Iz perspektive upravnosudske prakse, izneseni su naglasci vezani uz neke od najčešćih prigovora u pogledu institucionalnog vještačenja provedenog u upravnom postupku, što ih u upravnom sporu iznose tužitelji u predmetima priznavanja statusa HRVI, odnosno utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma. Tiču se, ponajprije, neposrednosti veze s ratnim angažmanom, utjecaja mirnodopskih uzroka (poput starenja) na zdravstveno stanje hrvatskog branitelja, socijalnog položaja stranke, razine obrazlaganja oblika oštećenja organizma, utvrđivanja ukupnog postotka oštećenja, te bolestî nepoznate etiologije.
Status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) normativno je definiran člankom 12. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine" br. 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB). Za priznavanje tog statusa potrebno je kumulativno ispunjenje triju pretpostavki: (1) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u smislu članka 3. ZHB-a; (2) uzročno-posljedična veza između rane, ozljede, zatočeništva ili bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; (3) oštećenje organizma od najmanje 20% (što se kod zatočeništva presumira).1
U dijelu predmeta mjerodavne su i odredbe članka 173. ZHB-a. Njima je uređeno pravo hrvatskog branitelja kojem je priznat status HRVI da podnese zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma (stavak 1.)2, kao i pravo da takav zahtjev podnese hrvatski branitelj kojem status HRVI nije priznat premda je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali je oštećenje manje od 20%, kada u međuvremenu nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava (stavak 2.).
U navedenim vrstama upravnih stvari propisana je i formalna dokazna maksima. Naime, dokazivanje činjenice da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a uređeno je člankom 180. toga Zakona. U pogledu reguliranja medicinske dokumentacije (točke g) i h) navedenoga članka), propisana je i pretpostavka kontinuiteta liječenja do podnošenja zahtjeva.
Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 118/21., u nastavku teksta: Pravilnik).3 Sastavni dio Pravilnika čini Lista postotaka oštećenja organizma (Lista I).4
U nastavku donosimo napomene o nekima od najčešće iznošenih prigovora tužiteljâ u rečenim vrstama predmeta, uočenima u upravnosudskoj praksi.
Prvo, člankom 12. stavkom 1. točkom c) ZHB-a nije propisan standard bilo kakve veze, već je propisan standard neposredne posljedice (odnosno veze) između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smisao i svrha članka 12. stavka 1. ZHB-a i s time povezanih odredaba nije priznavanje statusa HRVI hrvatskim braniteljima kod kojih neko od postojećih oštećenja organizma može biti u određenoj vezi s ratnim angažmanom. Za priznavanje tog statusa po osnovi bolesti potrebna je nedvojbena neposrednost uzročno-posljedične veze između ratnog angažmana i konkretne bolesti, uz kontinuitet liječenja. Kada je ta pretpostavka ispunjena, utvrđuje se dosiže li dotično oštećenje organizma prag od 20%.
Drugo, sâm po sebi nije od utjecaja prigovor stranke u upravnom postupku, odnosno tužitelja u upravnom sporu, da prije sudjelovanja u Domovinskom ratu nije imao zdravstvenih tegoba. Većina mlade populacije nema takvih tegoba, kao što većina ljudi srednje i starije dobi razvije određene zdravstvene tegobe. Općenito, starenje je glavni zdravstveni rizik. Stoga, što je protek vremena između ratnog angažmana i registrirane pojave bolesti duži, manje je relevantno zdravstveno stanje hrvatskog branitelja u razdoblju prije sudjelovanja u Domovinskom ratu, a veća vjerojatnost da je do zdravstvenih tegoba došlo uslijed mirnodopskih uzroka, prije svega starenja. Kada kod dotične osobe postoje i dodatni mirnodopski zdravstveni rizici, manja je vjerojatnost uspješnog dokazivanja rečene neposredne uzročno-posljedične veze.5 Stoga je i člankom 39. stavkom 1. Pravilnika propisano da se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju se u obzir oštećenja koja su posljedica starenja.
Treće, dio stranaka priznavanje statusa HRVI pogrešno promatra i kao način (dodatnog) priznavanja njihova ratnog doprinosa i/ili ublažavanja mirnodopske socijalne situacije u kojoj su se našle, mimo kriterija propisanih za priznavanje tog statusa. Uz to, u članku 39. stavku 2. Pravilnika izrijekom je propisano da na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice.6
Četvrto, normotvorac je, iz gledišta medicinske struke, očito smatrao prikladnim propisati da se dovoljno potpunim obrazloženjem nalaza i mišljenja o postotku oštećenja organizma smatra ako je u nalazu i mišljenju spomenuto da se radi o lakšem, srednjem, težem ili najtežem obliku oštećenja organizma (članak 19. stavak 2. Pravilnika).
Peto, kada je oštećenje organizma nastalo kao posljedica više rana, ozljeda ili bolesti, postotci predviđeni u Listi I za pojedina oštećenja ne zbrajaju se, već se primjenjuje formula iz članka 29. Pravilnika.
Šesto, bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije (uzroka), u pravilu se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma (v. članak 35. Pravilnika)7. Okolnost da konkretna bolest ulazi u te okvire ne može biti protumačena u korist stranke, već čini zapreku za priznavanje statusa, odnosno za utvrđivanje većeg postotka oštećenja organizma.
Odlučne stručno-medicinske činjenice utvrđene u upravnom postupku mogu biti preispitivane sudskim vještačenjem u upravnom sporu, pokrenutom radi ocjene zakonitosti konačnog rješenja u spomenutim vrstama predmeta. No, i sudskim vještacima zadaća se određuje u skladu s posebnim propisima na ovome upravnom području (prije svega ZHB-a i Pravilnika). K tomu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka upravni sud također ocjenjuje u svjetlu posebnih propisa.
dr. sc. Alen Rajko
___________________________________________
^ 1 Pretpostavke pod kojima druge osobe ostvaruju prava HRVI propisane su u čl. 13. ZHB-a.
^ 2 Veći postotak oštećenja organizma razumijeva veći iznos osobne invalidnine (v. članke 58.-60.a ZHB-a).
^ 3 Pravilnik je donesen na temelju članka 182. stavka 7. ZHB-a.
^ 4 V. članak 19. stavak 3. Pravilnika.
^ 5 To što, glede ove vrste predmeta, mjerodavnim pravnim normama nije propisano vremensko ograničenje između završetka ratnog angažmana i pojave bolesti, ne znači da trajanje tog razdoblja nije relevantno.
^ 6 U tom kontekstu, u prilog svojoj argumentaciji stranke ponekad iznose općenite poruke visoko rangiranih političara o važnosti i zaslugama hrvatskih branitelja te o zaštiti njihova digniteta. Premda, zbog prethodno iznesenog, ti argumenti sâmi za sebe nisu pravno odlučni, ne može se doista zamjeriti onim strankama koje ih navode, niti takva izlaganja začuđuju. Teško je, naime, očekivati da sve stranke koje podnose zahtjev za priznavanje statusa HRVI, ili za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma, jasno razlikuju općeniti, proklamacijski govor u političkoj sferi, osobito kada je taj govor često i dugotrajno prisutan, od stvarne implementacije javnih politika u zakone i druge propise. Službene osobe u upravnom postupku i suci u upravnom sporu zbog toga nerijetko imaju ulogu glasnika nepovoljnih vijesti o stvarnom sadržaju i smislu mjerodavnih propisa, iako ne sudjeluju u njihovu kreiranju.
^ 7 U stavku 3. navedenoga članka određeno je o kojim je bolestima riječ. Posrijedi su: shizofrenija, bipolarni afektivni poremećaj, epileptička bolest (kao izrazito konstitucionalno uzrokovana), neuroze, psihopatije (kao bolesna reakcija nedovoljno harmonično strukturalne osobe na životne uvjete), ambiotrofične živčane bolesti, multipla skleroza, dijabetes, sve endokrine bolesti (osim Addisonove bolesti tuberkulozne etiologije), ulkusna bolest, ulcerozni kolitis, Morbus Crohn, netraumatski pankreatitis, alergične bolesti, spondiloze, spondilartroza, reumatoidni artritis, esencijalne hipertenzije, urođene srčane mane, litijaze, policistične bolesti, maligni neoplastični procesi, trofične promjene ekstremiteta ako nisu posljedica smrzavanja i pjegavca i sve druge bolesti endogene i nepoznate etiologije.
Odredba članka 35. stavka 3. Pravilnika ne sadržava, dakle, zatvoren popis bolesti nepoznate odnosno nedovoljno poznate etiologije.
