Posebna (dodatna) vrsta obnove postupka u mirovinskom osiguranju počiva na razumnoj ravnoteži dvaju elemenata. S jedne strane, ona ne podliježe subjektivnom ni objektivnom roku propisanima u ZUP-u, što je povoljnije za stranku. U drugu ruku, ta se pogodnost, kao iznimka od opće regulacije obnove upravno postupka, ne može koristiti unatrag.
Nove činjenice i novi dokazi klasičan su razlog za obnovu / ponavljanje upravnog postupka i sudskih postupaka, kada je riječ o činjenicama odnosno dokazima koji bi mogli dovesti do drukčijeg ishoda osnovnog postupka da su tada bili uporabljeni.1 Pritom su posrijedi:
- činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja osnovnog postupka, ali se tada za njih nije znalo (nije, dakle, riječ o činjenicama nastalima nakon vođenja osnovnog postupka)
- dokazi o činjenicama koji su postojali u vrijeme vođenja osnovnog postupka, ali se tada za njih nije znalo ili nisu mogli biti uporabljeni
- dokazi koji su nastali nakon dovršetka osnovnog postupka, ali se odnose na činjenice postojeće u vrijeme vođenja osnovnog postupka2.
U upravnom postupku, upravnom sporu i u parničnom postupku obnova po osnovi novih činjenica ili novih dokaza podliježe i objektivnom roku.3 Obnova postupka utječe na ravnotežu između ponekad suprotstavljenih načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti. Opravdano je da protekom vremena preteže važnost pravne sigurnosti u odnosu na važnost pravilnog rješavanja predmeta. Zbog toga je i propisivanje objektivnog roka kod obnove na temelju novih činjenica ili novih dokaza logično.
Opća regulacija spomenutog razloga za obnovu upravnog postupka, sadržana u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), glasi:
Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:
1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,
No, postoje i primjeri posebnog zakonskog uređenja obnove postupka u pojedinim vrstama upravnih stvari. Primjerice, članak 128. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO) glasi:
(1) Ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se, iznimno od uvjeta i rokova iz zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja.
(2) Obnova postupka iz mirovinskoga osiguranja može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(3) Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon rješavanja zahtjeva u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
Što se tiče „vremenske“ odredbe članka 128. stavka 3. ZOMO-a, podsjećamo da i kod ZUP-ovske obnove postupka postoji varijanta u kojoj obnova vrijedi tek unaprijed. Naime, članak 127. stavak 1. ZUP-a glasi:
Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
Poništenje prijašnjeg rješenja djeluje unatrag (članak 115. stavak 5. ZUP-a), dok ukidanje prijašnjeg rješenja djeluje samo unaprijed.
Vraćajući se naslovu ovog rada, skrećemo pozornost na to da cjelina članka 128. ZOMO-a počiva na ravnoteži pri otklonu od općeg uređenja obnove postupka prema ZUP-u:
- s jedne strane, posebno uređena obnova postupka u mirovinskom osiguranju ne podliježe subjektivnom ni objektivnom roku propisanima u ZUP-u, što je povoljnije za stranku
- s druge strane, ta se pogodnost za stranku, kao iznimka od općeg uređenja, ne može koristiti unatrag.4
Stajališta prema kojima bi obnovu postupka u mirovinskom osiguranju na temelju ZOMO-a trebalo primjenjivati i retroaktivnim priznavanjem prava stranke, narušava tu normativnu ravnotežu. Ujedno, pogodnost iznimno priznatu u ovom upravnom području širi izvan razumnih granica, te mimo cjeline uređenja obnove postupka po osnovi novih činjenica i novih dokaza, ali i mimo cjeline uređenja mirovinskog osiguranja. Na umu je potrebno imati i da se izvanredni pravni lijekovi po difoltu primjenjuju iznimno, uz stroge pretpostavke, koje je strogo potrebno i tumačiti. Na koncu, možebitna praksa koja bi od toga odstupila može potaknuti zakonodavca da naprosto ukine posebno uređenje obnove postupka u mirovinskom osiguranju.
Ukazujemo i da u mirovinskom osiguranju prava stranaka priznata u obnovi mogu djelovati unatrag, ali primjenom ZUP-a, dok traje razdoblje u kojem ZUP-ovski rokovi dopuštaju obnovu, a u obnovi je prijašnje rješenje potrebno poništiti, a ne ukinuti. Posebno uređenje obnove postupka prema ZOMO-u ne isključuje dopuštenost primjene obnove postupka u ovom sektoru i prema ZUP-u.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 V. naročito: članak 123. stavak 1. točku 1. Zakona o općem upravnom postupku; članak 421. stavak 1. točku 10. Zakona o parničnom postupku; članak 137. stavak 1. točku 6. Zakona o upravnim sporovima; članak 501. stavak 1. točke 3. i 5. Zakona o kaznenom postupku; članak 214. stavak 1. točku 3. Prekršajnog zakona.
^ 2 Radi se, primjerice, o financijskoj dokumentaciji koja se odnosi na prijašnje razdoblje i nastala je na podlozi činjenica postojećih u tom razdoblju.
^ 3 V.: uvodni tekst članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku; članak 423. stavak 3. Zakona o parničnom postupku; članak 137. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.
Razumljivo, u kaznenom postupku i prekršajnom postupku nema takvog roka za predlaganje obnove u korist osuđenika.
^ 4 Slična ravnoteža normirana je u članku 133. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji glasi:
(1) Pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se ukinuti ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
(2) Novo rješenje donijet će se i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište.
(3) Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca nakon rješavanja zahtjeva ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
