT-1 (statističko izvješće o dospjelim, a nenaplaćenim potraživanjima), pri čemu se posljednja obveza njegova podnošenja odnosi na poreznu godinu 2025. Time se pojednostavljuje sustav izvještavanja, ali se istodobno povećava oslonac na automatsku razmjenu podataka. (članak 79. OPZ-a)
Od 1. siječnja 2027. predviđa se i razmjena analitičkih podataka između Porezne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Cilj ove mjere je jačanje učinkovitosti naplate javnih prihoda i veća odgovornost lokalnih čelnika u fiskalnom upravljanju. U praksi to znači veći stupanj koordinacije između državne i lokalne razine, uz povećanu transparentnost poreznih podataka.
Zaključak
Novu godinu ne treba promatrati samo kao još jednu godinu poreznih izmjena, već kao jasnu prekretnicu u načinu na koji država pristupa nadzoru, izvještavanju i digitalnoj komunikaciji s poreznim obveznicima. Porezna reforma uključuje manje papira, više automatizacije i znatno veću transparentnost, ali i odgovornost svih sudionika u sustavu. Iako dio promjena donosi stvarno administrativno rasterećenje, paralelno se podiže razina očekivanja prema poduzetnicima u pogledu urednosti podataka, pravodobnosti i usklađenosti s propisima. Upravo zato uspješna prilagodba u nadolazećem razdoblju neće ovisiti samo o poznavanju propisa, već o sposobnosti organizacija da na vrijeme prilagode svoje interne procese, IT sustave i način razmišljanja o poreznim obvezama.
Ana Paštrović, mag. iur.
