Članak 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da „svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“
Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava odabrao je najbitnije novije presude kojima je utvrđena povreda članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Donosimo kratki pregled tih odluka.
1. U predmetu Pálka i drugi protiv Češke Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) se bavio problematikom izvlaštenja.
Podnositelji zahtjeva, vlasnici izvlaštenog zemljišta, tražili su isplatu razlike između naknade koju su primili i procijenjene tržišne vrijednosti zemljišta zbog toga što im je dodijeljena naknada prema tada važećem propisu, koja je bila znatno niža od tržišne cijene zemljišta. Sudovi su odbili njihovu tužbu tvrdeći da su postupili u skladu sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme izvlaštenja. Iako je kasnije stupio na snagu zakon koji je propisivao upotrebu tržišne cijene, on se nije mogao primijeniti retroaktivno. Sudovi viših instanci su podržali tu odluku ističući nemogućnost retroaktivne primjene zakona.
Pozivajući se na članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, podnositelji zahtjeva su se žalili da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva jer je naknada koja im je isplaćena za izvlašteno zemljište određena prema pretjerano formalističkom pristupu i iznosila je samo 13% tržišne cijene izvlaštene imovine.
Prema sudskoj praksi ESLJP-a, svako lišavanje vlasništva mora biti:
- zakonito,
- u javnom interesu i
- razmjerno legitimnom cilju (Jahn i drugi protiv Njemačke [VV], st. 81.-94.).
U odnosu na zahtjev razmjernosti, ESLJP je ponovio da se mora uspostaviti „pravedna ravnoteža“ između javnog interesa i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava.
Da bi se utvrdila pravedna ravnoteža u slučaju izvlaštenja nekretnine i mogući prekomjerni teret nametnut podnositeljima zahtjeva, važno je analizirati uvjete naknade prema relevantnom zakonodavstvu. Pravo na punu naknadu prema članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju nije zajamčeno u svim slučajevima, posebno kada su mjere poduzete u "javnom interesu" kao što su ekonomske reforme ili mjere socijalne pravde. Postupak koji osigurava cjelovitu procjenu posljedica izvlaštenja i razuman odnos između naknade i vrijednosti imovine je ključan. Države imaju široku slobodu procjene, ali ESLJP može provjeriti postoji li potrebna ravnoteža između javnog interesa i prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva. Odluka o izvlaštenju zemljišta podnositelja zahtjeva rezultirala je miješanjem u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, što se smatra "lišavanjem" vlasništva prema Protokolu br. 1.
ESLJP je zaključio da ograničenje prava vlasništva podnositelja zahtjeva nije bilo nepredvidivo niti proizvoljno i stoga je bilo zakonito. Što se tiče legitimnog cilja, miješanje je bilo u javnom interesu o čemu su se tužena država i podnositelji zahtjeva složili.
Što se tiče pitanja je li mjera bila razmjerna legitimnom cilju, u svjetlu sudske prakse ESLJP-a prema članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, domaći zakon koji propisuje rigidan sustav određivanja naknade za izvlaštenje i zanemaruje bilo koje druge čimbenike osim fiksno propisanih cijena, narušava pravednu ravnotežu između javnog i privatnog interesa koju zahtijeva ta odredba Konvencije (Papachelas protiv Grčke, [VV], st. 48.-49. i 53.-55.).
ESLJP smatra da iako se ne može reći da je sustav dodjeljivanja naknade koji koristi tablice i stope sam po sebi problematičan, u slučaju podnositelja tada važeće zakonodavstvo nije predviđalo “postupak koji osigurava sveukupnu procjenu posljedica izvlaštenja” (Efstathiou i Michailidis & Co. Motel Amerika protiv Grčke, st. 29.). Konkretno, domaći sudovi nisu ispitali druge dokaze koji se odnose na to je li naknada za izvlaštena zemljišta razmjerna i pravedna.
Dakle, rigidnim pristupom pri određivanju naknade za izvlaštenje bez provođenja sveobuhvatne procjene posljedica takvog postupanja, češke vlasti su narušile ravnotežu između javnog interesa i prava podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva.
2. Pitanjem proporcionalnosti miješanja u mirno uživanje vlasništva ESLJP se bavio u predmetu Shorazova protiv Malte u kojem je razmatrao zahtjev podnesen zbog zamrzavanja cjelokupne imovine podnositeljice na Malti, na rok od skoro 8 godina.
Imovina podnositeljice zahtjeva na Malti je zamrznuta nakon što su malteške vlasti primile zahtjev za pravnu pomoć u vezi s navodnim kaznenim djelima podnositeljice u Kazahstanu. Kazahstanske vlasti su provodile istragu o optužbama za prijevaru i pranje novca protiv podnositeljice i njenog supruga, političara iz Kazahstana i bivšeg supruga predsjednikove kćeri. Podnositeljica i njen suprug pokrenuli su ustavnosudski postupak protiv odluke o zamrzavanju imovine, tvrdeći da ne mogu ostvariti svoja procesna prava zbog političke prirode kaznenog progona u Kazahstanu te su zatražili obustavu postupka pružanja pravne pomoći. Malteški Ustavni sud je utvrdio da je privremena mjera zamrzavanja imovine zakonita i proporcionalna te će trajati do završetka kaznenog postupka. Međutim, zbog automatskog obnavljanja zahtjeva za pravnom pomoći i odluke o zamrzavanju imovine, u prosincu 2020., podnositeljica je zatražila prestanak takvog postupanja, a kazneni sud je u srpnju 2021. ukinuo privremenu mjeru jer podnositeljica nije bila optužena niti osuđena za kazneno djelo, a prema malteškom Kaznenom zakoniku privremena mjera zamrzavanja imovine se mogla odrediti samo protiv okrivljene osobe.
Podnositeljica zahtjeva je pred ESLJP-om prigovorila da je određivanje privremene mjere zamrzavanja imovine sukladno kazahstanskom zahtjevu za pravnom pomoći bilo protivno pravu na pošteno suđenje te da se ta mjera, kao i njezino opetovano produživanje temeljila na izmišljenim i politički motiviranim optužbama, predstavljajući nezakonito ograničenje prava na mirno uživanje vlasništva. Ovdje ćemo se fokusirati samo na povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
ESLJP je istaknuo da zamrzavanje imovine u kaznenom postupku predstavlja pravo države kontrolirati uporabu vlasništva kako bi ona bila u skladu s općim interesom (Apostolovi protiv Bugarske, stavak 91.). U takvim predmetima ESLJP ispituje: je li miješanje u mirno uživanje vlasništva bilo: 1.) zakonito, 2.) u skladu s općim interesom te 3.) je li postojala razmjernost između primijenjenih mjera i cilja koji se nastojao ostvariti (Džinić protiv Hrvatske, stavci 61.-62.). Pravo na mirno uživanje vlasništva ujedno podrazumijeva pravo pojedinaca da svoje prigovore zbog miješanja u predmetno pravo mogu iznijeti pred nadležna tijela, u kontradiktornom postupku i u skladu s načelom jednakosti oružja (G.I.E.M S.R.L i drugi protiv Italije [VV]21, stavak 302.)
ESLJP je, u iznimnim okolnostima ovog predmeta, zahtjev podnositeljice primarno odlučio ispitati kroz analizu razmjernosti miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva te posebno razmotriti jesu li nacionalnim zakonodavstvom bile predviđene dostatne zaštitne mjere protiv arbitrarnog miješanja u predmetno pravo. Tako je, je ocjenjujući je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva predstavljalo prekomjeran teret i stoga bilo nerazmjerno, posebno ispitao: karakter miješanja, prirodu vlasničkih prava, koliko je trajalo ograničenje prava te ponašanje podnositelja i državnih vlasti u konkretnom predmetu.
Prethodno, ESLJP je uvidio da zamrzavanje imovine podnositeljice ab initio nije bilo u skladu s malteškim Kaznenim zakonikom jer podnositeljica nikad nije bila ni za što optužena ili okrivljena u Kazahstanu, već je samo imala status osumnjičene osobe. Također, iz svih dostupnih podataka u spisu, ESLJP nije mogao pronaći dokaze koji bi ukazivali da su se malteški sudovi i tijela u bilo kojoj fazi postupka bavili propitivanjem je li donošenje mjere zamrzavanja imovine podnositeljice bilo u općem interesu. No čak i da se prihvati argument da je zamrzavanje imovine bilo u općem interesu, ESLJP je, provevši cjelovitu procjenu različitih interesa koji su bili uključeni u ovom predmetu, uključujući i sve relevantne postupovne zaštite dostupne podnositeljici zahtjeva, zaključio da miješanje u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva nije bilo proporcionalno.
Ptema tom Sudu, zamrzavanje cjelokupne imovine podnositeljice na Malti predstavljalo je samo po sebi strogu i restriktivnu mjeru, a posebno problematičnim smatra činjenicu da pri donošenju odluke o opsegu zamrzavanja imovine niti jedan nacionalni sud nije proveo analizu razmjernosti između vrijednosti zamrznute imovine i imovinske koristi koju je podnositeljica zahtjeva navodno izravno ili neizravno ostvarila počinivši kaznena djela za koja je bila osumnjičena. ESLJP je također zaključio da je imovina podnositeljice zahtjeva na Malti bila zamrznuta sukladno odluci malteškog kaznenog suda od 25. veljače 2014., u postupku zatvorenom za javnost te je periodično i automatski obnavljana svakih 6 mjeseci, bez da je podnositeljica saslušana, da bi u konačnici bila na snazi gotovo 8 godina. Osim toga, Sud smatra da za vrijeme trajanja mjere niti jedan sud u nacionalnom postupku, uključujući Ustavni sud, nije stvarno nastojao ocijeniti vjerodostojnost i osnovanost „optužbi“ iznesenih protiv podnositeljice zahtjeva te je podnositeljica zahtjeva bila lišena postupovnih jamstava koja su je trebala štiti od proizvoljnog i nerazmjernog miješanja u njezina prava.
Zaključno, ESLJP je utvrdio da su malteške vlasti počinile niz propusta a da pritom podnositeljici nisu osigurale osnovna postupovna jamstva da zaštiti svoje pravo na mirno uživanje vlasništva, zbog čega je utvrdio povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Lucija Prkačin, mag. iur.
