Ustavni sud: parafiskalna davanja nametnuta samo nekim gospodarskim subjektima predstavljaju prekomjeran teret

Osporenim odredbama Zakona o Hrvatskom Crvenom križu propisano je kako su određene kategorije poduzetnika u vremenskom razdoblju od 3 tjedna tijekom kalendarske godine obvezni naplaćivati u korist Hrvatskog Crvenog križa i njegovih ustrojstvenih oblika na svaku prodanu kartu iznos od 3% cijene karte (prijevoznici i organizatori kulturnih, zabavnih i športskih priredbi) tj. na sve poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, osim novina i časopisa, iznos od 50% nominalne vrijednosti prve stope mase pisma prema cjeniku usluga javnog operatera (pružatelji poštanskih usluga). Osim toga, člankom 44. propisana je i prekršajna odgovornost i novčane kazne za pravne osobe, odnosno, fizičke osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako ne izvrše naplatu i uplatu sredstava iz članaka 33. i 34. ZoHCK-a

U svojim prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti osporenih odredbi s Ustavom predlagatelji tvrde da je riječ o parafiskalnom nametu nametnutom samo određenim kategorijama gospodarskih subjekata (prijevoznicima, društvima koja obavljaju poštanske usluge i organizatorima javnih manifestacija), što ih stavlja u nejednak položaj u odnosu na druge poduzetnike kojima takva obveza nije nametnuta.

Parafiskalni nameti odnosno neporezna davanja su različite vrste naknada koje su nametnute od države, a imaju gotovo iste ekonomske učinke kao i ubiranje poreza. Nisu prihodi državnog proračuna, već se radi o namjenskim prihodima kojima se želi riješiti određeni ekonomski ili društveni problem. Plaćaju se kao naknada za korištenje dobara od općeg interesa i/ili usluga državne administracije, a ne plaćaju ih svi porezni obveznici nego samo članovi određene grupe koji su povezani određenim zajedničkim ekonomskim ili društvenim interesom.

Osporeni članci 33., 34. i 35. ZoHCK-a nesporno propisuju parafiskalno davanje kojim se financira specifična javna, općekorisna djelatnost i koja tereti pravne osobe koji obavljaju usluge prijevoza, poštanskih usluga i organiziranja javnih manifestacija, a koje ostvaruju prihod od obavljanja tih djelatnosti. To su strogo namjenska sredstva koja se ne mogu koristiti za druge namjene i koja se uplaćuju na račun Hrvatskog Crvenog križa ili njegovih ustrojstvenih oblika kojima on upravlja

Ustavni sud smatra da navedeno predstavlja miješanje u poduzetničku slobodu i vlasnička prava te jednak položaj svih poduzetnika na tržištu, stoga smatra da je potrebno ocijeniti jesu li ograničenja koja se propisuju ili poduzimaju u suglasnosti s Ustavom.

Ustavni sud je dao odgovor na dva pitanja:

a) ima li miješanje u poduzetničku slobodu i vlasnička prava te jednak položaj svih poduzetnika na tržištu propisivanjem parafiskalnih davanja osporenim člancima 33., 34. i 35. ZoHCK-a legitimni cilj u općem ili javnom interesu?

b) ako da, je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg ili javnog interesa zajednice (humanitarno djelovanje i rad Hrvatskog Crvenog križa) i zaštite prava na poduzetničku slobodu i vlasnička prava te jednak položaj određenih gospodarskih subjekata koji su adresati članaka 33., 34. i 35. ZoHCK-a u odnosu na sve druge gospodarske subjekte koji posluju u Republici Hrvatskoj, a nisu adresati osporene norme, odnosno je li tim financijskim teretom nametnut prekomjerni pojedinačni teret pravnim i fizičkim osobama koje se bave uslugama prijevoza, obavljanjem poštanskih usluga i organiziranjem javnih manifestacija?

Kao odgovor na pitanje legitimnog cilja, Ustavni sud ocjenjuje da članci 33., 34. i 35. ZoHCK-a, tj. naplata određenih iznosa od svake prodane putničke karte u međumjesnom i međunarodnom zračnom, željezničkom, brodskom i autobusnom prometu, karte za kulturne, zabavne i športske priredbe, te od poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, i uplata tih iznosa u korist Hrvatskog Crvenog križa ima legitimni cilj - osiguranje materijalnih sredstava za rad Hrvatskog Crvenog križa ili njegovih ustrojstvenih oblika, koji u svome radu ostvaruje humanitarne ciljeve i zadaće na području zaštite i unapređenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja i zalaže se za poštovanje međunarodnoga humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava.

Vezano za razmjernost, Ustavni sud je ispitao je li zakonodavac uspostavio pravednu ravnotežu između, s jedne strane, osiguranja materijalnih sredstava za rad Hrvatskog Crvenog križa ili njegovih ustrojstvenih oblika, te obveze određenih gospodarskih subjekata na navedeno parafiskalno davanje, s druge strane.

Ustavni sud smatra da, što se tiče razdoblja obveze naplate sredstava i njihove visine, oni sami po sebi ne predstavljaju prekomjeran teret za gospodarske subjekte na koje se odnose, jer radi se o tri tjedna godišnje i riječ o iznosima od 3 % od cijene za svaku prodanu prometnu kartu i kartu za razne priredbe, te 50 % nominalne vrijednosti prve stope mase pisma prema cjeniku usluga javnog operatera za pošiljke u unutrašnjem prometu.

Ustavni sud nadalje utvrđuje da u tjednu u kojem se određeni iznos naplaćuje i uplaćuje u korist Hrvatskog Crvenog križa, pravne i fizičke osobe koje obavljaju usluge prijevoza, poštanske usluge i organiziranje javnih manifestacija dužne su trpjeti umanjenje svog prihoda ili povećavati cijene karata i poštanskih usluga te teret prebaciti na korisnike svojih usluga, čime se »narušava odnos pružatelja usluge i korisnika usluge«. Osim toga, zakonodavac je toj obvezi dao prinudni karakter propisujući prekršajnu sankciju ako pravna odnosno fizička osoba ne izvrši naplatu i uplatu sredstava.

Ustavni sud smatra da je legitimno pravo zakonodavca, sukladno članku 2. stavku 4. alineji 1. Ustava, utvrđivanje izvora i načina financiranja Hrvatskog Crvenog križa, pa i utvrđivanjem stalnih tradicionalnih tjednih manifestacija tijekom kojih se utvrđuje naplata doprinosa u korist Hrvatskog Crvenog križa.

Međutim, ako je zakonodavac smatrao da je u cilju poboljšanja uvjeta obavljanja djelatnosti Hrvatskog Crvenog križa potrebno u interesu cjelokupne društvene zajednice propisati obvezu povećanog izdvajanja u vidu osporenog parafiskalnog davanja za tu svrhu, ta je obveza trebala biti propisana za sve gospodarske subjekte sukladno njihovim mogućnostima i u skladu s člankom 51. stavkom 1. Ustava koji glasi:

»Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.«

S obzirom na to da je propisano izdvajanje u konkretnom slučaju namijenjeno poboljšanju obavljanja djelatnosti ostvarivanja humanitarnih ciljeva i zadaća na području zaštite i unapređenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja i zalaganja za poštovanje međunarodnoga humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava, od kojih neke djelatnosti Hrvatski Crveni križ obavlja temeljem javnih ovlasti (članci 8. i 9. ZoHCK-u), Ustavni sud smatra da je nužno taj teret ravnomjerno rasporediti (v. odluku Ustavnog suda br.: U-I-2441/2001 i U-I-1107/2002 od 12. veljače 2003.).

Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da nije postignuta pravedna ravnoteža između osiguranja materijalnih sredstava za rad Hrvatskog Crvenog križa ili njegovih ustrojstvenih oblika, te obveze parafiskalnih davanja koje su nametnute, bez ikakvog objektivnog i razumnog opravdanja, samo određenim gospodarskim subjektima.

Također, smatra da je adresatima osporenih odredbi ZoHCK-a nametnut pojedinačan i prekomjeran teret u odnosu na ostale fizičke i pravne osobe koje posluju u Republici Hrvatskoj. Iz navedenih razloga Ustavni sud ocjenjuje da propisivanje navedenog financijskog tereta nije objektivno i razmjerno legitimnom cilju koji se osporenim zakonskim odredbama željelo postići.

Stoga Ustavni sud ocjenjuje da su osporene odredbe ZoHCK-a u nesuglasnosti s odredbama članaka 14. stavka 2., 49. stavka 2. i 51. stavka 1. Ustava te određuje da one prestaju važiti 1. svibnja 2021.

Lucija Prkačin, mag. iur.