Postupovne pretpostavke za podnošenje ustavne tužbe do posljednjih izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22., objavljen 11. srpnja 2022., stupio na snagu 19. srpnja 2022.) vezane uz izjavljivanje revizije podnositelja ili suprotne strane u parničnom postupku ispitivale su se u sferi 30 dnevnog roka za osporavanje same revizijske odluke/rješenja od dana njezina dostavljanja podnositelju ustavne tužbe, odnosno, dostavljanjem tzv. revizijskog pisma podnositelju ustavne tužbe koji je u 30 dnevnom roku od donošenja drugostupanjske (pravomoćne) presude podnio ustavnu tužbu i, u pravilu, istovremeno s ustavnom tužbom, podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Tada je Ustavni sud zastao s ustavnosudskim ispitivanjem osporene drugostupanjske presude i obavijestio podnositelja ustavne tužbe da će po dovršetku revizijskog postupka nastaviti s ustavnosudskim postupkom po obavijesti podnositelja da želi nastavak postupka pred Ustavnim sudom, a kojim je podneskom mogao ujedno osporiti i revizijsku presudu/rješenje.
Spomenutim Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a iz srpnja 2022. (dalje: ZIDZPP) izmijenjeni su članci 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku te članak 385.a ZPP-a sada propisuje da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
Nadalje je propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
Člankom 64. ZIDZPP-a izmijenjen je članak 387. ZPP-a koji sada propisuje da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije čiji je obvezni sadržaj također propisan navedenim člankom te da se u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a ZPP-a zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.
Slijedom navedenih izmjena i dopuna ZPP-a uvedena je nova pravna osnova zbog koje je Vrhovnom sudu moguće podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije - zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - što je osnova za postupanje Ustavnog suda u premetima u povodu ustavnih tužbi. Tako ovom izmjenom i Vrhovni sud, kao najviši sud u državi koji se bavi pitanjima od posebne važnosti, odlučuje o povredama temeljnih ljudskih prava do kojih je došlo pobijanom drugostupanjskom odlukom ili u postupku koji joj je prethodio.
Ustavni sud je stoga razmotrio pitanje iscrpljenja pravnog puta prije podnošenja ustavne tužbe u slučajevima kada podnositelj kao stranka ima pravo na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije. Naime, razvidno je da su nakon ZIDZPP-a iz srpnja 2022. zbog povreda temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom odnosno Konvencijom, podnositelji ustavnih tužbi dužni koristiti raspoloživa pravna sredstva pred redovnim sudovima, što znači da prije podnošenja ustavne tužbe prigovore o povredi temeljnih ustavnih i konvencijskih prava trebaju iznijeti pred Vrhovni sud u smislu članaka 385.a i 387. ZPP-a.
Stoga je Ustavni sud rješenjima broj: U-III-207/2023 i U-III-7150/2022 od 7. ožujka 2023. odbacio ustavne tužbe podnesene u povodu drugostupanjskih odluka donesenih nakon stupanja na snagu ZIDZPP-a, tj. nakon 19. srpnja 2022., jer bi u protivnom zaobišao pravu volju zakonodavca da na takve prigovore najprije odgovori Vrhovni sud, što je u rješenjima i navedeno: "Bez davanja mogućnosti Vrhovnom sudu da se očituje o prigovorima zbog kojih se može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije, Ustavni sud oduzeo bi Vrhovnom sudu ulogu koju mu je namijenio zakonodavac."
Slijedom prethodno citiranih rješenja, sve ustavne tužbe podnesene u povodu presuda ili rješenja drugostupanjskih sudova odbacuju se ili kao preuranjene (ako je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije, tako u rješenju broj: U-III-207/2023) ili zbog neiscrpljenosti pravnog puta (ako nije podnesen prijedlog za dopuštenje revizije, tako u rješenju broj: U-III-7150/2022) temeljem članka 62. i stavaka 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske1 kojim je propisano da ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen, dok u stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima. Smisao navedene odredbe je omogućiti redovnim sudovima da spriječe ili isprave povredu ustavnih prava podnositelja što je sukladno volji zakonodavca da prije Ustavnog suda o tome odluče redovni sudovi, kako Ustavni sud ne bi došao u poziciju da preuzme nadležnost redovnih sudova u svojstvu "suda trećeg ili četvrtog stupnja", odnosno, da podnositelji prije nego podnesu ustavnu tužbu ne pristupe tek formalnom iscrpljenju raspoloživih pravnih sredstava pred redovnim sudovima, kako bi se ostvarilo načelo supsidijarnosti konkretne ustavnosudske kontrole.
U oba recentna ustavnosudska rješenja Ustavni sud zorno je pojasnio obveze svakog pojedinog podnositelja:
"3.3. Stoga su pojedinci, koji u ustavnoj tužbi tvrde da im je u sudskom postupku povrijeđeno neko ustavno pravo, dužni te prigovore istaknuti u onoj fazi postupka u kojoj je otklanjanje te povrede još uvijek moguće (vidi, primjerice, rješenja Ustavnog suda broj: U-III-4833/2016 od 20. svibnja 2020., te broj: U-III-338/2021 /navedeno/). Drugim riječima, prije nego podnesu ustavnu tužbu podnositelji trebaju redovnim sudovima ili drugim odgovarajućim tijelima koja odlučuju u njihovom predmetu podnijeti u bitnom iste prigovore koje iznose u ustavnoj tužbi na način da istaknu odlučne činjenice i okolnosti zbog kojih smatraju da su im njihova ustavna prava povrijeđena, u skladu sa zahtjevima primjenjivog procesnog prava (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda broj: U-III-857/2008 od 1. listopada 2008., "Narodne novine" broj 123/08.; te rješenje Ustavnog suda broj: U-III-338/2021 /navedeno/).
3.4. Pravna sredstva koja treba iscrpiti prije podnošenja ustavne tužbe moraju podnositelju dati stvarnu mogućnost utjecaja na Ustavom zajamčena prava i slobode koje on smatra povrijeđenima (v. rješenje Ustavnog suda broj: U-III-338/2021 /navedeno/; te usporedi s predmetom Europskog suda za ljudska prava Vučković protiv Srbije [Vv], br. 17153/11 i drugi, §§ 71. i 74., presuda od 25. ožujka 2014.).
3.5. Slijedom navedenoga, ustavna tužba podnositelja koji nije prije podnošenja ustavne tužbe najprije koristio takvo pravno sredstvo ili ga je koristio, ali nije u povodu odluke kojom je o njemu odlučeno podnio ustavnu tužbu, u pravilu treba biti odbačena radi neiscrpljivanja dopuštenog pravnog puta (vidi, primjerice, rješenja Ustavnog suda broj: U-III-5687/2012 od 15. travnja 2020.; te broj: U-III-338/2021 /navedeno/)."
Stoga će Ustavne tužbe, u slučaju da podnositelji ne ispune prethodno izložene obveze, pozivom na mjerodavnu odredbu članka 62. stavaka 2. i 3. Ustavnog zakona biti odbačene kao nedopuštene.
Ivana Đuras, dipl. iur., viša savjetnica
Ustavni sud Republike Hrvatske
^ 1 "Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst
