Naime, prema članku 12. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje u tekstu: OBZ) brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, dok članak 11. stavak 1. OBZ-a propisuje da se odredbe OBZ-a o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Iako je izvanbračna zajednica u određenim pravnim područjima izjednačena s brakom, postavlja se pitanje imaju li pravo na blagodat nesvjedočenja krvni srodnici izvanbračnog druga okrivljenika. S time u vezi, ZKP/08 u članku 285. stavku 1. točki 1. propisuje da je od obveze svjedočenja oslobođen izvanbračni drug okrivljenika, dok su člankom 285. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 propisane osobe koje mogu uskratiti svjedočenje zbog svojstva tazbinskih srodnika. Međutim, tumačenje navedene odredbe dovodi do zaključka kako ista ne obuhvaća krvne srodnike izvanbračnog druga okrivljenika.
Pitanjem pravnog položaja tih osoba Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) je u odluci, poslovni broj I Kž 384/2016-6 od 24. studenog 2016. zauzeo određeno stajalište. Naime, u navedenom predmetu optuženik je tvrdio da iskazi svjedoka (roditelja i sestre njegove izvanbračne partnerice) predstavljaju nezakonite dokaze jer smatra da je sud navedene osobe trebao smatrati tazbinskim srodnicima te ih prije ispitivanja upozoriti na pravo uskraćivanja svjedočenja. Navedeno stajalište VSRH nije prihvatio, već je zauzeo stajalište da se tazbinsko srodstvo uspostavlja isključivo sklapanjem braka između jednog bračnog druga i krvnih srodnika drugog bračnog druga. Iz toga proizlazi da krvni srodnici izvanbračnog druga, bez obzira na bliskost njihovog odnosa s okrivljenikom, ne stječu svojstvo tazbinskih srodnika samim postojanjem izvanbračne zajednice.
Također, potrebno je razlikovati izjednačavanje izvanbračne zajednice s brakom u obiteljskopravnom smislu od njezinih učinaka prema trećim osobama. Prema članku 11. stavku 2. OBZ-a izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz članka 11. stavka 1. OBZ-a stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe OBZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova te na taj način propisuje određeno izjednačavanje pravnih učinaka izvanbračne zajednice s brakom. Međutim, prema stajalištu VSRH, prema trećim osobama izvanbračna zajednica proizvodi samo one učinke koji su izrijekom propisani zakonom. U skladu s time, ZKP/08 izrijekom propisuje da blagodat nesvjedočenja pripada izvanbračnom drugu okrivljenika, ali ne propisuje da se isti učinak proteže i na njegove krvne srodnike. Prema načelu da se iznimke od opće obveze svjedočenja ne mogu širiti izvan zakonom određenog kruga osoba, krvni srodnici izvanbračnog druga ne mogu se smatrati privilegiranim svjedocima samo na temelju postojanja izvanbračne zajednice. VSRH je time u predmetnoj odluci zaključio da bi, da je zakonodavac namjeravao u krug privilegiranih svjedoka uključiti i krvne srodnike okrivljenikova izvanbračnog druga, to izrijekom i propisao. Budući da takva odredba ne postoji, navedene osobe nisu oslobođene obveze svjedočenja te njihovi iskazi ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08 samo zbog toga što prije ispitivanja nisu bile upozorene na blagodat nesvjedočenja. Također, isto stajalište zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u rješenju od 14. veljače 2023., poslovni broj 10 Kž-81/2023-3 u kojem je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za izdvajanje iskaza šogora okrivljenika, odnosno brata njegove izvanbračne supruge kao nezakonitog dokaza u smislu članka 10. stavka 1. i 2. ZKP/08. Sud se vodio odredbama ZKP/08 i člankom 285. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 po kojem blagodat nesvjedočenja imaju, među ostalima, srodnici okrivljenika po tazbini do drugog stupnja zaključno, no budući da je svjedok brat izvanbračne partnerice okrivljenika, a ne bračne partnerice, između njega i okrivljenika ne postoji tazbinsko srodstvo, stoga u trenutku ispitivanja, svjedok nije bio osoba oslobođena obveze svjedočenja niti je morao biti upozoren na navedenu blagodat.
Navedeno pravno shvaćanje pokazuje da sama činjenica postojanja bliskog obiteljskog odnosa s izvanbračnim drugom okrivljenika nije dovoljna za priznavanje prava na blagodat nesvjedočenja te za razliku od izvanbračnog druga, kojem ZKP/08 to pravo izrijekom priznaje, njegovi krvni srodnici nemaju takav položaj.
Ana Marija Đurić, univ. mag. iur.
