Naruženost kao temelj za dosudu pravične novčane naknade

Iz navedene zakonske odredbe, gramatičkim tumačenjem, proizlazi zaključak da će sud voditi računa samo o jačini i trajanju fizičkih i duševnih boli odnosno straha. Stoga se u sudskoj praksi postavilo pitanje je li takvo gramatičko tumačenje ispravno ili je sud ovlašten i dužan prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa i o drugim okolnostima.

U pogledu potonjeg pitanja, sudska praksa i pravna teorija su suglasne da je predmetni zakonski članak potrebno tumačiti šire, na način da je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade potrebno uzeti u obzir i druge okolnosti. Tako Crnić² navodi da oštećenik povredu prava osobnosti ne trpi samo kroz jačinu i trajanje fizičkih bolova, nego i kroz druge neugode koje su posljedica fizičke ozljede: razne neugodnosti u tijeku liječenja, primjerice kraća nesvjestica, hospitalizacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacije i fiksacija, rendgensko snimanje, broj operacija, infuzije, transfuzije, injekcije, previjanje rana, odstranjivanje šavova, uporaba invalidskih kolica, bolovanje, posjećivanje ambulante, fizioterapija, trajanje rehabilitacijskog postupka itd. Također, potrebno je uzeti u obzir i karakter ozljeda, subjektivna svojstva oštećenika, vrstu ozljeda i dio tijela na kojem su nastale ozljede itd. Jednako tako, kad je riječ o duševnim bolovima, oštećenik može doživljavati duševnu bol zato što je postao nesposoban za rad ili su mu radne sposobnosti smanjene, smanjena mu je ili uništena mogućnost napredovanja u struci i/ili se zbog toga ne može na dotad uobičajen način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme. Također, duševna bol se može javiti i kad su kao posljedica tjelesne ozljede ostale i znatno povećane pojedine potrebe. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir i jačinu i trajanje posljedica, dob i zanimanje oštećenika, naruženost (narušavanje dotadašnjeg vanjskog izgleda ili sklada oštećenikova tijela ili dijela tijela i/ili narušenje neke tjelesne funkcije) itd.

Navedeno potvrđuje i VSRH u više svojih odluka (npr. Rev 2943/2014-2 od 16. srpnja 2019., Rev 1977/2018-2 od 24. lipnja 2020., Rev 184/2017-2 od 8. lipnja 2021., Rev 1980/2019-2 od 14. lipnja 2022., Rev 2765/2019-2 od 22. studenog 2022., Rev 4417/2019-2 od 6. prosinca 2022., Rev 4030/2019-2 od 21. ožujka 2023., Rev 3353/2019-2 od 16. svibnja 2023. itd.) pa tako primjerice u odluci Rev 624/2023-2 od 13. veljače 2024. navodi sljedeće: "Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti, obzirom odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-2008/15 od 23. veljače 2016. gdje je rečeno da jačina i trajanje boli predstavljaju kvalifikatorni element za odluku o visini naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade… Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Osobito intenzivna duševna bol ne predstavlja jedinu okolnost koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, već je riječ o kvalifikatornom elementu za odluku o visini nakade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koji ima značaj osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade."

Problematizirano pitanje važno je radi shvaćanja pravnog tretmana naruženosti prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade. Naime, iako naruženost nije izričito propisana ZOO-om kao jedna od okolnosti koju sud uzima u obzir prilikom dosude pravične novčane naknade, navedenu okolnost sudovi redovito uzimaju u obzir prilikom odlučivanja o pravičnoj novčanoj naknadi, a pravna teorija potvrđuje ispravnost takvog pristupa. Tako Crnić³ navodi: "Istina, novi ZOO ne spominje izričito ni smanjenje životne aktivnosti ni naruženje kao činjenice koje utječu na iznos (visinu) pravične novčane naknade. No, činjenica je da je riječ o okolnostima koje dodatno razjašnjavaju što se (uz ostalo) oštećeniku dogodilo i zbog čega i u kojem stupnju oštećenik trpi duševne boli (kao činjenicu iz čl. 1100 st. 2. ZOO-a)."

Potrebno je istaknuti da je naš zakonodavac preuzeo objektivnu koncepciju neimovinske štete gdje svaka povreda prava osobnosti čini neimovinsku štetu, a okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, uključujući duševne boli zbog naruženosti, nisu konstitutivno obilježje pojma neimovinske štete, već kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade.⁴ Tako primjerice Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž 3771/2022-2 od 20. prosinca 2022. navodi da pretrpljeni duševni bolovi zbog naruženja predstavljaju samo kvalifikatornu okolnost za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, a ne poseban vid štete, a navedeno potvrđuje i Županijski sud u Zadru koji u odluci Gž 339/2023-2 od 22. travnja 2025. navodi sljedeće: „Neimovinska šteta je nastala već samom povredom prava osobnosti, a navedene daljnje posljedice kao što su fizičke boli, strah, naruženost, smanjenje životne aktivnosti mjerila su težine povrede prava osobnosti u svakom konkretnom slučaju.“

Naruženost se obično definira kao narušavanje vanjskog izgleda ili sklada oštećenikova tijela ili dijela tijela odnosno kao narušenje neke tjelesne funkcije. Ona ne mora biti takva da izaziva gnušanje okoline, već je dovoljno da je riječ o takvim deformitetima zbog kojih i s kojima bi se većina ljudi osjećala nelagodno. Pritom izraz naruženosti predstavlja viši rodni pojam koji u svom sadržaju implicira pojmove unakaženosti (jaka naruženost), nagrđenosti (srednja naruženost) i kozmetički defekt (slaba naruženost).⁵

Opisano graduiranje pojma naruženosti potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) koji je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela održanoj 29. studenoga 2002. zauzeo shvaćanje da postoje različiti stupnjevi duševnih bolova zbog naruženosti i to jaki stupanj, srednji stupanj i laki stupanj. Sudska praksa je preuzela ovakvu klasifikaciju pojma naruženosti po stupnjevima pa je tako zaključila da postoji naruženost jakog stupnja u sljedećim situacijama: veliki postoperativni ožiljci trbušne stijenke i velike postoperativne trbušne kile (Županijski sud u Zagrebu u Gž 1602/2020-2 od 16. ožujka 2021.), jako uočljiv postoperativni ožiljak lateralne strane desne nadlaktice dužine oko 25 cm, širine oko 2,5 cm, blijedo crvene boje s jasno uočljivim postoperativnim ožiljkom medijalne laparotomije dužine na trbuhu oko 35 cm, širine oko 2,5 cm blijedo crvene boje, deformiranim pupkom i postoperativnom kilom u području pupka te jako uočljivim ožiljkom na području lijevog donjeg kvadranta dužine 15 cm, širine do 3 cm koji deformira prednju stranu trbuha (VSRH u Rev 1917/2017-2 od 21. travnja 2021.), beživotna, nepokretna, afunkcionalna i devastirana ruka (VSRH u Revr 1011/2016-9 od 25. kolovoza 2021.), štaka, povremeno šepanje, osjećaj neugode, stida i manje vrijednosti zbog toga (VSRH u Rev 2087/2015-3 od 5. siječnja 2022.), korištenje štake (Županijski sud u Dubrovniku u Gž R 57/2024-2 od 10. prosinca 2025.), vezanost za invalidska kolica (VSRH u Rev 920/2025-3 od 21. siječnja 2026.) itd.

Kad je riječ o naruženosti srednjeg stupnja, sudovi su zaključili da takav stupanj naruženosti postoji primjerice u sljedećim slučajevima: ožiljci nakon operacijskog liječenja i deformitet lijevog ručnog zgloba (Županijski sud u Osijeku u Gž 239/2022-2 od 28. travnja 2022.), po jedan nježan postoperacijski ožiljak od 10-ak cm na području grebena desne i lijeve crijevne kosti uz postoperacijski ožiljak kroz stidne dlake i jedan dugačak postoperacijski ožiljak u području lijevog koljena koji se miješa s dva ovalna ožiljka dimenzije 3 x 2 cm i nekoliko malih, a koji su posljedice opekline u području koljena (VSRH u Rev 3541/2019-2 od 29. listopada 2024.), postoperativni ožiljci u području lijevog kuka i lijeve natkoljenice, a što je uočljivo trećim osobama u toplijim danima kada se oblači kraća odjeća ili boravi na kupalištima (Županijski sud u Zagrebu u Gž 4773/2023-4 od 18. veljače 2025.), ožiljci u području prednje trbušne stjenke koji su vidljivi kada je oštećenica u donjem rublju i dvodijelnom kupaćem kostimu (Županijski sud u Zagrebu u Gž 2018/2023-2 od 20. siječnja 2026.) itd.

Prema sudskoj praksi, naruženost lakog stupnja postoji u sljedećim slučajevima: iskrivljena nosna piramida i ožiljak na nosu što je vidljivo okolini ponekad i to samo u neposrednom kontaktu (Županijski sud u Zadru u Gž 665/17-8 od 18. siječnja 2019.), naruženost koja je vidljiva samo ponekad (kod bosih nogu bez čarapa, na plaži i sl.) (Županijski sud u Zagrebu u Gž R 735/2019-2 od 21. svibnja 2019.), kontraktura lijevog ramena koje je niže položeno u odnosu na desno, uz izbačenu lopaticu prema van i manji ožiljak na lijevom ramenu koji je zaostao od artroskopske operacije ramena (Županijski sud u Zagrebu u Gž 5382/2024-2 od 18. veljače 2025.), manji ožiljak od operacije koji je vidljiv povremeno (u ljetnom periodu na kupanju i prilikom nošenja majica bez rukava) (Županijski sud u Sisku u Gž 1122/2024-3 od 30. travnja 2025.) itd.

U vezi s utvrđivanjem stupnja naruženosti, Crnić⁶ upozorava da o tom stupnju konačno odlučuje sud, a ne vještak. Naime, iako se sudske odluke o stupnju naruženosti u pravilu temelje na nalazu i mišljenju vještaka, sud ne bi trebao nekritički prihvaćati takve nalaze i mišljenja, već bi trebao formirati svoje stajalište i sam ocijeniti stupanj naruženosti oštećenika, a pritom nalaz i mišljenje vještaka predstavlja tek jedan od elemenata za formiranje uvjerenja suda. Od vještaka bi trebalo zahtijevati što potpuniji nalaz koji oslikava stanje prije nastanka štete i nakon nje, a bilo bi korisno da se u spis prilože i fotografije prije i poslije štetnog događaja. Kad je riječ o fotografijama, Županijski sud u Sisku u odluci Gž 113/2024-3 od 6. lipnja 2024. navodi da vještaci načelno mogu izraditi nalaz i mišljenje o naruženosti na temelju fotografija, a bez osobnog pregleda oštećenika, ali je u tom slučaju potrebno obrazložiti zbog kojih razloga oštećenik nije pregledan. Crnić nadalje navodi da ako je moguće, potrebno je da i sam sud stekne neposredan dojam o posljedicama naruženosti pazeći pritom da se prilikom možebitnog poziva oštećenika radi saslušanja ne povrijedi njegovo dostojanstvo.

Županijski sud u Zagrebu u odlukama Gž R 708/2024-2 od 14. siječnja 2025. i Gž R 3224/2022-4 od 21. siječnja 2025. upozorava da se pri ocjeni duševne boli zbog naruženosti, kao mjerilu težine povrijeđenog prava osobnosti, stupanj naruženosti ne može promatrati neovisno od bitnih elemenata za ocjenu psihičkih patnji oštećenika, od kojih su najvažniji dob oštećenika i lokalitet ozljede. Također, ne smiju se zanemariti niti pravila iskustva da sama spoznaja o naruženosti, pogotovo kad je uočljiva drugim osobama, ima za posljedicu osjećaj neugodnosti oštećenika, a s tim u vezi i osjećaj manje vrijednosti prema drugim ljudima koji nemaju taj nedostatak.

Nastavno na ovakvo pravno shvaćanje, po kojem prilikom tretmana duševnih boli zbog naruženosti nije ispravno svesti naruženost samo na određeni stupanj, već je potrebno promotriti širu sliku i uzeti u obzir i druge relevantne okolnosti u vezi s naruženosti, a koje utječu na duševne boli oštećenika, u sudskoj praksi i pravnoj teoriji se postavilo pitanje koje su to dodatne okolnosti o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o pravičnoj novčanoj naknadi uslijed duševnih bolova zbog naruženosti.

VSRH je na već spomenutoj sjednici Građanskog odjela 29. studenoga 2002. naveo da na naknadu zbog duševnih boli zbog naruženosti utječu životna dob, vrsta zanimanja, lokacija ozljeda i sl., a spol oštećenika sam po sebi ne utječe na visinu naknade s osnova naruženosti.

Dakle, jedna od okolnosti koje utječu na valoriziranje činjenice naruženosti je lokacija ozljede. Navedeno potvrđuje i Crnić⁷ navodeći da je potrebno u razumnoj mjeri razmišljati i o mogućnosti da se naruženost prikrije odjećom ili kozmetičkim sredstvima, ali ni tada nije isključeno oštećenikovo pravo na naknadu jer se ta naruženost ipak može vidjeti u određenim uvjetima (npr. na kupalištu) ili pred nekim osobama (npr. članovima obitelji). U svakom slučaju, oštećeniku bi trebalo priznati veću naknadu kad je naruženost osobito vidljiva (npr. naruženost na licu, jako uočljiva šepavost i sl.). Potrebu uzimanja u obzir lokacije ozljede prilikom odlučivanja o naknadi po osnovi naruženosti prepoznala je i sudska praksa.

…kod tužitelja zbog ozljede nanesene od strane tuženika zaostala naruženost manjeg stupnja, vidljivo okolini ponekad i to samo u neposrednom kontaktu budući da je riječ o iskrivljenoj nosnoj piramidi i ožiljku na nosu, to se konkretan slučaj podvodi pod laki stupanj naruženosti, pa kako je ozljeda locirana upravo na tužiteljevu licu (nosu), ne na dijelu tijela koje je manje uočljivo odnosno djelu tijela koji bi se eventualno mogao prikriti kosom ili odjećom, pa u tom smislu samo ponekad uočljiv, već uvijek kada je tužitelj u neposrednom kontaktu s trećim osobama vidljivo je opisano naruženje. (Županijski sud u Zadru u Gž 665/17-8 od 18. siječnja 2019.)

…a kod naruženosti da je naruženost na najistaknutijem dijelu tijela - glavi, takva da je dovela do izmjene izgleda tužitelja te da je posljedica povreda 80% invaliditet tužitelja…(Županijski sud u Zagrebu u Gž 5561/2018-5 od 24. rujna 2019.)

…to postoji naruženost velikog stupnja-unakaženost na pokrivenim dijelovima tijela (nadlaktica, trbuh) pa je stoga vidljiva u situacijama intimnog života, ljeti kod sunčanja, kupanja zbog čega tužitelj trpi duševne zbog naruženosti…(VSRH u Rev 1917/2017-2 od 21. travnja 2021.)

…ožiljci od opeklina te kontraktura prstiju šake vidljivi trećim osoba te izazivaju pozornost i sažaljenje, pa sve ove okolnosti prema stajalištu ovog suda čine primjerenom naknadu po tom kriteriju u iznosu od 45.000,00 kn…(Županijski sud u Rijeci u Gž 1697/2019-3 od 19. siječnja 2022.)

…da je tužiteljici kao posljedica štetnog događaja ostalo diskretno šepanje i ožiljak na lijevom kuku što predstavlja naruženost lakog do srednjeg stupnja s time da je šepanje uočljivo u svim situacijama, a ožiljak je vidljiv samo kod nošenja kupaćeg kostima…(Županijski sud u Karlovcu u Gž 44/2019-2 od 5. listopada 2022.)

…da je kod tužitelja nastala i naruženost srednjeg stupnja koja se manifestira u obliku postoperativnih ožiljaka u području lijevog kuka i lijeve natkoljenice te skraćenja lijeve noge, a što je, sukladno uvjerljivom iskazu te neposrednom opažanju suda, uočljivo trećim osobama u toplijim danima godina kada se oblači kraća odjeća ili boravi na kupalištima, što je u ovom podneblju u kojem tužitelj živi i u njegovoj životnoj dobi (1994. godište) razdoblje od više mjeseci u godini…(Županijski sud u Zagrebu u Gž 4773/2023-4 od 18. veljače 2025.)

Nadalje pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja zaostalo naruženje blagog stupnja zbog manjeg ožiljka od operacije vidljivo povremeno, u ljetnom periodu na kupanju, prilikom nošenja majica bez rukava…(Županijski sud u Sisku u Gž 1122/2024-3 od 30. travnja 2025.)

…da ožiljci u području prednje trbušne stjenke predstavljaju naruženost srednjeg stupnja koje je vidljivo kada je tužiteljica u donjem rublju i dvodijelnom kupaćem kostimu…(Županijski sud u Zagrebu u Gž 2018/2023-2 od 20. siječnja 2026.)

Druga mjerodavna okolnost koju spominje VSRH je životna dob oštećenika. Županijski sud u Zadru u odluci Gž 665/17-8 od 18. siječnja 2019. navodi da će po prirodnom toku stvari mlađe osobe dulje osjećati duševne boli zbog naruženosti, što potvrđuje i VSRH u odluci Rev 920/2025-3 od 21. siječnja 2026. navodeći da naruženost kod mlade osobe ima za posljedicu oduzimanje mogućnosti radovanja i sudjelovanja u svim životnim aktivnostima svojstvenima ljudima njezine dobi te da će i ubuduće biti uskraćena za sva događanja i aktivnosti koje uobičajeno obogaćuju život srednjovječnih i starijih ljudi. Uzimanje u obzir okolnosti životne dobi oštećenika prilikom odlučivanja o naružnosti potvrđuje i sudska praksa u nastavku.

… a kod svega naprijed navedenog da je tužitelj ovakve povrede zadobio kao mlad čovjek od 26 godina u naponu snage…(Županijski sud u Zagrebu u Gž 5561/2018-5 od 24. rujna 2019.)

Glede naknade po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti, opet treba podvući vrlo mladu životnu dob tužitelja…(Županijski sud u Rijeci u Gž 1697/2019-3 od 19. siječnja 2022.)

Nasuprot tome, dosuđena naknada za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti je primjerena, jer je sud prvog stupnja pravilno valorizirao bitne okolnosti, prije svega vrlo mladu životnu dob tužitelja….(Županijski sud u Rijeci u Gž 2847/2019-3 od 22. veljače 2023.)

Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito okolnost da je tužitelj u vrijeme predmetne nezgode bio mlada osoba na početku akademske karijere te da je u godinama u kojima je izgled osobe od osobite važnosti (pri čemu bilo kakvo naruženje narušava samopouzdanje mladog čovjeka), tužitelju na ime povrede prava osobnosti, na temelju čl. 19. i 1100. ZOO, pripada i daljnji iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR)…(VSRH u Rev 3211/2019-2 od 16. srpnja 2024.)

Sljedeća okolnost o kojoj sudovi trebaju voditi računa prilikom odlučivanja o naruženosti oštećenika je oštećenikovo zanimanje. Naime, ako oštećenik u okviru svog zanimanja javno nastupa, a posebno ako je za njegovo zanimanje važan njegov vanjski izgled, kod takvog oštećenika će naruženost izazvati veće duševne boli⁸, a navedeno potvrđuje i Crnić⁹ navodeći sljedeće: "Zanimanje oštećenika također može utjecati na iznos naknade. Kod nekih profesija (npr. glumaca, pjevača i sl.) vidljiva naruženost može biti čimbenik koji osobito utječe na jačinu duševnih boli koje oštećenik zbog toga trpi."

Također, u sudskoj praksi je katkada prisutno miješanje pojmova naruženosti i smanjenja životne aktivnosti. Tako primjerice, iako duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavljaju kvalifikatornu okolnost za naknadu neimovinske štete, Županijski sud u Sisku u odluci Gž 1202/2021-3 od 26. listopada 2023. upozorava kako je pogrešno miješati duševne boli zbog naruženosti i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti jer je riječ o dvije različite kvalifikatorne okolnosti te stoga za isplatu pravične novčane naknade po osnovi naruženosti nije uvjet da naruženost mora izazvati duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž 62/2020-2 od 26. listopada 2020. navodi da ako se ista okolnost (otežani hod) manifestira i kao sadržaj umanjenja životne aktivnosti i kao sadržaj naruženosti, nema zapreke da navedena okolnost valorizira i kroz kriterij duševnih boli zbog naruženosti i kroz kriterij duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti: "Okolnost što se otežani hod tužiteljice (šepanje) manifestira i kao sadržaj umanjenja životne aktivnosti i kao sadržaj naruženja, nije zapreka za valorizaciju navedene posljedice i kroz kriterij duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i istovremeno kroz kriterij duševnih boli zbog naruženosti obzirom na činjenicu što se sadržajno reflektiraju na dva zasebna područja te zbog toga iziskuje i takvo ocjenjivanje (istovjetno stajalište proizlazi iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. broj Rev-216/10-2 od 10.1.2012., broj Rev.1571/1997-2 od 8.11.2000.)."

Na kraju, ukazuje se na zanimljiv slučaj naruženosti iz sudske prakse u kojem je oštećenica koristila uslugu bojanja kose u frizerskom salonu te joj je uslijed navedenog oštećena kosa na način da ju je morala ošišati na posve kratko (2 cm), a prije bojanja kose joj je dužina bila oko 5 cm i stoga je oštećenica morala kupiti periku da privremeno prekrije kratku kosu. Frizerka je pred Sudom časti Hrvatske obrtničke komore proglašena odgovornom za navedeni događaj iz razloga što je oštećenici pristala bojati kosu i frizirati, unatoč tome što je već imala oštećenu kosu, a bojanje je izvela nestručno tako da je došlo do oštećenja kose u tolikoj mjeri da je bilo nužno šišanje na kratko i neophodno nošenje perike. Oštećenica se zbog navedenog tri dana nakon predmetnog događaja obratila liječniku opće medicine, a mjesec i pol dana kasnije dermatovenerologu te je utvrđeno da nije došlo do oštećenja vlasišta i nema negativnih posljedica djelovanja kemikalija na izrast zdrave kose. Također, oštećenica se zbog navedenog događaja javila i u hitnu psihijatrijsku ustanovu navodeći kao razlog očajno stanje iz razloga što joj je frizerka spržila kosu te se morala ošišati i sada nosi periku, ali iz medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećenica nekritična prema svom stanju.

Opisanom problematikom bavio se VSRH u odluci Rev 1045/2011-2 od 1. travnja 2014. u kojoj navodi da  osnova za priznavanje novčane naknade za naruženost nije samo u tome izaziva li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se u razumnoj mjeri moraju imati na umu i subjektivna mjerila u ukupnosti svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, obujam i itd.) na psihičku ravnotežu oštećenika. U konkretnom predmetu radi se upravo o subjektivnom doživljaju odnosno osjećaju nelagode koji je tužiteljica doživjela, a koji nikako ne može biti u potpunosti prevladan niti umanjen nošenjem perike. Stoga, iako je riječ o naruženosti ograničenog trajanja, tužiteljici kao oštećenoj pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Naime, okolnosti slučaja, a osobito njezino traženje medicinske pomoći u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti, upućuju na to da je njezin subjektivni doživljaj izmjene vanjštine koja se je očitovala kao prisilno skraćivanje kose, bio takav da je tužiteljica osjećala subjektivnu neugodu, tj. duševnu bol zbog naruženosti za koju joj pripada navedena naknada.

Borna Mišić, sudac Općinskog suda u Vinkovcima