Trenutno važeći Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se sukladno Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija1, a priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija2 kojim sepropisuje priznavanje u svrhu pristupa tržištu rada i u svrhu nastavka obrazovanja. Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja („stručno priznavanje“) provode Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), Agencija za strukovno obrazovanje (ASOO) i obrazovanje odraslih te Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO).
Razlog donošenja novog Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija jest potreba za usklađenje sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, Nacionalnom razvojnom strategijom 2030. te sa strateškim dokumentima Europske unije.
2. Dosadašnji zakonodavni okvir
Donošenjem Zakona iz 2003. godine napušten je postupak nostrifikacije koji se temeljio na usporedbi studijskih i obrazovnih programa sa srodnim programima koji se izvode u Republici Hrvatskoj te rezultirao ispravom koja je potvrđivala izjednačenost inozemne kvalifikacije kvalifikacijom koja se stječe u Republici Hrvatskoj (rješenje o nostrifikaciji).
Tako se umjesto nostrifikacije uveo postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja i postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija ili razdoblja obrazovanja u inozemstvu sa svrhom nastavka obrazovanja.
Dakle, postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija tako više nije podrazumijevao usporedbu sadržaja studijskih i obrazovnih programa, već „formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju“.
Međutim, provedbom Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija uočili su se određeni nedostaci koji su posebno došli do izražaja pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji te stupanjem na snagu Zakona o reguliranim profesijama kao i donošenjem ostalih posebnih propisa kojima se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2005/36/EZ3, koja je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija4.
Budući da važeći Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ne razlikuje jasne postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada koje nije regulirano i pristupa profesiji koja je utvrđena kao regulirana u Republici Hrvatskoj, dolazi do nejasnoća u nadležnosti između agencija u sustavu obrazovanja, zaduženih za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i tijela nadležnih za regulirane profesije.
Nadalje, nedostatna transparentnost i nedovoljna jasnoća u postupcima priznavanja koja proizlazi iz postojećih propisa ne sastoji se samo u nejasnoj nadležnosti, već i u nedostatnoj informaciji koju pruža formalni ishod postupka priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom zapošljavanja.
Naime, u praksi se pokazalo da su postojeća rješenja o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja koja izdaju agencije u sustavu obrazovanja nedovoljno informativna nositeljima kvalifikacija i poslodavcima, pogotovo u dijelu koji se odnosi na određivanje razine obrazovne kvalifikacije u državi u kojoj je kvalifikacija stečena te na usporedbu razine stečene kvalifikacije s razinama kvalifikacija koje se stječu u Republici Hrvatskoj.
Zbog navedenoga agencije, na zahtjev stranke, izdaju dodatna mišljenja o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji što produžuje postupak, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje za agenciju i trošak za stranku.
Osim nedostataka u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada, pojavili su se i nedostaci u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja posebno s obzirom na trendove u razvoju europskih obrazovnih politika.
Zaključno, ishodi postupaka priznavanja koji se provode prema važećem Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija nedovoljno su transparentni i jasni građanima i poslodavcima te onima koji reguliraju pristup određenim profesijama na tržištu rada. Zbog navedenoga dolazi do dupliciranja postupaka, stvaranja administrativnog opterećenja institucijama te administrativnih prepreka i višestrukih troškova osobama koje tržištu rada u Republici Hrvatskoj pristupaju s kvalifikacijama stečenima u inozemstvu.
3. Temeljna pitanja koja se uređuju novim Zakonom
1) Postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u nereguliranim profesijama.
Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija primjenjuje se u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.
Uvodi se mogućnost priznavanja poslije-srednjoškolskog obrazovanja koje nije dio sustava visokog obrazovanja i nadležnost se dodjeljuje ASOO-u. Sukladno važećem Zakonu nije moguće provesti priznavanje tih kvalifikacija. Time su oštećeni oni koji su predmetnu kvalifikaciju stekli u inozemstvu i treba im omogućiti priznavanje odnosno bolji status na tržištu rada. Ishod ovog postupka bit će mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje je neupravni akt i koje će sadržavati detaljne informacije o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji i visokom učilištu odnosno odgojno-obrazovnoj ustanovi. Time će se fleksibilizirati postupak za nositelje kvalitetnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu lakšeg pristupa tržištu rada kvalitetnoj radnoj snazi s jedne strane i u svrhu zaštite od nekvalitetnih kvalifikacija, s druge strane.
2) Postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu nastavka obrazovanja
Po važećem Zakonu provode se dva postupka, postupak priznavanja provodi se odvojeno od postupka upisa i isti često završava nakon isteka roka za upis. Ovom dvostrukom postupku isti je ishod - utvrditi razinu stečene kvalifikacije s obzirom na pravo pristupa visokom obrazovanju, što predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje.
Ovaj postupak provodi se sada kao upravni postupak u sklopu centraliziranog upisnog postupka u AZVO-u ili kao samostalni postupak kojega provode visoka učilišta u svrhu upisa na studijske programe koji se ne provode centralizirano pri AZVO-u npr. dio diplomskih studija, poslijediplomski studiji, studiji na stranim jezicima.
Priznavanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja provodilo bi se ubuduće samo jednom u okviru upisnog postupka u sklopu centraliziranog upisnog postupka pri AZVO-u, odnosno na visokim učilištima
3) Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja na istoj ili
višoj razini obrazovanja provodit će agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje u okviru upisnog postupka ili će ih samostalno provoditi visoko učilište ili agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini predviđeno je u sklopu prijavnog postupka u nadležnosti agencije nadležne za znanost i visoko obrazovanja (središnjeg prijavnog ureda).
Visoko učilište i agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje provodit će automatsko priznavanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije u sklopu prijavnih, odnosno upisnih postupaka bez provođenja postupka priznavanja.
Dakle, uvodi se automatsko priznavanje razine za kvalifikacije visokih učilišta koje je vanjski vrednovala agencija koja je članica Europskog registra za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ili koje proizlaze iz kvalifikacijskih sustava koji su povezani s europskim kvalifikacijskim okvirima. Radi se o uvjetima koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
Prema tome, automatsko prepoznavanje razine ne znači automatski upis nego odluku o upisu donosi visoko učilište.
4) Priznavanje razdoblja obrazovanja odnosno priznavanje dijela obrazovanja provedenog u
inozemstvu s ciljem nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj provodili bi:
- za razdoblje osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja postupak priznavanja provodi odgojno- obrazovna ustanova u kojoj podnositelj zahtjeva želi nastaviti obrazovanje,
- za razdoblje visokog obrazovanja postupak priznavanja provode visoka učilišta.
5) Nadalje, ovim se zakonom uvodi mogućnost vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u
svrhu nastavka obrazovanja na istoj ili višoj razini obrazovanja te u svrhu pristupa tržištu rada za azilante i strance pod međunarodnom i supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te članove obitelji azilanta, odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, koji nisu u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu obrazovnu kvalifikaciju ili razdoblje obrazovanja.
4. Zaključno
Cilj izmjena zakonskog okvira za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija je veliko unaprjeđenje politike priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija uz pojednostavljenje procedura i otklanjanje administrativnih prepreka za međunarodnu mobilnost u obrazovanju i mobilnost radne snage, uz primjenu kvalifikacijskih okvira i u skladu s europskim načelima u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju.
Stoga se ovim zakonom otklanjaju nedostaci postojećeg zakonodavnog i institucijskog okvira te se unaprjeđuje transparentnost, kvaliteta i svrhovitost te dostupnost priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, uz prihvaćanje strateških opredjeljenja Republike Hrvatske prema internacionalizaciji obrazovanja i poticanju dolazne obrazovne mobilnosti.
Tatjana Martinović, dipl. iur.
________________________________________
^ 1„Narodne novine“ br. 158/03., 138/06., 124/09. i 45/11.
^ 2„Narodne novine“ br. 82/15., 70/19. i 47/20.
^ 3 Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija; https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32005L0036
^ 4 Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013.o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) https://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:354:0132:0170:hr:PDF
