Ni nekoliko godina nakon što su na to obvezana, dio javnopravnih tijela ne sudjeluje u upravnim sporovima putem e-komunikacije. Osim što time ne ispunjavaju svoje zakonske obveze, ta javnopravna tijela propuštaju koristiti razne pogodnosti takvog komuniciranja, kako u pogledu upućivanja podnesaka, tako u pogledu dostave akata suda i drugih pismena.
U odnosu na dio sudionika u upravnim sporovima propisana je dužnost elektroničkog komuniciranja (e-komunikacija), kako pri pisanom obraćanju sudovima podnescima (članak 109. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, br. 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), tako i pri dostavi sudskih akata i ostalih pismena sudionicima u sporu (članak 110. ZUS-a).
Upućivanje podnesaka upravnim sudovima u elektroničkom obliku obvezno je za tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti, državno odvjetništvo, odvjetnike, javne bilježnike, sudske vještake, sudske procjenitelje, sudske tumače, stečajne upravitelje, povjerenike te pravne osobe (članak 109. stavak 6. ZUS-a).
Dosljedno tomu, pismena se dostavljaju tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 110. stavak 3. ZUS-a). Navedenim adresatima, dakle, dostava ne može biti obavljana na druge načine propisane člankom 110. ZUS-a (vezano uz podredno primjenjive odredbe Zakona o općem upravnom postupku kojima je uređena dostava), osim kada sud utvrdi da dostava elektroničkim putem nije moguća (članak 110. stavak 10. ZUS-a).
U osnovi, od profesionalnih aktera očekuje se da u izvanraspravnom dijelu upravnog spora u cijelosti sudjeluju putem e-komunikacije, kako od njih prema sudovima, tako i od sudova prema njima.
Obveza e-komunikacije starija je od važećeg ZUS-a
Spomenute odredbe na snazi su od 1. srpnja 2024. godine. Prijelaznom odredbom članka 170. ZUS-a propisano je da, do stupanja na snagu pravilnika iz članka 109. stavka 9. toga Zakona, ostaje na snazi Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“, br. 139/21. i 27/23.).
Međutim, tekst jednak članku 109. stavku 6. ZUS-a bio je na snazi još od 21. listopada 2021., nakon završne novele prijašnjeg Zakona o upravnim sporovima. Također, od tog je dana na snazi bio i tekst jednak članku 110. stavku 3. ZUS-a.1 Spomenutom je novelom propisano i da će se obvezna elektronička komunikacija upravnih sudova s tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, državnim odvjetništvom, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama primjenjivati i na sve upravne sporove u tijeku od dana stupanja na snagu odluke o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komunikaciju za upravne sudove, koju donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa, a nakon što se za to ispune uvjeti na svim upravnim sudovima. Sve pravne osobe dužne su u roku od godine dana od dana stupanja na snagu novele zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije s upravnim sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“, br. 139/21., 27/23., 36/24., 39/24. i 84/26.) na snagu je stupio 1. siječnja 2022. godine. Nadležni ministar donio je spomenutu odluku 21. ožujka 2022. godine.2
Dakle, svi akteri u odnosu na koje je propisana obveza primjene e-komunikacije u upravnom sporu bili su dužni postupati u skladu s tom obvezom od 21. ožujka 2022. godine. Za pravne osobe ta je obveza nastupila 21. listopada 2022., po proteku jednogodišnjeg roka za traženje pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije s upravnim sudovima.
Dio javnopravnih tijela ne postupa prema obvezi e-komuniciranja
Po prirodi stvari, najbrže su se e-komuniciranju u upravnom sporu prilagodili odvjetnici i državna odvjetništva.
Podsjetimo, obveza primjene e-komunikacije u upravnom sporu obuhvaća i tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Riječ je o javnopravnim tijelima, u smislu članka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Javnopravna tijela u upravnom sporu najčešće sudjeluju kao tuženici.
Velika većina javnopravnih tijela u međuvremenu se uključila u e-komunikaciju u upravnom sporu. Preostalo je, međutim, još nekoliko javnopravnih tijela koja svoje komuniciranje nisu uskladila s navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, među njima i tijela čiji su informacijsko-komunikacijski kapaciteti nedvojbeno dovoljno razvijeni za uključenje u e-komunikaciju.
Sudjelovanje u e-komunikaciji nije samo pravna obveza – između ostalih – javnopravnih tijela, već donosi i niz praktičnih pogodnosti pri sudjelovanju u upravnom sporu. Ne samo radi izbjegavanja klasičnog poštanskog prometa te s time povezanih troškova i gubitka vremena, nego i radi korištenja pogodnosti koje strankama nudi pristup eSpisu.3
Naposljetku, može biti korisno spomenuti da se u upravnom sporu, ni u pogledu e-komunikacije, niti u odnosu na druga procesna pitanja, još od 1. srpnja 2024. ne primjenjuje ni jedna jedina odredba Zakona o parničnom postupku. Nemali je, naime, broj odvjetnika koji se i dalje u upravnom sporu bez ikakve pravne osnove pozivaju na izravnu ili na podrednu primjenu toga Zakona.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 V. članke 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 110/21.).
^ 3 V. Pravilnik o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, br. 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 112/17., 119/18., 39/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 9/24. i 136/24.).
Malo je vjerojatno da javnopravna tijela pritom u praksi postupaju kao fizičke osobe koje tijek predmeta u kojem su stranka mogu pratiti u eSpisu i bez da sudjeluju u e-komunikaciji (ako im je to uopće omogućeno).