Zakon o radu Republike Hrvatske dopunjen je člankom 17.c, kojim se osigurava pravo na fleksibilne oblike rada za roditelje i pružatelje skrbi, a temelji se na Direktivi (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i njegovatelja.
Ova je odredba važan iskorak prema usklađivanju obiteljskih i profesionalnih obveza, a osobito je značajna za roditelje djece mlađe od osam godina te za radnike koji skrbe o teško bolesnim ili nemoćnim članovima obitelji.
Direktiva (EU) 2019/1158
Direktiva (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, poznata i kao Work-life Balance Directive, donesena je kako bi unaprijedila ravnotežu između privatnog i profesionalnog života, potaknula veću uključenost žena na tržištu rada, ojačala prava roditelja i neformalnih njegovatelja (skrbnika), osigurala jednako postupanje i fleksibilne uvjete rada za sve koji imaju obiteljske obveze.
Ključna novina Direktive je prepoznavanje prava ne samo roditelja, već i njegovatelja (eng. carers) na posebne uvjete rada, a država članica mora jamčiti da poslodavac takav zahtjev razmotri i o njemu odluči u razumnom roku te obrazloženo.
Prema članku 9. Direktive, radnici koji su roditelji djece mlađe od osam godina ili radnici koji skrbe za člana obitelji ili kućanstva imaju pravo zatražiti fleksibilne uvjete rada, uključujući rad na daljinu (remote work), fleksibilno radno vrijeme ili smanjeni broj radnih sati (part-time).
Direktiva propisuje pravo roditelju i skrbniku zatražiti fleksibilan rad te obvezuje u tom slučaju poslodavca da u razumnom roku razmotri i odgovori na zahtjev radnika u razumnom roku. U članku 9. Direktive poslodavce se obvezuje obrazložiti odbijanje ili odgađanje korištenja traženih uvjeta o fleksibilnom radu.
Trajanje tako dogovorenih fleksibilnih uvjeta rada na zahtjev radnika se dogovara s obzirom na obostrane potrebe radnika i poslodavca. Po isteku dogovorenog razdoblja radniku se omogućava pravo da zatraži povratak na prvobitni raspored radnog vremena a ako je to opravdano promjenom okolnosti onda i prije isteka dogovorenog razdoblja. Na radnikov zahtjev o prijevremenom povratku na prvobitni raspored radnog vremena, poslodavac mora uz razmatranje zahtjeva odgovoriti radniku uzimajući u obzir sve okolnosti o promijeni uvjeta iz radnikova zahtjeva. Također, Direktiva daje mogućnost državama članicama uvjetovati pravo na traženje fleksibilnih radnih uvjeta trajanjem radnog odnosa ili trajanjem radnog odnosa s istim poslodavcem, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci.
Što propisuje članak 17.c?
U skladu s recentnim razvojem europske pravne stečevine u području zaštite prava radnika s obiteljskim obvezama, hrvatski Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) usklađen je s Direktivom (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi. Implementacija ključnih odredbi Direktive ogleda se, među ostalim, u uvođenju članka 17.c u Zakon o radu, kojim se radnicima omogućuje pravo na privremeni rad na izdvojenom mjestu, pod posebnim uvjetima.
Normativni sadržaj članka 17.c Zakona o radu propisuje pravo radnika da od poslodavca zatraži obavljanje posla na izdvojenom mjestu rada (tzv. rad na daljinu ili rad od kuće), i to u slučaju:
Radnik je dužan u zahtjevu navesti razloge i predložiti vremensko razdoblje za koje traži takvu vrstu rada. Poslodavac je dužan pisanim putem obrazložiti svoju odluku, bilo da se radi o prihvaćanju ili odbijanju zahtjeva, i to najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Sukladno Direktivi, ako su se okolnosti promijenile ili više ne postoje razlozi zbog kojih je radnik ostvario pravo na rad na izdvojenom mjestu, poslodavac može donijeti odluku o povratku radnika na rad u prostor poslodavca. S druge strane, radnik također može zatražiti povratak na prethodni način rada.
Pravna praksa i tumačenja
Iako se sudska praksa u Republici Hrvatskoj tek postupno razvija u vezi s člankom 17.c (uveden je izmjenama iz 2023.), praksa europskih institucija daje jasne smjernice. U predmetima C-486/18 „Palm” (Praxair v RE) i C-506/06 „Martín” (Mayr v Flöckner), iako se ne radi izravno o radu na daljinu, Sud Europske unije istaknuo je važnost potpune roditeljske zaštitu i financijske neutralnost korištenja rodiljnih ili roditeljskih prava što doprinosi boljem razumijevanju članka 17.c u slučaju promjene organizacije rada, a države članice ne smiju svojim zakonodavstvom takva prava ograničiti.
U domaćoj praksi inspekcije rada upozoravaju na nužnost donošenja obrazložene odluke od strane poslodavca, a sve češće se javlja praksa provođenja internog pravilnika ili procedure kako bi se zahtjevi rješavali transparentno i u skladu sa zakonom.
Također, važno je istaknuti da neopravdano odbijanje zahtjeva radnika bez obrazloženja može predstavljati oblik diskriminacije na temelju roditeljskog statusa ili zdravstvenog stanja, što otvara mogućnost zaštite putem radnopravnih sporova.
Donosimo i obrazac zahtjeva radnika za rad na izdvojenom mjestu rada temeljem članka 17.c Zakona o radu: https://www.iusinfo.hr/obrasci/OBRSC201D20250630N936
Ana Paštrović, mag. iur.
