Ustav Republike Hrvatske jamči prava stečena ulaganjem kapitala koja se ne mogu umanjiti zakonom ni pravnim aktom (čl. 49. st. 4.), ali je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (čl. 50. st. 1.). Također, prema Zakonu o obveznim odnosima, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111.).
2. Pojam stjecanje bez osnove
Stjecanje bez osnove je pravni pojam iz Zakona o obveznim odnosima.1 Opće pretpostavke nastanka takvog obveznopravnog posla su: a) povećanje imovine na jednoj strani, b) umanjenje imovine na drugoj strani, c) kauzalna povezanost između umanjenja imovine na jednoj i povećanja imovine na drugoj strani, d) nepostojanje odgovarajuće osnove, te e) činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja. U trenutku kada se sve naznačene pretpostavke ostvare, stjecatelj je dužan vratiti tako stečenu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, a ako to ne učini dragovoljno osiromašeni ima pravo na tužbu za povrat neosnovano stečenog (condictio sine causa)2. Drugim riječima, na temelju čl. 1111. ZOO-a nastaje izvanugovorni obveznopravni odnos koji djeluje između sudionika toga odnosa (inter partes) u kojem je stjecatelj dužnik, a vjerovnik je osoba čiji je dio imovine prešao u imovinu stjecatelja. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a). Vrlo je važno naglasiti da za kondikcijski zahtjev (tužba kojom se traži povrat stečene koristi) vrijedi zastarni rok od pet godina, računajući od dana stjecanja bez osnova.
3. Analiza sudske prakse
Analiza sudske prakse obuhvaća recentne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTS) o pravu na isplatu vrijednosti ulaganja u pomorsko dobro, a koja su ulaganja izvršena radi iskorištavanja pomorskog dobra u lukrativne djelatnosti. U pravilu se radilo o kapitalnim investicijama na području luka (na primjer, ulaganje kroz investiranje u gradnju objekata, ulaganje u održavanje objekata i zemljišta na pomorskom dobru), a za što nije plaćena naknada.
U parnicama radi isplate tuženik je u velikoj većini slučajeva Republika Hrvatska, zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu.
3.1. Pitanje naknade za ulaganja u pomorsko dobro „otvorilo“ je rješenje VSRH br. Revt 73/09-2 od 2. ožujka 2010. kojim se prihvaća revizija tužitelja V.-M. d.o.o. i ukida presuda VTS-a br. Pž-1558/08-5 od 25. studenoga 2008. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ovog rješenja, naglašava se da se „(…) pojam imovine u smislu čl. 210. ZOO-a3 treba tumačiti u svjetlu obveznog prava i da se pod imovinom ne smatra samo pravo vlasništva i druga stvarna prava već i svaka moguća korist ili mogućnost povećanja imovine ili prava jedne osobe.“
3.2. Presudom VSRH-a br. Rev 1060/13-2 od 17. listopada 2017. revizija tužitelja odbija se kao neosnovana. Iz obrazloženja te presude vrijedi izdvojiti tri zaključka: 1) ako netko izgradi nešto na pomorskom dobru bez koncesije dužan je o svom trošku to otkloniti i vratiti pomorsko dobro u prijašnje stanje, 2) tužitelj je na pomorskom dobru gradio izvan ovlaštenja koje mu pripada prema ugovoru o koncesiji, pa sukladno odredbi čl. 33. st. 3. ZPDML/03, nema pravo zahtijevati naknadu za izvršena ulaganja, te 3) odredba čl. 33. st. 3. iz ZPDML/03 kao posebnog propisa isključuje primjenu odredbe iz čl. 210. ZOO-a kao općeg propisa.
3.3. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-260/2016-23 od 3. travnja 2018., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. d.o.o. za solidarnu isplatu iznosa od 15.000.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od tuženika Republike Hrvatske i L.R. d.d. Iznos od 4.000.000,00 kn odnosi se na ime naknade štete s osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja skladišnog prostora, dok se iznos od 11.000.000,00 kn odnosi na vrijednost ulaganja u nekretninu koja mu je oduzeta bez provedenog postupka izvlaštenja i isplate odgovarajuće naknade.
Presudom VTS-a posl. br. 32 Pž-4032/2018-3 od 13. studenoga 2020. odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i drugotuženikova žalba i potvrđuje prvostupanjska presuda. U obrazloženju presude, u odnosu na naknadu štete, navedeno da je tužiteljevo pravo raspolaganja nekretninom prestalo najkasnije 23. svibnja 1996. kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o osnivanju Lučke uprava Rijeka i Odluke kojom su utvrđene granice pomorskog dobra. Od tada tužitelj nije bio ovlašten koristiti predmetne nekretnine niti ih davati u zakup. Tužbeni zahtjev za naknadu u visini vrijednosti ulaganja u oduzete nekretnine je odbijen s obrazloženjem da je tužitelj stekao pravo na naknadu za ulaganja u predmetnu nekretninu, ali je nastupila zastara te tražbine. Naime, tužitelj je napustio predmetnu nekretninu najkasnije 2005., a tužba je podnesena sudu 2015.
Rješenjem VSRH-a br. Revd 2334/2021-2 od 1. veljače 2022. prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude VTS RH posl. br. Pž-4032/2018-3 od 13. studenog 2020. se odbacuje kao nedopušten.
4. Zahtjev za isplatu stečenog bez osnove kada je tužitelj stečajni dužnik
U Republici Hrvatskoj stečajni postupak provodi se radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji je obavljao djelatnosti na pomorskom dobru zahtijeva s jedne strane osobitu pažnju i obzir te s druge strane hitnost rješavanja nagomilanih neriješenih imovinskopravnih odnosa. Naknada za ulaganja u pomorsko dobro koju stečajni dužnik stekne tijekom stečajnog postupka je nesporno stečajna masa namijenjena za podjelu njegovim vjerovnicima.
Primjerice, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-138/2000 od 9. siječnja 2001. otvoren je stečajni postupak na stečajnim dužnikom LUČICA d.d. u stečaju iz Sumartina, zatim je rješenjem istog suda od 25. travnja 2019. nad njim zaključen stečajni postupak, nakon čega je rješenjem od 1. srpnja 2019. ovaj stečajni dužnik izbrisan iz sudskog registra. U sudskom registru sada je upisana Stečajna masa iza LUČICA d.d. s novim OIB-om, a nastala iza LUČICA d.d. u stečaju.
Iz presuda Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-841/2013 od 16. veljače 2018. i VTS RH posl. br. Pž-2548/2020-2 od 12. listopada 2021. važno je istaknuti sljedeće:
- tužitelj je pravni slijednik Brodogradilišta „Lučica“ – Sumartin koje je bilo nositelj prava upravljanja na općenarodnoj imovini označenoj kao čest. zem. 1409/2, 1428/1, 1430 i 1431, br. ZK uloška: 1035,
- parnični postupak pokrenut je protiv tuženice Republike Hrvatske radi naknade za izvršena ulaganja u nekretnine čest. zem. 1409/2, 1428/1, 1430 i 1431, br. ZK uloška:1035, koje su ranije prilikom pretvorbe ušle u kapital stečajnog dužnika,
- tužitelj nikad nije bio izvlašten i nije mu plaćena naknada za izvršena ulaganja,
- tuženik nije dokazao da je na ovim nekretninama utvrđena granica pomorskog dobra u skladu s odredbom čl. 14. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974.
- tužitelj po ocjeni drugostupanjskog suda ima pravo na naknadu korisnih i nužnih troškova (čl. 1116. ZOO-a) ulaganja u pomorsko dobro, kao i na vrijednost objekata koje je vlastitim sredstvima izgradio (čl. 1111. st. 1. ZOO-a),
- tužitelju je dosuđena naknada isključivo u visini vrijednosti ulaganja u ove nekretnine, točnije u iznosu od 3.220.450,33 kn zajedno sa zatraženim pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (čl. 1115. ZOO-a).
Rješenjem VSRH-a br. Revd-457/2022-2 od 24. kolovoza 2022. dopušta se revizija tužene Republike Hrvatske protiv presude VTS-a, posl. br. Pž-2548/2020-2 od 12. listopada 2021. zbog pravnog pitanja: “Ima li tužitelj kao nositelj prava upravljanja na nekretninama koje su ranije predstavljale društveno vlasništvo, a koje su po sili zakona postale pomorsko dobro, pravo na naknadu za vrijednosti ulaganja u nekretnine na pomorskom dobru?“
Predmet br. Rev-209/2023 na VSRH-u još nije riješen, a u zemljišnim knjigama za K. O. Supetar upisana je općenarodna imovina s organom upravljanja Brodogradilište „Lučica“ - Sumartin. U slučaju da stečajni dužnik konačno uspije u sporu protiv Republike Hrvatske, veliko je pitanje koliko danas realno vrijede tražbine vjerovnike utvrđene još daleke 2001.?
5. Zaključak
Ustavna je odredba da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Iz kratke analize prakse sudova Republike Hrvatske proizlazi zaključak da se naknada za izvršena ulaganja odnosi na objekte sagrađene na pomorskom dobru, a ne i na zemljište.
Može li besplatna ili čak naplatna koncesija biti kompenzacija za novčanu naknadu tržišne vrijednosti ulaganja? Strogo formalno, ne može, jer se prava mogu oduzeti samo uz naknadu pune tržišne vrijednosti. U stečajnom postupku, koji je hitan postupak, u obzir dolazi samo novčana naknada jer je stečajni dužnik i prije stečaja obustavio svoje poslovanje.
Konačno, treba li na sjednici Građanskog odjela VSRH-a napokon zauzeti pravno shvaćanje o pravu poštenog posjednika na naknadu za ulaganje u pomorsko dobro iz vremena režima društvenog vlasništva kada je bio njegov korisnik, a sve radi jedinstvene primjene prava?
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 „Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO.
^ 2 Dragan Katić, Stjecanje bez osnove – problemi i dileme u praksi, u: Novine u građanskom zakonodavstvu – 2023., Zbornik radova, Tuhelj, 23.-24. studenoga 2023.
^ 3 Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., i 88/01.). U važećem ZOO-u dvije su promjene: jedna se sastoji u dodavanju odluke suda ili druge nadležne vlasti kao osnove stjecanja (čl. 1111.), a druga u određenju trenutka od kojega će se stjecatelj smatrati nepoštenim u vezi s iznosom primljenim zbog ozljede tijela, narušavanja zdravlja ili smrti (čl. 1117.).
