Hoće li Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit riješiti narasle financijske potrebe hrvatskog klupskog sporta?

1. Uvod

Prema podatcima iz Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, u Republici Hrvatskoj na dan 1. listopada 2025. postoji 9080 pravnih osoba u sportu: sportski klubovi, udruge sportske rekreacije, sportske zajednice, sportski savezi, krovna sportska udruženja, fitness centar i ostale pravne osobe registrirane za obavljanje sportskih djelatnosti. Usporedbe radi, na dan 22. studenoga 2018. u Registru udruga bilo je upisano 10.974 udruge koje su obavljale sportske djelatnosti. To znači da se broj pravnih osoba u sportu u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 7 godina smanjio za gotovo 2000, ali je još uvijek velik.

Na prvom mjestu pravnih osoba u sportu je sportski klub. Sportski klub je pravna osoba registrirana za obavljanje sportske djelatnosti sportske pripreme i sudjelovanja u sportskim natjecanjima pojedinog sporta iz nomenklature sportova. U vrlo velikoj većini slučajeva sportski klubovi su pravno ustrojeni kao udruge, a tek su u vrlo malom broju pravno ustrojeni kao sportska dionička društva.

Sportski klub je i temelj razvoja hrvatskog sporta. Za daljni rast, razvoj, te konkurentnost sportskih klubova na vrlo velikom i zahtjevnom europskom tržištu Vlada Republike Hrvatske je već kreirala različite mjere u poreznom sustavu (primjerice, snižena stopa poreza na dodanu vrijednost - PDV (5%) za ulaznice za sportska događanja).

Jesu li najavljene izmjene u Zakonu o porezu na dobit, koje se tiču porezne bilance (ali ne i računovodstvene bilance) doista dodatna Vladina injekcija hrvatskom klupskom sportu?   

2. Propisi Republike Hrvatske vezani uz sport

Širok je krug propisa (zakoni, uredbe, pravilnici i dr.) s kojima Republika Hrvatska potpomaže sport.

Najvažniji propis je Zakon o sportu¹ koji uređuje sustav sporta: sportske djelatnosti, osobe u sustavu sporta, financiranje sporta, nadzor i ostala pitanja značajna za sport. Osim ZoS-a, za financiranje sporta u Republici Hrvatskoj izuzetno su značajni porezni propisi, osobito Zakon o porezu na dobit (važan za pravne i fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta, pri čemu su sportski klubovi najbrojniji obveznici) te Zakon o porezu na dohodak (posebno za fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta, kao što su sportaši, stručni kadrovi u sportu i dr.). Za sve sportske organizacije, prvenstveno za sportske klubove izuzetno je važan i Zakon o igrama na sreću.

2.1. Zakon o sportu

Najprije treba reći da su sportske djelatnosti djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 2. st. 2. ZoS-a), pa iz toga slijedi zaključak da je financiranje sporta nacionalni interes hrvatske države.

Financiranje sporta nalazi se u dijelu osmom ZoS-a (čl. 67.- 75.).

Osnovu financiranja sporta čine prihodi pravnih i fizičkih osoba  u sustavu sporta. Prihodi se dijele u dvije temeljne skupine: a) javne izvore i b) privatne izvore. Javni izvori financiranja sporta su: a) sredstva kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave financiraju javne potrebe u sportu te b) druga sredstva stečena u skladu s ovim Zakonom. Privatni izvori financiranja sporta su širi i obuhvaćaju prihode od: a) obavljanja sportske djelatnosti, b) članarina koju ostvaruju sportske udruge², c) sponzorstva i donacija te d) obavljanja gospodarskih djelatnosti. Naravno da se ne radi o zatvorenom krugu (numerus clausus) prihoda, pa pravne i fizičke osobe u sustavu sporta mogu ostvarivati i druge vrste prihoda za koje ne postoje zakonska ograničenja.   

U ZoS-u su posebno propisane javne potrebe u sportu na način da Republika Hrvatska potiče vrhunski  sport, zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost, školski i akademski sport, parasport i sport gluhih te sportske aktivnosti djece i mladih kroz financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini (čl. 68. st. 1. ZoS-a).

Sredstva za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini osiguravaju se na tri načina; a) izravno u državnom proračunu Republike Hrvatske iz općih prihoda i primitaka, iz prihoda od igara na sreću sukladno propisima kojima se uređuju igre na sreću te iz ostalih izvora financiranja (čl. 69. st. 1. ZoS-a), b) neizravno kroz aktivnosti krovnih sportskih udruženja (Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, te Hrvatski sportski savez gluhih) (čl.70. ZoS-a) te c) sufinanciranje programa i projekata od interesa lokalne i područne (regionalne) razine iz državnog proračuna Republike Hrvatske (čl. 74. ZoS-a).

Konačno, postoje i javne potrebe u sportu na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini o čemu odluke donose predstavnička tijela jedinica lokalne (gradska i općinska vijeća) i područne (regionalne) samouprave (županijske skupštine) (čl.75. ZoS-a).       

2.2. Grupa poreznih zakona

U grupi poreznih propisa nalaze se prvenstveno Zakon o porezu na dobit i Zakon o porezu na dohodak.

2.2.1. Zakon o porezu na dobit

Obveznici poreza na dobit su trgovačka društva i druge pravne i fizičke osobe, rezidenti Republike Hrvatske koji gospodarsku djelatnost obavljaju samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi (čl. 2. st. 1. Zakona o porezu na dobit³). Stopa poreza na dobit plaća se na utvrđenu osnovicu po stopi: 1. 10% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 1.000.000,00 eura ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 1.000.000,00 eura (čl. 28. ZPD-a). Državne ustanove, ustanove jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit, ali mogu biti obveznici poreza na dobit ako obavljaju neku gospodarsku djelatnosti ili su za istu rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave proglašeni obveznikom poreza na dobit (čl. 2. st. 6. i 7. ZPD-a).     

Kao porezno priznati trošak smatra se darovanje u naravi ili novcu učinjeno u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima do iznosa od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini (čl. 7. st.7. ZPD-a). U poreznoj je bilanci (OBRAZAC PD Prijava poreza na dobit) propisano da rashodi darovanja iznad propisanih svota (čl. 7. st. 1. t. 10. Zakona) znači povećanje dobiti/smanjenje gubitka u poreznom razdoblju. Ipak, unatoč privlačnim poreznim olakšicama, gospodarski subjekti nisu još uvijek dovoljno motivirani za darovanja u sportske svrhe.        

ZPD s pravom ne regulira pitanje sponzorstva u sportu. Za primatelja sponzorstva to je recipročni prihod (prihod na temelju isporučenih usluga) koji se priznaje u izvještajnom razdoblju na koji se odnosi pod uvjetom da se može izmjeriti bez naplate. Za davatelja sponzorstva to je rashod (trošak) poslovanja kao i svaki drugi  trošak poslovanja te se, u računovodstvenoj izvještajima priznaje u izvještajnom razdoblju na koji se odnosi.

2.2.2. Zakon o porezu na dohodak

Primici sportaša koji se ne oporezuju mogu biti: a) oni koji se ne smatraju dohotkom sukladno čl. 8. st. 1.  t. 3. Zakona o porezu na dohodak⁴, te b) oni na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno čl. 9. st. 1., t. 15., 16. i 17. ZPDoh-a.

Nagrade koje se ne smatraju dohotkom su: a) Državna nagrada za sport “Franjo Bučar”, b) Državna nagrada za vrhunska sportska postignuća, c) nagrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje su propisane statutom tih jedinica te d) novčane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim, paraolimpijski igrama i olimpijskim igrama gluhih, te svjetskim i europskim prvenstvima planiranih u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nagrade na koje se ne plaća porez na dohodak su: a) sportske stipendije neoporezive u ukupnom iznosu od 560,00 eura mjesečno (nacionalna sportska stipendija, sportska stipendija za kategorizirane  sportaše za sportsko usavršavanje, sportska stipendija za kategoriziranog sportaša koju može isplaćivati jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave, sportska zajednica, sportski savez i sportski klub), b) nagrade za sportska ostvarenja, neoporezive u ukupnom iznosu od 2.800,00 eura godišnje, c) naknade sportašima amaterima, neoporezive u ukupnom iznosu od 560,00 eura mjesečno, te d) stupendije studenata za redovno školovanje, neoporezive su u ukupnom iznosu. 

2.2.3. Zakon o igrama na sreću

Čl. 8. Zakona o igrama na sreću⁵ uređuje način raspodjele prihoda od igara na sreću na način da će Vlada Republike Hrvatske uredbom odrediti kriterije za utvrđivanje korisnika i način raspodjele prihoda od igara na sreću za financiranje taksativno nabrojanih programa. Na prvom mjestu popisa svih 10 vrsta programa nalaze se programi koji promiču razvoj sporta (čl. 8. st. 1. točka 1. ZIS-a).

Uredba o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2025. godinu⁶, je podzakonski akt donesen na temelju čl. 8. ZIS-a. Čl. 2. st. 2. ove Uredbe je određeno da raspodjelom dijela prihoda od igara na sreću utvrđuje izdvajanje za organizacije koje promiču razvoj sporta i to u iznosu od 38,54% svih raspoloživih prihoda od igara na sreću.    

3. Izmjene i dopune Zakona o porezu na dobit

Već smo istaknuli da je ZPD važan porezni propis za poduzetnike. Za sve sportske organizacije, a osobito sportske klubove od izuzetnog su značenja odredbe ZPD koje se tiču donacija (darivanja) jer u njemu, kako smo već naglasili nema odredbi o sponzorstvu.

Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske pustilo je u e-Savjetovanje Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona (18. rujna 2025.), s kojima se, prema njihovom mišljenju potiču poduzetnici porezni obveznici da sve više sudjeluju u financiranju sportskih organizacija. Navedenom reformom ZPD-a propisuje se kako se porezna osnovica smanjuje za rashode sponzorstva danih pravnim osobama u sustavu sporta čije su aktivnosti usmjerene na razvoj i poticanje društveno korisnih sportskih djelatnosti i programa.

Sponzorstvo je jedan od načina na koji sportski klubovi stječu prihode iz svojih poslovnih aktivnosti. Ugovor o sponzorstvu je pravni posao u kojem se davatelj sponzorstva obvezuje primatelju sponzorstva na novčano ili materijalno davanje, dok se primatelj sponzorstva obvezuje davatelju sponzorstva kao protučinidbu isporučiti uslugu reklamiranja. Za davatelja sponzorstva to je računovodstveno priznati rashod, dok je za primatelja sponzorstva to računovodstveno priznati prihod.

Prihode od ugovora o sponzorstvu u Republici Hrvatskoj imaju u pravilu sportski klubovi iz svijeta nogometa, jer njihova sportska djelatnost predstavlja magnet za gledatelje i medije. S druge strane, za sportove koji su vrlo uspješni u europskim i svjetskim razmjerima (primjerice vaterpolo) interes sponzora znatno je manji.

U nadležnom Ministarstvu ciljaju na povećanje prihoda sportskih klubova iz sponzorstva i donacija kroz reformu ZPD-a.  Povećane prihoda od sponzorstva trebala bi  sportskim klubovima osigurati mjera s kojom bi se davatelju sponzorstva smanjila porezna osnovica za rashode sponzorstva koje ulaže u sport. Što se tiče prihoda sportskih klubova od donacija, u nadležnom Ministarstvu ističu da “(…) sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit pripremamo i Odluku kojom ćemo uz suglasnost Vlade RH omogućiti da se porezno priznatim rashodima smatraju darovanja u naravi ili novcu, između ostalog i sportskim kubovima u iznosu od 10% prihoda ostvarenog prethodnog ili tekućeg poreznog razdoblja za svrhe utvrđene Nacionalnim programom sporta kao strateškim dokumentom. Do sada je taj postotak iznosio 2%, a ova Odluka bi na snagu  stupila 1. siječnja 2026.”

4. Zaključak

Republika Hrvatska je država koja je u svijetu prepoznatljiva po vrhunskim sportskim postignućima svojih reprezentacija u mnogim sportovima, posebno u nogometu, vaterpolu i rukometu gdje je u samom svjetskom vrhu. Uspjehe spomenutih reprezentacija, međutim, ne prate jednako vrijedi rezultati hrvatskih sportskih klubova u snažnoj međunarodnoj konkurenciji. 

Vlada Republike Hrvatske odlučila se za još dvije mjere za poticanje i kompetitivnost klupskog sporta. U Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, rashodi za sponzorstva u cijelosti, te donacije do 10% prihoda, smanjuju obveznicima ovog poreza poreznu osnovicu (OBRAZAC PD, Prijava poreza na dobit).

Hoće li najnovija reforma ovog Zakona riješiti narasle financijske potrebe hrvatskog klupskog sporta? Reforma je svakako poticajna za porezne obveznike ovog poreza da sve više sudjeluju u financiranju sportskih organizacija, osobito sportskih klubova. Prema Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj je na dan 30. lipnja 2024. bilo ukupno 170.417 trgovačkih društava, od  kojih je aktivno bilo 143.512, koji su u velikom broju obveznici poreza na dobit.

U svakom slučaju treba pričekati na Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o porezu na dobit kojeg je donio Hrvatski sabor, a koje bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2026.    

 

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava