Hrvatski sabor izmijenio je Zakon o obrani1 te Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske2, čime se stvaraju normativni i institucionalni preduvjeti za ponovno uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja. Riječ je o reformskom zahvatu koji ima za cilj prilagodbu obrambenog sustava suvremenim sigurnosnim izazovima, ali i jačanje pravne uređenosti područja obrane. Izmjene obaju zakona otvaraju niz pravnih pitanja vezanih uz ustavnost, zakonitost i provedbene mehanizme budućeg modela osposobljavanja, kao i odnos između civilnih i vojnih struktura u njegovu provođenju. Ovaj članak donosi pregled ključnih zakonodavnih novina te analizira njihove pravne i institucionalne implikacije u kontekstu hrvatskog pravnog poretka i obrambene politike. Izmjene su utemeljene na odredbama članka 7. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem se obrana Republike Hrvatske uređuje zakonom, te članka 47. koji propisuje vojnu obvezu i pravo na priziv savjesti.3 Nadalje, prijedlog je usklađen s ciljevima utvrđenima u Strategiji nacionalne sigurnosti (NN 73/17.) i Strateškom pregledu obrane (MORH, 2023.), koji naglašavaju potrebu jačanja nacionalne otpornosti i integracije civilno-vojnih kapaciteta.
1. Temeljni zakonski akti
Normativni okvir obrambenog sustava Republike Hrvatske čine prije svega Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji zajedno uređuju organizaciju, upravljanje i djelovanje sustava obrane te statusna prava i obveze pripadnika Oružanih snaga. Zakon o obrani definira da se njime uređuje organiziranje i ostvarivanje obrambene funkcije Republike Hrvatske, obrambene nadležnosti tijela državne vlasti i državne uprave te demokratski nadzor nad Oružanim snagama.
Izmjenama i dopunama Zakona o obrani predviđa se uvođenje novog instituta temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO). Prema objavi u „Narodnim novinama“ br. 136/25, oba zakona stupila su na snagu 13. studenoga 2025. godine. U Zakonu o službi u Oružanim snagama detaljno se uređuju statusna i materijalna prava ročnika, kao i prava djelatnih vojnih osoba.4 Nadalje, izvršni propisi – pravilnici i odluke Vlade Republike Hrvatske – uređivat će provedbene aspekte obuke, trajanje, smještaj i druge logističke elemente, u skladu s izvješćima saborskih odbora.5
Hijerarhijski, sustav obrane temelji se na ustavnim odredbama (Ustav RH, čl. 7. i 47.), zakonima koje donosi Hrvatski sabor te provedbenim propisima koje donosi Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo obrane. Prema prijelaznim odredbama prijedloga zakona, podzakonski akti moraju se donijeti u roku od šest mjeseci od stupanja zakona na snagu. Izmjena mora biti usklađena i s temeljnim načelima prava Europske unije, osobito s načelima proporcionalnosti i zabrane diskriminacije iz članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326/391, 2012), jer obvezni model osposobljavanja zahvaća temeljna prava građana. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na svojoj 16. sjednici, održanoj 21. listopada 2025., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani. Odbor je o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.6 Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se uvodi temeljno vojno osposobljavanje kao odgovor na porast novih sigurnosnih prijetnji – hibridnih djelovanja, kibernetičkih napada i rizika od prirodnih katastrofa.7 Vojna obveza osmišljena je kao dužnost svih sposobnih građana Republike Hrvatske, s ciljem podizanja spremnosti pričuvnika i sposobnosti društva za brzu reakciju u slučaju krize.8 Temeljno vojno osposobljavanje provodit će se na trima lokacijama: u Kninu, Slunju i Požegi. Planirano je do pet naraštaja godišnje, s kapacitetom od otprilike 800 ročnika po naraštaju, a obuka će trajati dva mjeseca.9 Istaknuo je i kako pravo na priziv savjesti omogućuje preusmjeravanje iz vojne obveze na obavljanje civilne službe.10 Obavljanje civilne službe u tijelu državne uprave traje tri mjeseca, dok u jedinicama lokalne i područne samouprave, zbog drukčije organizacije, traje četiri mjeseca.11 Tijekom civilne službe predviđena su prava na naknadu, smještaj i prehranu.12
2 Povijesni razvoj i prestanak obveznog vojnog osposobljavanja (vojnog roka)
Obvezno služenje vojnog roka bilo je u Republici Hrvatskoj propisano od osnutka Oružanih snaga 1991. godine, kao izraz ustavne dužnosti građana da sudjeluju u obrani države. Profesionalizacijom Oružanih snaga i približavanjem članstvu u NATO-u, Hrvatski sabor 2008. godine ukinuo je obvezni vojni rok i uveo sustav dragovoljnog vojnog osposobljavanja. U novom sigurnosnom kontekstu 2020-ih godina obilježenom ratom u Europi, rastućim hibridnim prijetnjama i potrebom jačanja nacionalne otpornosti ponovno se aktualizira koncept temeljnog vojnog osposobljavanja.13
3. Ključne zakonodavne novine i institucionalni okvir
Prema obrazloženju predlagatelja, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja odgovor je na promijenjene sigurnosne okolnosti i potrebu jačanja nacionalne otpornosti. TVO se definira kao dužnost svih vojno sposobnih građana Republike Hrvatske, usmjeren na stjecanje osnovnih znanja i vještina iz područja obrane, kriznog upravljanja i civilne zaštite. Za razliku od klasičnog vojnog roka, TVO je koncipiran kao kraći i sveobuhvatniji program, u kojem su uključene i civilne komponente te elementi digitalne i kibernetičke sigurnosti. Nositelj provedbe TVO-a je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, u suradnji s Glavnim stožerom Oružanih snaga te drugim tijelima državne uprave (MUP, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih). Hrvatski sabor ostvaruje civilni nadzor putem Odbora za obranu i Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
U skladu s člankom 47. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, građani imaju pravo na priziv savjesti i oslobađanje od vojne službe. Izmjene Zakona o obrani operacionaliziraju to pravo: osobe koje zbog vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti moći će obaviti civilnu službu u tijelima državne uprave ili lokalne samouprave. TVO je obavezan za sve punoljetne muškarce u Republici Hrvatskoj, dok je vojno osposobljavanje za žene dragovoljno. Podaci o udjelu žena na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Republici Hrvatskoj (ukupno 17% žena) viši su nego prema NATO standardima, a broj žena na dragovoljnom vojnom osposobljavanju iz godine u godinu se povećava. Svaka žena koja želi služiti vojsku, ići na temeljno vojno osposobljavanje, to može učiniti kao dragovoljka, te se uključiti i biti ravnopravna.14
4. Ustavni, provedbeni i praktični izazovi
Uvođenje obveznog osposobljavanja pokreće pitanja usklađenosti s ustavnim načelima jednakosti, slobode savjesti i zabrane diskriminacije (čl. 14. i 47. Ustava RH). Neophodno je osigurati da model TVO-a bude jednako dostupan svim građanima, neovisno o spolu, vjeri ili svjetonazoru te da se pravo na priziv savjesti ostvaruje stvarno, a ne formalno. Ova pitanja zahtijevaju pažljivo normativno oblikovanje i praćenje prakse kako bi se spriječile moguće povrede temeljnih prava. Praktični izazovi odnose se na provedbene kapacitete, financiranje i organizaciju. Provedba TVO-a podrazumijeva značajna ulaganja u infrastrukturu, obnovu vojnih objekata u Kninu, Slunju i Požegi te angažiranje stručnog osoblja. Kako je već spomenuto, predviđeno je do pet naraštaja godišnje s oko 800 polaznika po ciklusu, što zahtijeva precizno planiranje logistike, obuke i proračunskih sredstava. Održivost programa ovisit će o racionalnom upravljanju resursima, transparentnosti financiranja i suradnji s lokalnim zajednicama. Ključno pitanje ostaje odnos civilnih i vojnih struktura. Ministar obrane i Glavni stožer Oružanih snaga zaduženi su za strateško i operativno vođenje programa, dok Hrvatski sabor i njegova radna tijela, osobito Odbor za obranu, ostvaruju civilni nadzor. Odbor za ravnopravnost spolova posebno je upozorio na potrebu rodne ravnoteže i jednakih mogućnosti u sustavu obuke i zapošljavanja.15 Time se potvrđuje opredjeljenje za transparentnost, civilnu kontrolu i demokratsku legitimaciju obrambenog sustava.
Ustavni sud Republike Hrvatske u više je odluka istaknuo da svako ograničenje ustavnih prava mora biti razmjerno legitimnom cilju i utemeljeno na javnom interesu. Stoga će u provedbi TVO-a biti potrebno osigurati ustavnu razmjernost između potrebe nacionalne sigurnosti i individualnih prava građana. Relevantna je i praksa Europskog suda za ljudska prava, posebno predmet Bayatyan v. Armenia (Application no. 23459/03, presuda od 7. srpnja 2011.), u kojoj je priziv savjesti prepoznat kao sastavni dio slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti zajamčene člankom 9. Europske konvencije o ljudskim pravima. Hrvatska mora osigurati stvarno, a ne samo formalno ostvarivanje prava na priziv savjesti, kako bi izbjegla eventualne povrede članka 47. Ustava i članka 9. Konvencije.
Prema procjeni Ministarstva obrane Republike Hrvatske (interni proračunski dokument MORH-a, 2025.), godišnji trošak provedbe TVO-a iznosit će oko 35 milijuna eura, što uključuje troškove obuke, smještaja i infrastrukture. Provedba programa podrazumijeva obnovu vojnih objekata te dodatna ulaganja u kadrovske kapacitete. S društvenog aspekta, temeljno vojno osposobljavanje ima i edukativnu dimenziju – poticanje građanske odgovornosti, discipline i solidarnosti mladih, čime pridonosi ukupnoj otpornosti društva. U skladu sa smjernicama Vijeća Europe o uključivanju mladih u procese obrane i sigurnosti (Council of Europe Youth Strategy 2030), preporučuje se provedba informativnih i edukacijskih kampanja radi veće transparentnosti i razumijevanja svrhe programa.
5. Zaključak
Izmjene i dopune Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske predstavljaju važan pravni i institucionalni iskorak u suvremenom razvoju hrvatskog obrambenog sustava. Uvođenjem temeljnog vojnog osposobljavanja nastoji se ojačati nacionalna sigurnost i otpornost društva, no istodobno se otvaraju brojni ustavnopravni i organizacijski izazovi. Uspješnost reforme ovisit će o jasno definiranim normativnim rješenjima, učinkovitoj institucionalnoj suradnji, poštovanju ustavnih prava građana i transparentnom sustavu civilnog nadzora. Samo uravnotežen pristup koji povezuje potrebe nacionalne sigurnosti i načela vladavine prava može jamčiti održivost novog modela obrambenog osposobljavanja. U provedbi reforme ključnu će ulogu imati Hrvatski sabor, koji ostvaruje civilni nadzor, ali i nezavisna tijela poput Pučkog pravobranitelja i Povjerenika za informiranje, osobito u pogledu zaštite prava ročnika, pristupa informacijama i transparentnosti postupaka (Zakon o pučkom pravobranitelju, NN 76/12.). Također, preporučuje se izrada smjernica za primjenu prava na priziv savjesti u okviru Ministarstva obrane i Ministarstva pravosuđa, kako bi se spriječila arbitrarnost u odlučivanju i osiguralo jednako postupanje prema građanima. Uz to, nužno je provesti ex post evaluaciju učinaka zakona u roku od dvije do tri godine od stupanja na snagu, radi procjene učinkovitosti, financijske održivosti i ustavnosti rješenja.
Katarina Hadaš
Literatura
^ 1 Zakon o obrani ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 27/16., 110/17., 30/18., 70/19., 155/23., 136/25.)
^ 2 Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24., 136/25.)
^ 3 Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 85/10, 5/14
^ 4 Op. cit. bilj. 2
^ 5 Izvješće Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, 21.10.2025.
^ 6 Op. cit. bilj. 5
^ 7 Op. cit. bilj. 5
^ 8 Op. cit. bilj. 5
^ 9 Op. cit. bilj. 5
^ 10 Op. cit. bilj. 5
^ 11 Op. cit. bilj. 5
^ 12 Op. cit. bilj. 5
^ 13 https://morh.gov.hr/vijesti/14051
^ 14 Izvješće Odbora za ravnopravnost spolova o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, drugo čitanje, P.Z. br. 175, 14.10.2025.
^ 15 Izvješće Odbora za ravnopravnost spolova o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, drugo čitanje, P.Z. br. 175, 14.10.2025.
