Dodatno se pojašnjava sadržaj teksta objavljenog na portalu IUS-INFO 29. svibnja 2026., pod naslovom: "Izjavljivanje žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", koji je bio povod tekstu objavljenom kod navedenog portala dana 12. lipnja 2026. pod naslovom: "Pogrešno ili nepotpuno – ili pogrešno i nepotpuno? O jednom nepostojećem problemu".
U tekstu su navedeni i citirane odredbe pojedinih postupovnih zakona koji propisuje žalbene razloge, slijedom čega je ukazano da formulacija (izraz) žalbenog razloga koju koriste samo poneki sudovi (suci) nije pravilna odnosno da nije u skladu s propisima. Uporište za pravilnu (zakonsku) uporabu izraza je odredba članka 59. stavka 4. Sudskog poslovnika, kojim je propisano da je u odlukama i ostalim pismenima obavezna uporaba zakonskih izraza. Radi se o strogoj pravnoj normi koja obvezuje sve one na koje se odnosi. Navedenog se, u pravilu, drže i sudovi (suci). Neujednačenost u pisanju zakonskih izraza i pojmova (nomotehnika) rješava se dosljednom primjenom propisanih pravila.
Ustaljeni jezik struke je i formulacija u odlukama hrvatskih sudova i javnopravnih tijela koja glasi, primjerice: „Ivan Ivić, zastupan po ocu i zakonskom zastupniku Mati Iviću, a ovaj po punomoćniku / opunomoćeniku Petru Petriću, odvjetniku u …“. O nelogičnosti te formulacije ukazao je dr. sc. Alen Rajko, sudac Upravnog suda, u tekstu objavljenom na portalu IUS-INFO 29. svibnja 2026., pod naslovom: "Tko koga zastupa u sudskim i upravnim postupcima".
Također, jedno od najčešćih oblika neujednačenog izražavanja je i neispravno navođenje članka i stavka određenog propisa, kao i pisanje točaka nakon navođenja brojeva službenog glasila. O tome vidjeti tekst Ane Marije Đurić, univ. mag. iur, objavljen portalu IUS-INFO 6.veljače 2026., pod naslovom: "Nomotehnička pravila navođenja".
U tekstu uzgredno je navedeno "… da činjenično stanje ne može biti pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ono može biti, pogrešno utvrđeno ili nepotpuno utvrđeno…"
Procesna pravila o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju odnose se samo na odlučnu činjenicu za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. U tom smislu, člankom 355. Zakona o parničnom postupku propisano je da pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
Podrazumijeva se da u postupku u kojem treba utvrditi nekoliko pravno-relevantnih (odlučnih) činjenica, žalbeni sud može utvrditi da je jedna pogrešno, a druga nepotpuno utvrđena. Međutim, kada se radi o jednoj odlučnoj (pravno-relevantna činjenica), ta činjenica ne može biti pogrešno i nepotpuno utvrđena.
Petković Josip, dipl. pravnik
