U trenutku otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik može biti vlasnik jedne ili više nekretnina. U praksi se nerijetko događa da su vjerovnici dužnika i prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom pokrenuli ovršni postupak radi ovršne prodaje nekretnine u vlasništvu dužnika. U postupku prodaje nekretnine dolazi do istovremene primjene i odredaba Ovršnog i Stečajnog zakona, stoga ćemo se u ovome članku osvrnuti na postupak unovčenja nekretnine kada je ovršni postupak pokrenut prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a nastavlja se u stečajnom postupku.
Ovršne postupke radi unovčenja nekretnine provode općinski sudovi. Ukoliko je u trenutku otvaranja stečajnog postupka u tijeku bio ovršni postupak radi unovčenja nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika ovršni sud je dužan, a sukladno čl. 169. st. 7. Stečajnog zakona, prekinuti ovršni postupak koji je u tijeku, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak. Ovršni sud neće donijeti rješenje o prekidu postupka ako je u ovršnom postupku već doneseno rješenje o namirenju založnog vjerovnika prije otvaranja stečajnog postupka.
Ustupljeni ovršni predmet nastavit će voditi trgovački sud kao ovršni postupak. Međutim, trgovački sud ustupljeni predmet neće nastaviti voditi kao klasični ovršni postupak, već je dužan tako ustupljeni predmet nastaviti voditi kao stečajni sud primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku, a sve primjenom čl. 167. st. 7. Stečajnog zakona. Takva obveza suda ima praktične posljedice u daljnjem način vođenja ovršnog postupka koje se očituju ponajviše u donošenju zaključka o prodaji nekretnine i namirenju založnog vjerovnika iz ostvarene kupovnine.
U klasičnom ovršnom postupku sud primjenom čl. 102. Ovršnog zakona donosi zaključak o prodaji nekretnine pri Financijskoj agenciji koja se prodaje na dvije javne dražbe. Međutim prilikom ustupanja ovršnog predmeta stečajnom sudu, sud je dužan prilikom donošenja zaključka o prodaji odrediti četiri javne dražbe sukladno čl. 247. Stečajnog zakona. Također, sud u ovršnom postupku treba donijeti rješenje o dosudi i odrediti brisanje tereta koji prestaju prodajom nekretnine.
Po pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine u ovršnom postupku sud treba pristupiti raspodjeli ostvarene kupovnine. Sukladno čl. 113. Ovršnog zakona sud iz ostvarene kupovnine prvenstveno namiruje troškove ovršnog postupka. Po namirenju troškova ovršnog postupka, ovršni sud bi u klasičnom ovršnom postupku pristupio namirenju tražbina osiguranih založnim pravom primjenom čl. 114. Ovršnog zakona. Međutim, s obzirom na to da je u ovoj situaciji sud dužan voditi ovršni postupak primjenom pravila Stečajnog zakona o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo, to se odredba čl. 114. Ovršnog zakona ne može primijeniti. Naime, primjenom čl. 114. Ovršnog zakona sud bi namirio založnog vjerovnika, a koji je u pravilu ujedno i stečajni vjerovnik, čime bi izravno prekršio odredbu čl. 167. Stečajnog zakona prema kojoj stečajni vjerovnici svoje tražbine prema stečajnom dužniku mogu ostvarivati jedino u stečajnom postupku. Također, takvim namirenjem založnog vjerovnika onemogućilo bi se namirenje troškova stečajnog postupka, čime bi se stečajna masa izravno oštetila.
Sudac koji vodi stečajni postupak rješenjem odlučuje o visini namirenja razlučnog vjerovnika primjenom odredbe čl. 248. Stečajnog zakona. Međutim, da bi sud mogao utvrditi visinu namirenja razlučnog vjerovnika, sud u okviru ovršnog postupka mora utvrditi i podmiriti troškove ovršnog postupka. Tek nakon što sud u ovršnom postupku utvrdi i podmiri troškove ovršnog postupka i preda preostali iznos kupovnine sucu koji vodi stečajni postupak može se pristupiti namirenju troškova stečajnog postupka i namirenju razlučnog vjerovnika. Bez utvrđenja i namirenja troškova ovršnog postupka nije moguće iz ostvarene kupovnine u novcu utvrditi visinu namirenja razlučnog vjerovnika u stečajnom postupku jer visina namirenja se umanjuje za utvrđene troškove ovršnog i stečajnog postupka.
Daniel Deković, dipl. iur.
