PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 62/23U Luxembourgu 20. travnja 2023.
Presuda Suda u spojenim predmetima C-775/21 | Blue Air Aviation i C-826/21| UPFR
Dvije rumunjske organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava u području glazbe podnijele su tužbe protiv zračnog prijevoznika Blue Air odnosno protiv CFR-a, rumunjskog društva za željeznički prijevoz, radi isplate preostalih dugovanih naknada i kazni za priopćavanje, bez licencije, glazbenih djela javnosti u zrakoplovima i putničkim vagonima.
Žalbeni sud u Bukureštu, pred kojim se vode ti postupci, među ostalim, pita Sud EU-a:
- predstavlja li emitiranje glazbenog djela ili fragmenta glazbenog djela pomoću općeg sustava ozvučenja unutar komercijalnog zrakoplova u kojem se nalaze putnici, tijekom polijetanja, slijetanja ili u bilo kojem drugom trenutku tijekom leta, priopćavanje javnosti;
- provodi li željeznički prijevoznik upotrebom željezničkih vagona u kojima su postavljeni sustavi za ozvučenje namijenjeni obavještavanju putnika, priopćavanje javnosti.
Sud je presudio da
emitiranje glazbenog djela kao pozadinske glazbe u putničkom prijevoznom sredstvu predstavlja priopćavanje javnosti u smislu prava Unije
.
Međutim, sama ugradnja opreme za ozvučenje u prijevozno sredstvo i, prema potrebi,
računalnog programa koji omogućava emitiranje pozadinske glazbe ne predstavlja takvo priopćavanje. Slijedom toga,
pravu Unije protivi se nacionalni propis kojim se utvrđuje oboriva presumpcija priopćavanja glazbenih djela javnosti utemeljena na postojanju sustava ozvučenja u prijevoznim sredstvima.
Sud najprije podsjeća na to da države članice moraju autorima predvidjeti isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, uključujući stavljanje na raspolaganje javnosti njihovih djela tako da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere. Stoga, autori imaju pravo koje je preventivne naravi i koje im omogućuje da interveniraju između eventualnih korisnika svojih djela i radnji priopćavanja javnosti koje bi ti korisnici mogli izvršiti, a sve u svrhu njihove zabrane.
U ovom slučaju, Sud ističe da emitiranje glazbenog djela kao pozadinske glazbe koje u svojem putničkom prijevoznom sredstvu vrši prijevoznik predstavlja priopćavanje tog djela javnosti, s obzirom na to da, s jedne strane, taj
prijevoznik time djeluje, i pritom je u potpunosti svjestan posljedica svojeg postupanja, kako bi omogućio svojim klijentima pristup zaštićenom djelu. Štoviše, kada ne bi bilo takvog djelovanja, ti klijenti načelno ne bi mogli uživati u emitiranom djelu. S druge strane, to je djelo emitirano svim skupinama putnika koji su se istodobno ili uzastopno koristili tim prijevoznim sredstvom.
Suprotno tomu, puka opskrba materijalnim uređajem za priopćavanje nije sama po sebi priopćavanje. Slijedom toga, pravu Unije protivi se nacionalni propis kojim se utvrđuje oboriva presumpcija priopćavanja javnosti utemeljena na postojanju navedenih sustava ozvučenja u prijevoznim sredstvima. Naime, takav propis može dovesti do naplaćivanja naknade samo za postojanje tih sustava ozvučenja u tim prijevoznim sredstvima, čak i ako ne postoji nikakvo priopćavanje javnosti.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
___________________________________
1 Riječ je o
Direktivi 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).
