U čijoj je nadležnosti prirodno morsko sidrište?

1. Uvod

Pomorsko dobro je veliko prirodno bogatstvo Republike Hrvatske te čini čak jednu trećinu njenog državnog teritorija. Sadržaj pomorskog dobra dijeli se na tri glavne komponente: - vodena komponenta, - podmorje i – obalna komponenta. Vodena komponenta obuhvaća unutarnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske, a granica pomorskog dobra na moru je vanjska granica teritorijalnog mora Republike Hrvatske.       

U vrijeme ljetnih mjeseci na hrvatskom dijelu Jadranskog mora posebno je „živo“ na vodenoj komponenti pomorskog dobra. Na sve strane mogu se vidjeti različiti plovni objekti namijenjeni za razonodu, sport i rekreaciju, počev od skupocjenih jahti do puno jeftinijih brodica, kanua, kajaka, pedalina, gondola i drugih plovila. Sidrište je dio morskog akvatorija namijenjen za sidrenje i/ili vez plovnih objekata. Kao sidrište za mala plovila domicilnog stanovništva služe plutače (kolokvijalno „bove“) konopom čvrsto pričvršćene za betonsko postolje na morskom dnu kojih se ne zna broj. Odmah nakon što završi sezona, plovni objekti se ostavljaju na sigurno mjesto, nakon čega počinju pripreme za novu sezonu, i tako svake godine jednako. 

U Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama postoje dvije vrste sidrišta: a) prirodno morsko sidrište i b) nautičko sidrište (DIO PETI GLAVA IV. čl.144.-145.). Osim toga, u članku se analizira i to jesu li odredbe ovog Zakona usklađene sa spomenutim propisima iz turističkog prava, ili između njih postoje proturječja.

2. Pojam sidrište

U starijoj pomorskopravnoj regulativi koja se primjenjivala na području Republike Hrvatske, sidrište je uređeni i obilježeni dio unutrašnjeg plovnog puta, luke ili pristaništa namijenjen za manevriranje i stajanje brodova, čija dubina ne može biti manja od minimalne dubine plovnog puta, luke ili pristaništa na kome se sidrište nalazi. U Pomorskom zakoniku iz 1994. g. ne postoji definicija sidrišta već postoji pojam sidrište luke kao uređeni i obilježeni dio mora namijenjen manevriranju i sidrenju brodova.

U prethodnom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. g.¹ sidrište ponovno nije pojmovno određeno, ali zato Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene² iz 2004. g. sidrište propisuje kao posebno obilježeni morski akvatorij koji omogućuje sigurno sidrenje plovnih objekata i koji može biti opremljen opremom za sidrenje plovnih objekata, a čiji je smještaj objavljen u službenim pomorskim publikacijama.

U pojmovniku aktualnog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. g.³ sidrište kao dio morskog akvatorija ima dvojaku funkciju jer je namijenjeno za: a) sidrenje i/ili b) vez plovnih objekata. Postoji prirodno morsko sidrište i nautičko sidrište. Prirodno morsko sidrište je dio morskog akvatorija potpuno očuvanih prirodnih karakteristika, izvan zaštićenih područja, a služi za sigurno sidrenje i označeno je na nautičkim kartama i službenim pomorskim publikacijama, dok je nautičko sidrište dio morskog akvatorija opremljeno napravama za sidrenje, a gospodarski se koristi putem koncesije sukladno ovom Zakonu. U pojmovniku ovog Zakona postoji i sidrište luke otvorene za javni promet koje je dio morskog akvatorija označen na pomorskim kartama i služi u svrhu čekanja plovila radi obavljanja ukrcaja/iskrcaja u luci i čini dio lučkog područja.

S druge strane, prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu iz 2017. g.⁴, turističke usluge pružaju se u lukama nautičkog turizma – marinama i drugim objektima za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata, među kojima je i nautičko sidrište. U Pravilniku o kategorizaciji luke nautičkog turizma i razvrstavanju drugih objekata za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata iz 2019. g.⁵, nautičko sidrište je dio morskog ili vodenog prostora pogodnog za sidrenje plovnih objekata opremljeno napravama za sigurno sidrenje. Dakle, nautičko sidrište ima samo jednu funkciju i to je sidrenje plovnih objekata⁶. Prema tome, pružanje usluga nautičkog veza nije djelatnost s kojom se bavi, a niti bi se trebao baviti koncesionar nautičkog sidrišta.

3. Prirodno morsko sidrište i nautičko sidrište

3.1. Prirodno morsko sidrište ima, prema čl. 144. ZPDML-a sljedeće atribucije: 1) dio je morskog akvatorija potpuno očuvanih prirodnih karakteristika, 2) izvan je zaštićenih područja, 3) služi za sigurno sidrenje, 4) označeno je na nautičkim kartama i službenim publikacijama, 5) u općoj je  upotrebi te se sidrenje ne može naplaćivati te 6) regulirano je jedino ZPDML-om⁷. 

Jasno je da je prirodno morsko sidrište dio morskog akvatorija potpuno očuvanih prirodnih karakteristika.

Što znači da je prirodno sidrište izvan zaštićenih područja? Zaštićeno područje ne propisuje ZPDML nego ga propisuje Zakon o zaštiti prirode⁸ na način da ono predstavlja zemljopisno jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava (čl. 9. st. 1. t. 54.). Neposredni nadzor u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže obavljaju glavni čuvar prirode i čuvari prirode javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem (čl. 206. st. 1. ZZP-a). Zaštićeno područje prostorno čini 9,3% ukupnog teritorija Republike Hrvatske, dok pomorsko dobro, kako smo već naglasili čini oko 33% ukupnog teritorija hrvatske države te je tako trostruko prostorno veće od zaštićenog područja.

Nadalje, temeljna funkcija prirodnog morskog sidrišta je sigurno sidrenje, a ono mora biti označeno na nautičkim kartama i službenim publikacijama u izdanju Hrvatskog hidrografskog instituta.

Sljedeće pitanje je nadležnost za nadzor i održavanje reda na prirodnom morskom sidrištu. U spomenutom čl. 144. ZPDML-a nije izrijekom propisana nadležnost, što nikako ne znači da ona nije propisana drugim odredbama ZPDML-a.

Logično je tumačenje da je područje pomorskog dobra koje nije u koncesiji ili pod upravljanjem lučkih uprava ili javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode u općoj upotrebi, pa je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Administrativne granice gradova i općina pak određuju kopneni i morski dio koji im pripada. 

O redovnom upravljanju pomorskim dobrom brigu vode gradovi i općine odnosno javne ustanove za zakonom zaštićena područja, a o izvanrednom upravljanju županije.

Prema čl. 37. ZPDML-a redovno upravljanje pomorskim dobrom, između ostalog uključuje: a) redovno održavanje i unaprjeđivanje pomorskog dobra u općoj upotrebi, b) brigu o zaštiti i osiguravanju opće upotrebe pomorskog dobra, c) nadzor nad pomorskim dobrom u općoj upotrebi, te d) održavanje reda na pomorskom dobru u općoj upotrebi.  

3.2.  Vidjeli smo da pojam nautičko sidrište reguliraju ZPDML i ZPUT odnosno Pravilnik sadržajno na gotovo identičan način. Svrha postojanja nautičkih sidrišta je pružanje usluga sidrenja u nautičkom turizmu, dok je cilj koncesionara nautičkog sidrišta stvaranje što većih prihoda odnosno dobiti iz obavljanja gospodarskih djelatnosti – pružanje usluga sidrenja na pomorskom dobru.

Čl. 145. ZPDML-a sadrži relevantne odredbe za nautičko sidrište: nautičko sidrište mora biti opremljeno isključivo opremom za sidrenje plovnih objekata, a gospodarski se koristi putem koncesije sukladno ovom Zakonu (st. 1.); obuhvat nautičkog sidrišta određuje se odlukom o koncesiji vodeći računa o nesmetanoj plovidbi i nesmetanom pristupu obali, a može imati jedan interventni vez na obali (st. 2.); obuhvat nautičkog sidrišta mora biti vidljivo i javno označen, a sidreni sustav mora posjedovati ateste, sve sukladno propisima kojima se uređuje sigurnost plovidbe (st. 3.); koncesionar nautičkog sidrišta odgovara za sigurnost i red na sidrištu, dužan je prihvatiti komunalni otpad s plovila, a može pružati i ostale usluge nautičarima sukladno ugovoru o koncesiji i ovom Zakonu (st. 4.); koncesionar nautičkog sidrišta dužan je donijeti i primjenjivati Plan za prihvat i rukovanje otpadom na sidrištu, sukladno propisu kojim se uređuje prihvat i rukovanje otpadom u luci (st. 5.).

Dakle, koncesioniranim nautičkim sidrištima neposredno upravlja koncesionar - poduzetnik kojem je od nadležnih tijela za upravljanje sidrištima dodijeljena koncesija sukladno ZPDML-u. Kako smo već istaknuli, sidrište može biti i dio luke otvorene za javni promet pa u tom slučaju njime upravlja nadležna lučka uprava.

3.3. Naravno, na sidrištima koja nisu dana u koncesiju ili nisu dio luke otvorene za javni promet ne smije se naplaćivati sidrenje brodova, brodica i jahti.

4. Javne ovlasti koncesionara nautičkog sidrišta

Općenito, javne ovlasti su oblik obavljanja javne vlasti od strane nedržavnih subjekata – ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba⁹. Ovo je pravo država povjerila navedenim pravnim osobama s dubokim uvjerenjem da će one, u okviru svoje djelatnosti, obavljati i određene poslove od javnog interesa.

Nautičko se sidrište gospodarski koristi putem koncesije te je javni interes Republike Hrvatske da se na tom dijelu pomorskog dobra upravlja s pažnjom dobrog stručnjaka. U obavljanju svojih poslova koncesionar nautičkog sidrišta ima dvostruku ulogu: javnu i komercijalnu. O komercijalnim poslovima koncesionara koji se svode na što veću zaradu za vrijeme trajanja koncesije koja uključuje i povrat uloženog u pomorsko dobro, već smo pisali u ovom članku (t. 3. 2.).

Poslovi koji predstavljaju javne ovlasti koncesionara obuhvaćaju:

- održavanje sigurnosti i reda na sidrištu;

- prihvat komunalnog otpada s plovila;

- donošenje i primjena Plana za prihvat i rukovanje otpadom na sidrištu.

Pravilnik o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom¹⁰ u dijelu koji se odnosi na uvjete sigurnosti pomorske plovidbe (čl. 45.) razlikuje čak 4 vrste sidrišta: 1) lučko sidrište, 2) nautičko sidrište, 3) nezaštićeno prirodno sidrište te 4) zaštićeno prirodno sidrište. Zajednička karakteristika za sve četiri spomenute vrste sidrišta je ta da moraju biti označena u službenim publikacijama i pomorskim kartama.

Nadzor nad izvršavanjem djelatnosti koncesionara nautičkog sidrišta prvenstveno je u domeni  davatelja koncesije, dok je za nepoštivanje reda na sidrištu nadležna lučka kapetanija.

Novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 30.000,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba koncesionara nautičkog turizma ako ne donese i ne primjenjuje Plan za prihvat i rukovanje otpadom sukladno propisu kojim se uređuje prihvat i rukovanje otpadom u luci (čl. 207. st. 1. t. 1. ZPDML-a).   

5. Zaključak

Radi otklanjanja dvojbi u čijoj je nadležnosti održavanje reda na prirodnom morskom sidrištu hrvatski bi zakonodavac u budućim intervencijama morao isto izrijekom propisati.

ZPDML propisuje da područje pomorskog dobra koje nije u koncesiji ili pod upravljanjem lučkih uprava ili javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, u općoj je upotrebi. Jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) vode brigu o redovnom upravljanju pomorskim dobrom, a administrativne granice gradova i općina određuju kopneni dio i morski dio koji im teritorijalno pripada.

Koncesionar nautičkog sidrišta ima komercijalnu i javnu ulogu. Komercijalna uloga se ogleda u stvaranju zarade u obavljanju gospodarske djelatnosti pružanja usluge sidrenja, dok se javna uloga  ogleda u obavljanju javnih ovlasti na pomorskom dobru, prvenstveno u održavanju sigurnosti i reda na sidrištu te prihvat komunalnog otpada s plovila pri čemu mora poštivati Plan za prihvat i rukovanje otpadom na sidrištu, a koje ga je dužan sam donijeti pod prijetnjom vrlo visoke novčane kazne.      

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava