Analizirana je odredba članka 49. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je uređena jedna od osnova za neposredno rješavanje upravne stvari u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a naročito dio te odredbe koji glasi „a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa“.
Upravna stvar u upravnom postupku može biti riješena neposrednim rješavanjem ili u ispitnom postupku. Prema članku 48. Zakona o općem upravnom postupku (u nastavku teksta: ZUP), službena osoba u javnopravnom tijelu može riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima (neposredno rješavanje). Daljnjim odredbama ZUP-a propisane su alternativne pretpostavke za neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (članak 49.), odnosno za neposredno rješavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke (članak 50.).
Članak 49. točka 1. ZUP-a glasi:
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti:
1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa,
Ujedno je riječ o razradi članka 30. stavka 2. ZUP-a1, prema kojoj se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo:
- ako se usvaja zahtjev stranke, ili
- ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili
- kad je tako propisano zakonom.
Čak i kada odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke, postupak se može provesti bez prethodnog izjašnjavanja stranke kad je tako propisano zakonom (ovdje: člankom 49. točkom 1. ZUP-a). Pritom su u praksi rješenja koja se donose po službenoj dužnosti najčešće onerozna (nepovoljna) po stranku.
Što razumijeva dio odredbe članka 49. točke 1. ZUP-a prema kojem izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa „nije potrebno“?
Očito je riječ o slučajevima u kojima se očekuje da službeni podaci javnopravnog / javnopravnih tijela daju dovoljnu i pouzdanu činjeničnu podlogu za pravilno rješavanje upravne stvari i da navodi stranke, ma kakvi bili, ne mogu dovesti u pitanje tu podlogu.2 Prije svega je, dakle, riječ o bitnim obilježjima konkretne vrste predmeta, a ponekad i o obilježjima dotičnog predmeta. Za zaključak o nepotrebnosti izjašnjenja stranke u konkretnom slučaju treba postojati objektivna i razumna osnova.
U svakom slučaju, stranka može osporavati pravilnost primjene članka 49. točke 1. ZUP-a, uključujući pravilnost utvrđenja da u predmetnom slučaju nije bilo potrebno njezino izjašnjenje, kako u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja (kada je žalba dopuštena)3, tako i u tužbi u upravnom sporu. Za uspješno osporavanje neposrednog rješavanja upravne stvari po osnovi iz članka 49. točke 1. ZUP-a nije dovoljno ustvrditi da je stranci trebalo biti omogućeno izjašnjenje, već stranka treba argumentirati na koji način bi, pri mjerodavnom normativnom okviru, izjašnjenje stranke u okolnostima konkretnog slučaja moglo dovesti u pitanje činjenice utvrđene na temelju službenih podataka javnopravnog tijela. K tomu, na umu je potrebno imati da nije svaka postupovna manjkavost osnova za poništavanje rješenja (članak 116. točka 2. ZUP-a, članak 117. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima). Na koncu, izjašnjavanje stranke pogrešno je poistovjećivati s izjavom stranke, kao supsidijarnim dokaznim sredstvom (članak 70. ZUP-a).
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 Usto, riječ je o razradi opće odredbe o načelu učinkovitosti i ekonomičnosti, sadržane u članku 10. ZUP-a.
^ 2 Kao primjer takve vrste predmeta Staničić navodi rješenje o porezu na motorna vozila, koji po sili zakona plaćaju svi vlasnici vozila ispod deset godina starosti. – Staničić, Frane, Abecedarij upravnog postupka (br. 67), Informator, br. 6650/20, 25. str.
Sličan je primjer utvrđivanja nastupa pretpostavki ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole u upravnom postupku, kao pravne posljedice negativnih prekršajnih bodova prikupljenih po sili zakona na temelju pravomoćnih osuđujućih prekršajnih odluka.
Primjeri iz upravnosudske prakse na ovom su portalu dostupni pretragom sudske prakse uz članak 49. ZUP-a.
^ 3 Štoviše, kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke (članak 113. stavak 3. ZUP-a).
