Kolika je stvarna snaga jednog brenda? Može li ime fiktivnog lika, stripovskog junaka, poznatog generacijama europskih čitatelja spriječiti registraciju istovjetnog znaka za oružje, granate i vojnu opremu? Na prvi pogled, riječ je o gotovo paradoksalnom spoju dvaju potpuno različitih svjetova, svijeta dječje mašte i zabave, s jedne strane, i svijeta vatrenog oružja i balističke opreme, s druge. Upravo je taj neobičan spoj bio povod za jednu od zanimljivijih novijih presuda Općeg suda Europske unije o zaštiti žigova s ugledom.
13. svibnja 2026. godine Opći sud Europske unije u Luxembourgu (u daljnjem tekstu: Sud) je donio presudu u predmetu oznake T-24/251 povodom tužbe2 tužitelja Les Éditions Albert René (Vanves, Francuska) protiv tuženika Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (skr.: EUIPO) radi povrede članka 94. u vezi s člankom 64. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća te povreda članka 8., stavka 5. i članka 60. stavka 1. (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća, a kojom je poništio odluku Drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. studenoga 2024. (predmet R 875/2024-2).
Ova presuda je iznimno važna jer apostrofira dva ključna pitanja u praksi zaštite uglednih žigova, a to je pitanje dokazivanja ugleda ranijeg žiga, kao i pitanje utvrđivanja postojanja poveznice između ranijeg i kasnijeg žiga kada se oni koriste za potpuno različite proizvode, odnosno usluge.
Okolnosti spora
Društvo Les Éditions Albert René nositelj je ranijeg verbalnog žiga Europske unije OBELIX, registriranog još 1998. godine za različite proizvode i usluge u razredima 9, 16, 25, 28 i 41 Nicanske klasifikacije proizvoda i usluga uključujući knjige, igračke, odjeću i zabavne sadržaje.
Poljski poduzetnik Michał Lubiński registrirao je 2022. godine riječ OBELIX kao verbalni žig za proizvode u razredu 13 Nicanske klasifikacije, među kojima su vatreno oružje, projektili, granate, puške i druga vojna oprema.
Nositelj ranijeg žiga podnio je zahtjev za proglašenje žiga ništavim na temelju članka 60. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 8. stavkom 5. iste Uredbe. Prema toj odredbi, registrirani žig Europske unije proglašava se ništavim ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu koji ima ugled u Europskoj uniji te ako bi uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskorištavala razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im nanosila štetu, neovisno o tome jesu li proizvodi i usluge slični.
Žalbeno vijeće EUIPO-a odbilo je zahtjev za proglašenje žiga ništavim. Pri tome je, radi procesne ekonomije i polazeći od pretpostavke najpovoljnije za podnositelja zahtjeva, pretpostavilo da je stvarna uporaba ranijeg žiga OBELIX uredno dokazana. Unatoč toj pretpostavci, zaključilo je da podneseni dokazi ne omogućuju donošenje konačnog zaključka o tome uživa li žig OBELIX, promatran kao samostalni žig, ugled u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 o žigu Europske unije. Prema ocjeni Žalbenog vijeća, dostavljena dokumentacija prvenstveno je potvrđivala popularnost stripovskog serijala „Astérix & Obélix” i lika Obelixa kao kulturnog fenomena, ali ne i činjenicu da relevantna javnost znak OBELIX percipira kao oznaku trgovačkog podrijetla proizvoda i usluga. Žalbeno vijeće je nadalje zaključilo da, čak i kada bi se postojanje ugleda pretpostavilo, relevantna javnost ne bi uspostavila potrebnu mentalnu poveznicu („vezu”) između ranijeg žiga OBELIX i istovjetnog znaka registriranog za vatreno oružje, projektile, granate i drugu vojnu opremu u Klasa 13.
Presuda Suda
Opći sud najprije je odbacio implicitnu pretpostavku da popularnost stripovskog lika i funkcija žiga predstavljaju dvije odvojene kategorije. Sud je utvrdio da činjenica da je OBELIX ime poznatog stripovskog junaka ne isključuje mogućnost da isti znak istodobno obavlja temeljnu funkciju žiga, odnosno označava trgovačko podrijetlo proizvoda i usluga.
Sud je među relevantnim okolnostima uzeo u obzir i činjenicu da je znak OBELIX često bio popraćen oznakom ®, što može pridonijeti percepciji javnosti da se znak koristi kao registrirani žig.
Nadalje, Sud je podsjetio da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ugled žiga ocjenjuje uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito tržišni udio, intenzitet, zemljopisni opseg i trajanje uporabe te opseg ulaganja u promidžbu.
Nije nužno da svaki od tih elemenata bude zasebno dokazan niti postoji obveza podnošenja točno određene vrste dokaza. Više dokaza, iako pojedinačno nedostatnih, može zajedno biti dostatno za utvrđenje ugleda.
U tom je kontekstu Sud utvrdio da je EUIPO pogrešno zanemario velik dio dokumentacije samo zato što se odnosila na kombinirani znak „Astérix & Obélix”. U sustavu žiga Europske unije ne postoji pravilo prema kojem nositelj mora dokazivati uporabu ili ugled žiga isključivo njegovom samostalnom uporabom.
U obrazloženju svoje presude Sud nadalje obrazlaže kako za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001 nije dovoljno da raniji žig ima ugled. Potrebno je i da relevantna javnost uspostavi mentalnu poveznicu, odnosno „vezu”, između ranijeg i kasnijeg žiga.
Pozivajući se na presudu Intel Corporation protiv CPM United Kingdom Ltd,3 Opći sud istaknuo je da se postojanje takve veze mora ocjenjivati globalno, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike: identičnost ili sličnost znakova, snagu ugleda ranijeg žiga, prirodu proizvoda i usluga, relevantnu javnost te stupanj razlikovnosti ranijeg žiga.
Žalbeno vijeće svoju je analizu gotovo isključivo temeljilo na činjenici da su proizvodi potpuno različiti i da se obraćaju različitim skupinama potrošača. Opći sud ocijenio je da takav pristup nije dovoljan jer nije utvrđen niti uzet u obzir stupanj razlikovnosti ranijeg žiga, bilo inherentni bilo stečen uporabom.
Zaključak
Opći sud poništio je odluku Drugog žalbenog vijeća EUIPO-a jer je utvrdio dvije bitne pogreške: nepotpunu ocjenu dokaza o ugledu žiga OBELIX i nepravilnu analizu postojanja veze između dvaju istovjetnih znakova.
Presuda potvrđuje da se ugled žiga ne može procjenjivati fragmentarno ni formalistički. Ako se isti znak koristi kao registrirani žig i kao naziv poznatog fikcionalnog lika, ta okolnost sama po sebi ne umanjuje njegovu sposobnost da označava trgovačko podrijetlo proizvoda i usluga.
Presuda posebno naglašava da se postojanje „veze” između ranijeg i kasnijeg žiga ne može isključiti samo zato što se znakovi koriste za proizvode koji pripadaju potpuno različitim tržišnim sektorima ili zato što su usmjereni različitim skupinama potrošača. Različitost proizvoda i nepreklapanje relevantne javnosti nedvojbeno su važni čimbenici, ali oni predstavljaju samo dio ukupne ocjene koja se mora provesti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.
Naime, članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001 polazi od pretpostavke da žig s ugledom posjeduje samostalnu gospodarsku vrijednost koja nije ograničena na proizvode ili usluge za koje je registriran. Vrijednost takvog žiga proizlazi iz njegove prepoznatljivosti, razlikovnosti i pozitivnih asocijacija koje izaziva kod javnosti. Upravo zato pravo žiga pruža zaštitu i u situacijama u kojima ne postoji tržišno natjecanje ni mogućnost zabune u klasičnom smislu.
Kada je riječ o izrazito razlikovnom i široko poznatom znaku, identičnost ili visoka sličnost znakova može sama po sebi biti dovoljna da relevantna javnost, suočena s kasnijim znakom, pobudi asocijacije na raniji žig. Takva asocijacija može nastati i ako se proizvodi bitno razlikuju te čak i ako ih kupuju različite skupine potrošača. U takvim okolnostima postoji mogućnost da se ugled ranijeg žiga prenese na kasniji znak, da treća osoba nepošteno iskoristi reputacijsku vrijednost tuđeg brenda ili da se raniji žig poveže s proizvodima koji mogu negativno utjecati na njegovu percepciju u javnosti.
Upravo je to bila bitna poruka ove presude. Opći sud je istaknuo da se u slučaju istovjetnih znakova, kao što je OBELIX, i osobito ako je riječ o jedinstvenom i snažno razlikovnom znaku koji je desetljećima prisutan na tržištu, ne može unaprijed isključiti mogućnost da će relevantna javnost uspostaviti potrebnu mentalnu poveznicu, bez obzira na to što se jedan znak koristi za stripove i proizvode za zabavu, a drugi za vatreno oružje i vojnu opremu. Zato je pri primjeni članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001 nužno sagledati ukupnu reputacijsku snagu ranijeg žiga i sve okolnosti konkretnog slučaja, a ne se ograničiti na formalnu usporedbu proizvoda i ciljane javnosti.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI: Presuda Suda u predmetu T-24/25 na engleskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici: https://infocuria.curia.europa.eu/tabs/jurisprudence?sort=DOC_DATE-DESC&searchTerm=%22T-24%2F25%22&publishedId=T-24%2F25
^ 1 Cjeloviti tekst presude Suda u predmetu T-24/25 na engleskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici: https://infocuria.curia.europa.eu/tabs/jurisprudence?sort=DOC_DATE-DESC&searchTerm=%22T-24%2F25%22&publishedId=T-24%2F25
^ 2 Tužba za poništenje ima za cilj poništenje akata institucija Europske unije koji su protivni pravu Europske unije. Države članice, institucije Europske unije i pojedinci mogu, pod određenim uvjetima, podnijeti tužbu za poništenje Sudu Europske unije ili Općem sudu. Ako je tužba osnovana, akt se poništava. Institucija na koju se odluka odnosi mora popuniti svaku pravnu prazninu nastalu poništenjem akta.
^ 3 Tekst presude na engleskom jeziku je dostupan na sljedećoj poveznici: https://infocuria.curia.europa.eu/tabs/affair?sort=AFF_NUM-DESC&searchTerm=%22C-252%2F07%22&publishedId=C-252%2F07
