Nacrt prijedloga Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

Moramo li uvesti euro?

Euro je nastao radi uvođenja i korištenja zajedničke valute, a cilj je bio produbiti povezanost među državama članicama i pospješiti iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta uz slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala. Euro uklanja transakcijske troškove, unutar europodručja dokida međuvalutne promjene, a za članice europodručja koje velikim dijelom trguju s drugim članicama europodručja smanjuje izloženost valutnom riziku i olakšava trgovinu te povećava otpornost gospodarstava na krize. U cjelini, euro pridonosi stabilnijim gospodarskim prilikama i rastu, većim investicijama i novim radnim mjestima.

Hrvatska je, kao i sve države članice koje su pristupile EU-u nakon 1992., kada je potpisan Ugovor o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta), obvezna uvesti euro kao službenu valutu u jednom trenutku u budućnosti. Naime, potpisivanjem ugovora o pristupanju Europskoj uniji Hrvatska je preuzela cjelokupnu pravnu stečevinu EU-a, koja, među ostalim, propisuje da su sve države članice osim Danske dužne uvesti euro nakon što zadovolje potrebne uvjete. Odluku o pokretanju postupka uvođenja eura donose nacionalne vlasti države članice, na temelju ocjene ekonomskih koristi i troškova uvođenja eura za konkretno gospodarstvo, ali uzimajući u obzir i druge relevantne činitelje.

Europska ekonomska i monetarna unija (EMU) s eurom kao zajedničkom valutom ostvarena je u tri faze. U prvoj fazi uspostavljena je sloboda kretanja kapitala unutar EU-a, pojačana je suradnja između nacionalnih središnjih banaka, a povećan je i stupanj koordinacije u području fiskalne politike. Najvažnije aktivnosti u drugoj fazi bile su osnivanje Europskoga monetarnog instituta, koji je kasnije postao Europska središnja banka (ESB), i jačanje institucionalne neovisnosti središnjih banaka. Uvođenje eura kao obračunske jedinice 1999. označilo je početak treće, završne faze uspostave EMU-a. Valute država članica tada su nepovratno fiksirane u odnosu na euro, ovlast za vođenje zajedničke monetarne politike dodijeljena je ESB-u, a tri godine nakon toga u optjecaj su ušle novčanice i kovanice eura.

Euro je zajednička valuta 19 država članica Europske unije i jedan od glavnih simbola europske integracije. Kao obračunska jedinica euro je uveden 1. siječnja 1999., inicijalno u 11 država. Tri godine kasnije, 1. siječnja 2002., novčanice i kovanice eura ušle su u optjecaj u 12 država članica EU-a. To su bile Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska (u Grčkoj euro nije bio uveden 1999. kao obračunska jedinica jer Grčka nije zadovoljavala kriterije konvergencije tada, ali jest u međuvremenu). Od tada, euro je uvelo još sedam država članica – Slovenija (1. 1. 2007.), Cipar (1. 1. 2008.), Malta (1. 1. 2008.), Slovačka (1. 1. 2009.), Estonija (1. 1. 2011.), Letonija (1. 1. 2014.) i Litva (1. 1. 2015.).

Vrijedi spomenuti kako dvadeset godina nakon uvođenja eura neke europske zemlje još nisu voljne pridružiti se monetarnoj uniji. Iako su obvezne uvesti euro, Švedska, Češka, Mađarska i Poljska odlučile su se za odgodu na neodređeno vrijeme. Postoje različiti ekonomski, politički, pravni, sociološki, pa čak i emocionalni čimbenici za takvu odluku.

Devetnaest država članica Europske unije (od njih dvadeset sedam) uvelo je zajedničku valutu i pristupilo europodručju. Od preostalih osam država članica EU-a izvan europodručja njih tri, Bugarska, Hrvatska i Rumunjska, iskazale su velik interes za pristupanje europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i uvođenje eura u skoroj budućnosti. Preostalih pet europskih zemalja, trenutno se ne želi odreći svog monetarnog suvereniteta. Danska, na primjer, nije po zakonu obvezna uvesti euro (klauzula o izuzimanju).

Je li Hrvatska spremna za uvođenje eura?

Svakako možemo istaknuti kako je tijek uvođenja eura višegodišnji proces koji ima nekoliko faza te je prema analizama HNB-a Hrvatska svaku fazu započela kad je za nju bila spremna.

U lipnju 2017. godine, Hrvatska je izašla iz procedure prekomjernoga proračunskog manjka, a makroekonomske neravnoteže su se popravljale. No, u to vrijeme Europska komisija je Hrvatsku još uvijek svrstavala među zemlje s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Ipak, imajući na umu gospodarske trendove, aktivnosti i smjer makroekonomske politike te činjenicu da je uvođenje eura višegodišnji proces, postojalo je čvrsto uvjerenje da je Hrvatska u tom trenutku bila spremna započeti proces. U takvim okolnostima, Vlada i HNB izradili su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koja je predstavljena javnosti u listopadu 2017.

Hrvatska je u srpnju 2019. godine institucijama EU-a i državama europodručja poslala pismo namjere za ulazak u ERM II, a malo ranije, u svibnju 2019., Europskoj središnjoj banci upućen je zahtjev za ulazak u blisku suradnju. Namjeru Hrvatske za ulazak u ERM II pozdravili su na sastanku Euroskupine u srpnju 2019. ministri financija iz država članica europodručja i Danske, sudionice tečajnog mehanizma. Tome je prethodila, i spremnost za tu fazu potvrdila, među ostalim i ocjena Europske komisije iz veljače 2019., prema kojoj Hrvatska više nije zemlja s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Rezultat je to nastavka brzog smanjivanja makroekonomskih neravnoteža, uključujući i fiskalnih neravnoteža. Također, u toj ocjeni prepoznati su napori u provedbi pojedinih strukturnih reforma, ali se navodi da i nadalje postoji prostor za daljnji napredak.

Nakon toga, u sljedećih godinu dana provodile su se mjere i politike na koje se Hrvatska obvezala u pismu namjere, uključujući strukturne prilagodbe, ali i pripremne radnje (poput priprema za uspostavljanje bliske suradnje s Europskom središnjom bankom) kako bi Hrvatska mogla pristupiti mehanizmu ERM II.

Spremnost Hrvatske za ulazak u ERM II sredinom 2020. ocjenjivali su Europska komisija, Europska središnja banka te sve zemlje koje su danas članice europodručja i Danska kao članica mehanizma ERM II. Na zahtjev Hrvatske ministri financija država europodručja, predsjednica Europske središnje banke te ministri financija i guverneri središnjih banaka Danske i Hrvatske, slijedom postupka u kojemu je sudjelovala Europska komisija i nakon konzultacija s Gospodarskim i financijskim odborom, donijeli su 10. srpnja 2020. zajedničku odluku da se hrvatska kuna uključi u ERM II.

Nakon ulaska u ERM II, Hrvatska će u tečajnom mehanizmu trebati provesti najmanje dvije godine i pritom zadovoljiti sve kriterije nominalne konvergencije (kriterije za uvođenje eura). Institucije EU-a (EK i ESB) i države članice ponovo će biti ti koji će ocjenjivati je li Hrvatska zadovoljila kriterije za uvođenje eura te odrediti točan datum uvođenja zajedničke valute u Hrvatskoj. Za hrvatsko je gospodarstvo važno da se vrijeme koje će Hrvatska provesti u tečajnom mehanizmu iskoristi za daljnju provedbu ekonomskih i strukturnih politika koje će povoljno utjecati na konkurentnost gospodarstva i njegovu otpornost na gospodarske šokove u budućnosti. No, takva je ekonomska politika poželjna nevezano uz sam proces i cilj uvođenja eura, te se treba nastaviti i nakon uvođenja eura.

Što se tiče spremnosti gospodarstva na uvođenje eura, u praktičnom smislu, uvođenjem eura gospodarstvo će postati konkurentnije, povećat će se investicije, a to će povoljno djelovati na rast i zaposlenost. Za samo uvođenje eura gospodarstvo će se trebati pripremiti u tehničkom smislu, poput primjerice izmjene cjenika i kataloga u kojima će cijene biti izražene u eurima i izmjene natpisa s cijenama u trgovinama, informatičke prilagodbe i prilagodbe u računovodstvu (iskazivanje vrijednosti u eurima). No, tu je riječ o tehničkim pripremama koje će se obaviti u kratkom vremenu prije samog datuma uvođenja eura. To će, dakako, za njih predstavljati određeni trošak, no on će biti jednokratan i višestruko će ga kompenzirati koristi (poput relativnog smanjivanja kamatnih stopa, smanjivanja transakcijskih troškova i sl.) koje će biti trajne.

Nacrt prijedloga Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, čime su odredbe temeljnih ugovora Europske unije postale obvezne i za Republiku Hrvatsku.

Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem Ugovora o pristupanju preuzela obvezu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj nakon što budu ispunjeni propisani uvjeti kao i odredbe propisa koje se odnose na države članice Europske unije u kojima je euro službena valuta. Iste odredbe obvezuju sve države članice koje su Europskoj uniji pristupile nakon potpisivanja Ugovora o Europskoj uniji.

Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (u daljnjem tekstu: EMU) regulirana je trima uredbama Vijeća Europske unije (u daljnjem tekstu: Vijeće EU). To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura , Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.

Ove se uredbe izravno primjenjuju u svim državama sudionicama monetarne unije od dana uvođenja eura, pri čemu se posljednje dvije revidiraju svaki put kada neka država članica uvede euro. Konkretno, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 mijenja se na način da se nova država članica uvrštava u popis država europodručja, dok se Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 mijenja na način da se dopunjuje utvrđivanjem stope konverzije između eura i valute države članice koja uvodi euro.

Kako bi država članica uvela euro kao službenu valutu potrebno je ispuniti kriterije. Kriteriji za uvođenje zajedničke valute jasno su propisani Ugovorom iz Maastrichta iz 1992., pa se tako nazivaju još i kriteriji iz Maastrichta, a često ih se naziva i kriterijima nominalne konvergencije. Navedeni kriteriji odnose se na stabilnost cijena, održivost javnih financija, stabilnost tečaja i konvergenciju dugoročnih kamatnih stopa.

Kriteriji su postavljeni da potaknu države članice na odgovorno ponašanje koje će pogodovati ekonomskoj stabilnosti i pripremiti ih za članstvo u monetarnoj uniji. Kako je posljednja financijska kriza pokazala, stabilne i otporne države mnogo će uspješnije funkcionirati u uvjetima zajedničke valute nego države koje su opterećene vlastitim gospodarskim problemima.

10. srpnja 2020. hrvatska kuna priključena je europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II) i uspostavljena je bliska suradnja između HNB-a i Europske središnje banke i time je ostvaren ključan korak na putu uvođenja eura (Euro je moguće uvesti najranije 1. siječnja 2023.). Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se, u pravilu, u razdoblju koje prethodi uvođenju eura donosi zakon koji uređuje opća pitanja povezana s uvođenjem eura te da se mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji sadrže odredbe povezane s postojećom nacionalnom valutom.

Za potrebe identificiranja područja koja trebaju biti obuhvaćena “Zakonom o euru”, a kako bi se osigurala puna pravna sigurnost te predložio sveobuhvatan zakonski okvir - analizirani su zakoni država članica koje su posljednje uvele euro kao službenu valutu. Prijedlogom zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj uređuje se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Njime će se propisati pravila o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, utvrdit će se trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro te će se propisati obveza dvojnog iskazivanja, kao i način praćenja primjene te obveze. Prijedlog zakona, kao krovni zakon, sadrži i odredbu o neprekidnosti ugovora i drugih pravnih instrumenata.

Nedvojbeno je kako uvođenje eura kao službene valute zahtijeva ozbiljnu i stručnu prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se, u pravilu, u razdoblju koje prethodi uvođenju eura donosi zakon koji uređuje opća pitanja povezana s uvođenjem eura te da se mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji sadrže odredbe povezane s postojećom nacionalnom valutom.

Prijedlog zakona sadržava osnovne odredbe opće naravi kojima se uređuje uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te druge odredbe kojima se uređuje i niz drugih pitanja važnih za uvođenje eura. U Prijedlogu zakona sadržana su osnovna načela uvođenja eura u Republici Hrvatskoj, kao i temeljne odredbe o zamjeni hrvatske kune eurom. Svrha ovog tzv. “krovnog zakona” je stvoriti zakonitu osnovu za zamjenu službene valute Republike Hrvatske u smislu osiguravanja pravne jasnoće i pravne sigurnosti. Prijelaz na euro kao službenu valutu trebao bi biti homogen i transparentan, kako bi svaki građanin imao priliku dobiti potrebne informacije i kako bi ih mogao s povjerenjem prihvatiti te postupati u skladu s njima.

Prijedlog zakona unosi u hrvatsko zakonodavstvo glavne odrednice uvođenja eura, a osobito:
− sadrži glavne odrednice postupka uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj,
− utvrđuje način i rok zamjene gotovog novca,
− utvrđuje pravila za preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti,
− utvrđuje trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro,
− sadrži mjere za zaštitu potrošača, posebice, obvezu dvojnog iskazivanja i način praćenja primjene te obveze (detalji o obvezi dvojnog iskazivanja - rokovi: najranije od prvog dana od dana objave odluke Vijeća EU o uvođenju eura, a obvezno prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem će proteći trideset dana od dana objave odluke Vijeća EU o usvajanju eura,
− sadrži pravila za preračunavanju depozita, kredita i vrijednosnih papira,
− sadrži odredbe u kojima će biti sadržano načelo pravnih instrumenata prema kojemu će postojeći ugovori i drugi pravni instrumenti u kojima se navodi pozivanje na kunu i dalje vrijediti,
− sadrži odredbe o tome da je preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti za sve besplatno, odredbe o naknadi za iznose gotovog novca iznad određenog limita, odredbe o zamjeni u Hrvatskoj narodnoj banci nakon isteka 12 mjeseci što će se zamjenjivati bez naknade,
− utvrđuje se način nadzora poštivanja obveznog dvojnog iskazivanja i pravilnog preračunavanja, uključujući ovlasti nadležnih tijela za nadzor,
− utvrđuje detalje o izuzećima za dvojni optjecaj (primjerice, bezgotovinski platni promet, uređaji za automatsku naplatu, bankomati s opcijom pologa novca, pružatelji usluga javnog prijevoza),
− a sadrži i druge odredbe nužne za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

U siječnju 2022. predstavljen je Prijedlog Zakona o uvođenju eura, a donošenje istog očekuje se u travnju 2022. godine. Republika Hrvatska priprema se za zamjenu kune eurom koja obuhvaća 3 ključna razdoblja: pripremno razdoblje, razdoblje dvojnog optjecaja te razdoblje nakon završetka dvojnog optjecaja.

Pripremno razdoblje započinje otprilike 6 mjeseci prije uvođenja eura, točnije od dana kada Vijeće Europske unije donese odluku da Hrvatska uvodi euro i utvrdi fiksni tečaj konverzije i traje do datuma uvođenja eura. Nakon objave odluke Vijeća EU o usvajanju eura, Vlada Republike Hrvatske odlukom objavljuje datum uvođenja eura i fiksni tečaj konverzije, datum početka i završetak dvojnog optjecaja, te datum početka i završetka dvojnog iskazivanja.

U pripremnom razdoblju počinje obveza dvojnog iskazivanja te započinje predopskrba, posredna predopskrba i pojednostavljena predopskrba gotovim novcem eura. Razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja započinje prvi ponedjeljak u rujnu 2022. i završava protekom 12 mjeseci od datuma uvođenja eura (započinje 5. rujna 2022. te traje zaključno do 31. prosinca 2023.). Razdoblje dvojnog optjecaja započinje datumom uvođenja eura i traje 2 tjedna (14 dana od datuma uvođenja eura). Dvojni optjecaj je optjecaj u kojem se prilikom transakcija gotovim novcem istodobno koriste euro i kuna kao zakonsko sredstvo plaćanja, odnosno tijekom tog razdoblja u optjecaju će se istodobno nalaziti i euri i kune.

Dobrovoljno dvojno iskazivanje: prvog dana od objave odluke Vijeća EU (jer je nužno znati fiksni tečaj konverzije). Obvezno dvojno iskazivanje: najkasnije prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem će proteći 30 dana od dana objave odluke Vijeća EU kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije, i završava protekom 12 mjeseci od datuma uvođenja eura. Na primjer: ako Vijeće EU donese odluko o usvajanju eura za RH i ako se uredbom Vijeća EU utvrdi fiksni tečaj konverzije u srpnju 2022., 30 dana od objave će proteći u kolovozu 2022. prvi ponedjeljak u mjesecu koji slijedi nakon kolovoza je 5. rujna 2022. – nastup obveze dvojnog iskazivanja.

Zaključno, Republika Hrvatska je putem svoga Ugovora o pristupanju preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu. Upotreba eura kao jedinstvene valute u EMU uređena je trima navedenim uredbama Vijeća EU-a. Ti pravni akti, osim što propisuju da je euro službena valuta u svim članicama EMU-a, sadrže i glavna načela kojih se države članice trebaju pridržavati u postupku prelaska na euro.

Najvažniji akt u tom postupku jest upravo Prijedlog zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Osim odredbi utvrđenih Prijedlogom zakona, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura bit će potrebno izmijeniti niz drugih zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom. Prilagodbe će tako biti neophodne u propisima kojima se uređuje platni promet, porezni sustav, tržište kapitala, financijski sustav i trgovačko pravo.

S druge strane, propise koji samo u manjoj mjeri sadržavaju odredbe povezane s kunom neće biti neophodno mijenjati u razdoblju do uvođenja eura jer se Prijedlogom zakona propisuje da se iznosi iskazani u kunama u svim pravnim instrumentima, što je pojam koji se odnosi na sve akte koji imaju pravni učinak, smatraju iznosima u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje. Odredbe tih propisa prilagodit će se činjenici da će euro biti službena valuta u Republici Hrvatskoj kada se propis bude mijenjao ili dopunjavao zbog neke druge potrebe.

Ivan Vidas, struč. spec. oec.

Izvori:
1. Ministarstvo financija, Nacrt prijedloga Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, siječanj 2022.
2. Koordinacijski odbor za prilagodbu gospodarstva i zaštitu potrošača, Smjernice za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune, siječanj 2022.
3. https://www.poslovni.hr/europska-unija/zasto-svedska-ceska-madarska-i-poljska-uporno-odbijaju-uvesti-euro-4291708
4. https://euro.hnb.hr/
5. M. Deskar-Škrbić, D. Kunovac: Dvadeseta godišnjica eura: zašto se neke zemlje još ne žele pridružiti?, Pregledi P-49, HNB, 2021.