Što se tiče samih izmjena tarifnih brojeva
Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, izmjene se sumarno odnose na sljedeće:
- regulirana obveza plaćanja sudskih pristojbi u parničnim predmetima koji se vode povodom izjavljenog prijedloga za dopuštenje revizije, izjavljene revizije te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu izjavljenog prijedloga za dopuštenje revizije i izjavljene revizije,
- reguliran je zemljišnoknjižni postupak tako da je glede upisa u zemljišne knjige izvršeno tekstualno usklađenje s terminologijom iz
Zakona o zemljišnim knjigama, dok je u cijelosti izbrisan tarifni broj kojim se regulira obveza plaćanja sudskih pristojbi u postupku povodom zahtjeva za izdavanje zemljišnoknjižnih izvadaka (isto će vjerojatno zahtijevati dodatno tumačenje ili će biti regulirano na drugi način, posebno imajući u vidu činjenicu da postoje troškovi vođenja zemljišnih knjiga kao jedinstvenog registra nekretnina u Republici Hrvatskoj te da je još prije 5 do 6 godina postojala namjera da se svaki pristup u zemljišne knjige koje su sada javno dostupne naplaćuje odnosno da se vrši putem ovlaštenih osoba),
- reguliran je postupak upisa u sudski registar, i to na način da su učinjene izmjene glede obveza plaćanja sudskih pristojbi vezano za postupke prijave za upis u sudski registar, upis osnivanja u sudski registar i postupak izdavanja izvatka iz sudskog registra, te
- unesena i odredba kojom se propisuje da se za podneske i uvjerenja, koja se podnose odnosno dostavljaju elektroničkim putem kroz sustav e-Građani i sustav e-Ovlaštenja, plaća sudska pristojba u polovici propisanog iznosa.
Ono što će zasigurno izazvati kritike u javnosti jest regulacija obveze plaćanja sudskih pristojbi u postupcima koji se vode povodom izjavljenog prijedloga za dopuštenje revizije, izjavljene revizije te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu izjavljenog prijedloga za dopuštenje revizije i izjavljene revizije, budući da se istima nameću i dodatne obaveze za stranke parničnog postupka.
Naime, u Narodnim novinama broj 89/2021 od 11.08.2021. godine objavljeno je rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj
U-I-4106/2019 i U-I-4592/2020 od 13. 07. 2021. godine kojim je određeno da se ne prihvaćaju prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.), a koji prijedlozi su se, između ostaloga, odnosili na institut revizije po dopuštenju, čime su očigledno i uklonjene sve dvojbe vezane uz pravni institut iste te je tako i bilo moguće, a bez potrebe da se vodi računa o tome što će biti ako Ustavni sud Republike Hrvatske ukine odredbe o reviziji po dopuštenju, regulirati i obvezu plaćanja sudskih pristojbi.
Kao što je već poznato, reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije stranka može podnijeti:
- isključivo preko opunomoćenika koji je odvjetnik te iznimno
- sama stranka ili njezin opunomoćenik koji zastupa stranku s kojom je u radnom odnosu ili zastupa stranku koja je njegov srodnik po krvi u ravnoj lozi, brat, sestra ili bračni drug, ali uz uvjet da ima položeni pravosudni ispit,
što već samo po sebi predstavlja značajni financijski izdatak za stranku u parničnom postupku, dok odredbe Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi nameću još dodatne financijske obaveze u plaćanju sudskih pristojbi što će zasigurno izazvati prigovor, kako od strane osoba koje zahtijevaju sudsku zaštitu da im je onemogućen pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, tako i od strane stručne javnosti da isto dovodi u pitanje ostvarenje zadaće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskim predmetima, a kako to i ističe Ustavni sud Republike Hrvatske u svojem ranije narečenom rješenju, da se ostvari trajnije jedinstvo pravnog poretka jedinstvenom primjenom prava na cjelokupnom području njegovog važenja.
Naime, za revizijski postupak propisano je sljedeće:
- da se plaća sudska pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije i to protiv presude i rješenja o smetanju posjedu u iznosu sudske pristojbe koja je plaćena na presudu odnosno rješenje uvećano za 100%, dok se sudska pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja i rješenja o troškovima postupka plaća u iznosu bez uvećanja za 100% (npr. drugostupanjsko rješenje kojim je postupak pravomoćno okončan, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao katalog popisa rješenja protiv kojih bi se moglo pokretati revizijski postupak te isti stalno dopunjava),
- da se plaća sudska pristojba na reviziju protiv presude i rješenja i to u iznosu koji se obračunava kao i sudska pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije, s time da se ne plaća pristojba ako je revizija dopuštena rješenjem, nego se isto odnosi na predmete u kojima je dopušteno izravno Vrhovnom sudu podnijeti reviziju,
- da se plaća revizija na rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije (bez uvećanja 100%), te
- da se plaća sudska pristojba na rješenje o odbačaju revizije kao nedopuštene (bez 100% uvećanja).
Navedeno, dakle, znači da postoji mogućnost da neka osoba podnese prijedlog za dopuštenje revizije odnosno reviziju u slučajevima kada je dopušteno izravno podnošenje iste Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te na isto mora platiti sudsku pristojbu te da nakon toga prijedlog za dopuštenje revizije bude odbačen kao nedopušten, odnosno da revizija bude odbačena kao nedopuštena te se i na to rješenje mora platiti sudsku pristojbu.
U konkretnom slučaju, a ako se radi o reviziji protiv presude koja se primjerice odnosi na novčano potraživanje u iznosu od 465.000,01 kn ili više, isto znači da će na prijedlog za dopuštenje revizije biti potrebno platiti iznos sudske pristojbe u visini od 10.000,00 kn odnosno da će na reviziju biti potrebno platiti iznos u visini od 10.000,00 kn, dok će na rješenje o odbacivanju revizije biti potrebno platiti iznos od 5.000,00 kn, a koji iznos se isto tako plaća na rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije.
Ako se, stoga, radi o predmetu u kojem je novčano potraživanje iznad 465.000,00 kn ili je tako procijenjena vrijednost predmeta spora potencijalno je moguće da ukupan iznos sudskih pristojbi koji će biti potrebno platiti povodom revizijskog postupka iznosi 15.000,00 kn.
Naravno, sudska pristojba se plaća i na žalbu protiv presude, i to iznosu od 10.000,00 kn, što znači da je povodom redovnih i izvanrednih pravnih lijekova potrebno platiti iznos sudskih pristojbi u visini od 25.000,00 kn, a da se ne spominje da postoji obveza plaćanja pristojbe na presudu, tužbu te ovisno o ishodu parničnog postupka i na odgovor na tužbu (ako bude odbijen tužbeni zahtjev tužitelj mora platiti pristojbu na tužbu te presudu kao i pristojbu na odgovor na tužbu) koji troškovi ukupno iznose 15.000,00 kn.
U slučaju da se izjavljuje prijedlog za dopuštenje revizije i revizija protiv rješenja, tada u slučaju da je vrijednost predmeta spora 465.000,00 kn ili više, plaćat će se „samo“ sudska pristojba od 5.000,00 kn na prijedlog za dopuštenje revizije te na reviziju i 5.000,00 kn na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije te 5.000,00 kn na rješenje o odbacivanju revizije.
Ako se radi primjerice o potraživanju u iznosu od 65.001,00 kn, tada će na prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja o smetanju posjeda biti potrebno platiti sudsku pristojbu u iznosu od 2.000,00 kn, a isti iznos će biti potrebno platiti i na reviziju, dok će na rješenje o odbacivanju prijedloga za dopuštenje revizije te rješenje o odbačaju revizije biti potrebno platiti iznos od 1.000,00 kn, što znači da u predmetu s tako „malim“ iznosom potraživanja odnosno naznačenom vrijednošću predmeta spora treba računati s obvezom plaćanja sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, odnosno 5.000,00 kn, ako se uzme u obzir i obveza plaćanja sudske pristojbe na žalbu protiv presude i rješenja o smetanju posjeda.
Navedena dva primjera dovoljna su da se ukaže na raspon i veličinu obveze plaćanja sudske pristojbe i time faktičnu nemogućnost da se strankama kojima su zaista povrijeđena njihova subjektivna prava pruži sudska zaštita, a uslijed nemogućnosti snošenja troškova sudskih pristojbi.
Navedeno posebno dolazi do izražaja kada se zna da postoje brojni sporovi u Republici Hrvatskoj vezani uz ovrhu na nekretninama za neplaćene, a dospjele obveze po ugovorima o kreditu te da su ti iznosu dugovanja u svakom pojedinom predmetu značajni kao i da je za brojne ovršenike, a koji ulažu pravne lijekove protiv rješenja o ovrsi zbog nedostataka ovršne isprave (veoma česti slučajevi nedostataka solemniziranih javnobilježničkih ugovora o kreditu i založnom pravu na nekretnini) te nastavno pokreću parnične postupke, otežan, ako ne čak i onemogućen, pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a time posljedično i Europskom sudu za ljudska prava.
S druge strane sa stajališta stručne javnosti, a vezano uz ranije navedenu problematiku, opet znači da još uvijek raznolika sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj te otvorena brojna pravna pitanja koja su značajna za razvoj sudske prakse općenito neće biti riješena niti će biti uklonjene dvojbe uslijed nemogućnosti stranaka ovršnog te nastavno parničnog postupka da pokrenu postupke pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.
Nebojša Vitez, odvjetnik u Porobija & Špoljarić d.o.o.Članak je izvorno objavljen na
web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. dana 30.8.2021. g
