Autor u članku prvo prikazuje način na koji je Vrhovni sud izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Potom, ukratko predstavlja institut povrede prava na suđenje u razumnom roku, te deklarira i faktički argumentira pravno shvaćanje po kojem bi nešto slično u kontekstu primjerenih novčanih naknada koje odmjerava u slučajevima povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, u dijelu potonjeg koje jamči pravo na suđenje u razumnom roku, trebao učiniti i Ustavni sud.
1. Uvod
Autor je ovog stručnog rada prije otprilike 5 godina u domaćoj pravnoj periodici publicirao stručni članak koji je bio neka vrsta svojevrsnog javnog apela upućenog Vrhovnom sudu. Članak je publiciran pod naslovom …Krajnje je vrijeme da Vrhovni sud donese nove Orijentacijske kriterije za isplatu pravičnih novčanih naknada osnovom pretrpljene neimovinske štete 1…, a imao je dvojaku odnosno dvostruku svrhu i namjenu. Prvo, navedenom sudu ukazati na činjenicu da je došlo vrijeme kada je, ponajprije zbog inflatornih kretanja i povećanja troškova života, visinu pravičnih novčanih naknada nalazećih u 29. studenog 2002. na sjednici Građanskog odjela tog suda donijetim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete2 harmonizirati s tom činjenicom. Jer, bilo je potpuno jasno, neupitno i nedvojbeno da pravična novčana naknada koja je nekom oštećeniku u nekom novčanom iznosu odmjerena 2002. samo nominalno odgovara pravičnoj naknadi koja je u istom iznosu odmjerena, primjerice, 2014. ili 2016. Odnosno, drugim riječima kazano, zbog gubitka vrijednosti novca potonja je odmjerena naknada, stvarno i realno, bila kudikamo niža od prve u svakom smislu osim, dakako, onom pukom numeričkom odnosno brojčanom. Ispravnost, pravičnost i osnovanost našeg javnog apela odnosno zalaganja činjenično smo argumentirali navođenjem kumulativne stope inflacije u vremenskom intervalu od studenog 2002. do travnja 2016. koja je po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku iznosila 32,4%. Vrhovni sud je navedeno i učinio no, nažalost, tek godinama nakon publikacije članka odnosno tek sredinom 2020. Drugi razlog objave tog članka ležao je u našem pravnom smatranju da navedene kriterije, osim u dijelu odnosećem na visine pravičnih novčanih naknada, treba upotpuniti odnosno doraditi u skladu s činjenicom da je nakon njihovog donošenja, 01. siječnja 2006., na snagu stupio Zakon o obveznim odnosima3 koji je u naš obveznopravni sustav inkorporirao objektivnu koncepciju naknade neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Nažalost, Vrhovni sud je, evidentno je i bjelodano, smatrao da navedeno, iz nekog razloga, nije potrebno učiniti. Stoga ćemo ovaj članak strukturirati odnosno koncipirati na način da ćemo prvo lakonski prikazati odnosno prezentirati način na koji je Vrhovni sud izmijenio navedene kriterije. Potom ćemo, drugo, ukratko predstaviti institut povrede prava na suđenje u razumnom roku, te konačno, treće, deklarirati i faktički argumentirati naše pravno shvaćanje po kojem bi nešto slično u kontekstu primjerenih novčanih naknada koje odmjerava u slučajevima povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje4, u dijelu potonjeg koje jamči pravo na suđenje u razumnom roku, trebao učiniti i Ustavni sud.
2. Orijentacijski kriteriji i njihova promjena
Naime, Vrhovni je sud, ispunjavajući svoju ustavnu i zakonsku obvezu ujednačavanja primjene prava i osiguravanja ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, još 2002. donio gorenavedene Orijentacijske kriterije. Navedeni su kriteriji bili nepromijenjeni sve da 2020. kada je Građanski odjel Vrhovnog suda na odjelnoj sjednici održanoj 15. lipnja 2020. izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete5 povisivši iznose pravičnih naknada za 50% s tim da se izmijenjeni kriteriji primjenjuju i u sub judice parnicama. Zauzeto pravno shvaćanje glasi - …Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05… Obrazlažući novozauzeto pravno shvaćanje Vrhovni je sud, među inim, naveo - …Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7 %, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9%...
3. Novčana naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Jedno je od zakonskih ovlaštenja Ustavnog suda, ali i njegova obveza, u ustavnosudskim postupcima iniciranima podnošenjem ustavne tužbe protiv pojedinačnog pravnog akta kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranke odnosno sumnji ili optužbi za učin kaznenog djela, u slučajevima u kojima utvrdi da je došlo do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje u segmentu odnosno fragmentu potonjeg koji se odnosi na pravo na suđenje u razumnom roku, podnositelju ustavne tužbe odnosno tužitelju čiju je povredu prava in concreto utvrdio odmjeriti primjerenu novčanu naknadu zbog povrede tog prava. Navedeno se pravo i obveza ustavnopravno bazira na zakonskoj odredbi6 kojom je normirano da će u odluci o podnijetoj ustavnoj tužbi Ustavni sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optužbi zbog njegova kažnjivog djela nije odlučio u razumnom roku, s tim da se naknada isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Za razliku od Vrhovnog suda, Ustavni sud nikada nije, barem ne koliko je nama poznato, donio neki pravni akt odnosno shvaćanje koji bi, u pravnosadržajnom smislu, odgovarao sadržaju gorenavedenih Orijentacijskih kriterija. Odnosno, drugim riječima kazano, ne postoje nikakvi numerički odnosno novčani kriteriji koji bi upućivali na visinu naknade koju je navedeni sui generis sud dužan odmjeriti odnosno dosuditi tužitelju u slučaju utvrđenja odnosno zauzimanja ustavnopravnog shvaćanja o povredi ovog ustavnog prava. Postoje, međutim, kriteriji kojima se Ustavni sud rukovodi odnosno orijentira prilikom odmjeravanja navedene naknade odnosno neizostavno ih uzima u obzir u svakom pojedinom slučaju, a ti su kriteriji u ustavnosudsku praksu odnosno judikaturu preuzeti iz judikature Europskog suda za ljudska prava. Sukladno tim kriterijima, Ustavni se sud u ustavnosudskom postupku iniciranom ustavnom tužbom radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, ali nota bene i nadležni sudovi u izvanparničnom postupcima koji se pred njima, temeljem mjerodavnih odredaba Zakona o sudovima7, vode radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, mora uzeti u obzir duljinu trajanja postupka, ponašanje tužitelja, složenost predmeta i postupanje sudova odnosno drugih nadležnih tijela, uz našu opasku da navedeni sud, na kraju obrazloženja svake odluke u kojoj tužitelju odmjeri pravičnu naknadu, obvezno napomene odnosno apostrofira činjenicu da visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Konačno, iako, kako rekosmo, ne postoje nikakvi orijentacijski ili neki slični formalizirani numerički kriteriji temeljem kojih bi Ustavni sud odlučivao o samom iznosu odmjerene odnosno izrečene novčane naknade, iz judikature navedenog suda proizlazi da tužitelj u takvom postupku, ovisno o gorenavedenim okolnostima konkretnog slučaja, može anticipirati odmjeravanje primjerene novčane naknade koja se kreće u novčanom rasponu od 1.800,00 do 2.200,00 HRK po godini trajanja postupka odnosno trajanja suđenja.
4. Razlozi za promišljanje o povećanju iznosa naknada da bi se potonje mogle okarakterizirati primjerenima
Temeljni je razlog zbog kojeg smatramo da bi Ustavni sud trebao razmotriti pitanje povećanja iznosa naknada koje oštećenicima odmjerava osnovom povrede prava na suđenje u razumnom roku identičan onom zbog kojeg smo Vrhovnom sudu sugerirali povećanje iznosa pravičnih novčanih naknada osnovom pojedinih kvalifikatornih okolnosti relevantnih za naknadu neimovinske štete. Jer, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku8 u vremenskom intervalu odnosno periodu trajućem od 01. siječnja 2000. do 01. siječnja 2021. inflacija je u Republici Hrvatskoj iznosila 48,7% in cumulo, a čemu treba pridodati ovogodišnju visoku inflatornu stopu, najvišu još od 2008., koja je bila 5,7% na godišnjoj razini. Dakle, samo je u zadnjih 20 godina djelovanjem inflacije, a o rastu troškova života, realnom i stvarnom, da sa se i ne govori, određeni novčani iznos u kunama, primjerice 1.000,00 HRK, izgubio preko polovice svoje vrijednosti. Nadalje, prosječna je mjesečna isplaćena neto plaću u Republici Hrvatskoj u siječnju 2000. iznosila 3.597,00 HRK, a u studenom 2021. 7,333,00 HRK. Ergo, porast iznosi 104,89%. Naposljetku, barem je, u ovom kontekstu, jednako relevantan i znakovit podatak da je državni proračun, iz kojeg se oštećenicima predmetnog prava isplaćuje primjena novčana naknada, na prihodnoj strani 2000. iznosio 50.700.000,00 HRK, a za 2022. iznosi 174.000.000,00 HRK. Dakle, veći je čak za 291,3%. Naravno, identičan je slučaj i kod predmetnih naknada koje se odmjeravaju osnovom povrede predmetnog ustavnog i konvencijskog prava. Dodatni razlog zbog kojeg treba razmisliti o povećanju naknada leži u činjenici da barem još neko vrijeme u svijetu, a onda posljedično i kod nas, zbog kontinuiranog vrtoglavog rasta cijena raznih sirovina, a poglavito energenata, te agresije Rusije na Ukrajinu, navedena inflatorna kretanja neće biti svedena u neke normalne odnosno uobičajene okvire na koje smo zadnjih desetljeća navikli. Au contraire. Ili, drugim riječima kazano, ako su se iznosi naknada koji se oštećenicima odmjeravaju osnovom povrede ovog prava ikada i mogli okarakterizirati pravičnima i primjerenima, imajući u vidu opseg i veličinu štete koja se oštećenicima nanosi zbog nerazumno dugog trajanja sudskih postupaka, smatramo da to više nije slučaj što, po našem mišljenju, zahtijeva promptnu i neophodnu reakciju Ustavnog suda putem povisivanja prosječnog iznosa naknade barem za gorenavedeni postotak kumulativne inflacije odnosno gubitka vrijednosti novca do kojeg je došlo u navedenom promatranom vremenskom intervalu. Štoviše, idući i korak dalje, smatramo da je, na što je uostalom zakonodavcu u svom prošlogodišnjem Izvješću9 skrenuo pažnju i Ustavni sud, hitno nužna i neophodna potpuno nova regulacija zaštite navedenog ustavnog i konvencijskog prava, ali o tome na nekom drugom mjestu i u nekoj drugoj prilici odnosno prigodi.
5. Zaključak
Od vremena uvođenja instituta zaštite prava na suđenje u razumnom roku u pravni poredak Republike Hrvatske, a dio koje zaštite predstavlja i odmjeravanje primjerene novčane naknade oštećeniku kojem je zbog nerazumno dugog trajanja postupka povrijeđeno navedeno ustavno i konvencijsko pravo, zbog inflatornih je kretanja i rasta troškova života novac značajno izgubio na vrijednosti. Slijedom te činjenice smatramo da bi Ustavni sud, na sličan način na koji je Vrhovni sud postupio harmonizirajući orijentacijske iznose pravičnih novčanih naknada koje se odmjeravaju osnovom pojedinih kvalifikatornih okolnosti za naknadu neimovinske štete, iznose primjerenih novčanih naknada koje odmjerava u slučajevima utvrđenja povrede prava trebao uskladiti s gorenavedenim okolnostima odnosno činjenicama kako bi se odmjerene naknade doista mogle okarakterizirati pravičnima i primjerenima. Dakako, na identičan bi način trebali postupiti i nadležni redovni i specijalizirani sudovi kad u posebnom postupku odlučuju o zahtjevu za isplatu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku10 .
Damir Jelušić, dipl. iur.
_______________________________________
^ 1 Jelušić, Damir, Krajnje je vrijeme da Vrhovni sud donese nove Orijentacijske kriterije za isplatu pravičnih novčanih naknada osnovom pretrpljene neimovinske štete, Pravo i porezi broj 07-08 za 2016.
^ 2 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-1331-VI/02 i 1372-11/02
^ 3 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.)
^ 4 Ustav Republike Hrvatske, čl. 29.
^ 5 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-IV-47/2020-5
^ 6 Ustavni zakon o ustavnom sudu Republike Hrvatske, čl. 63. st.3.
^ 7 Zakon o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20.)
^ 8www.dzs.hr
^ 9 Ustavni sud Republike Hrvatske, broj: U-X-4090/2020 od 23. veljače 2021.
^ 10 ZOS, čl. 63. – 70.
